DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 51 <-- 51 --> PDF |
M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 549-563 3.4. Klimatske prilike – Climatic conditions Klima ili podneblje jedan je od najvažnijih sinekoloških čimbenika koji utječu na rasprostranjenost i raznolikost biljnog pokrivača. Prema Plečku i Kiriginu (1971) u “Osnova gospodarenja” za gospodarsku jedinicu Laudonov gaj (1997–2006), park šuma Laudonov gaj s okolicom nalazi se u klimatskoj zoni C-toplo umjerene kišne klime i nosi oznaku Cfsbx’’ po W. Koppenu. Cfsbx’’ je umjereno topla kišna klima. Njena karakteristika je da nema sušnog razdoblja, oborine su jednako raspoređene tijekom cijele godine. Maksimum oborina je u proljeće i kasnijem dijelu jeseni, dok je najsuši dio godine u ljetnim mjesecima. Srednja godišnja temperatura zraka izmjerena na meteorološkoj stanici Gospić iznosi 8,4 oC, dok je srednja godišnja temperatura zraka na meteorološkoj stanici Korenica 8,1 oC. Relativnu vlažnost zraka je između 50 % i 90 % i visoka tokom cijele godine, s godišnjim prosjekom u Gospiću od 79 %, a u Korenici 93 %, dok u vegetacijskom razdoblju iznosi u Gospiću 74 %, a u Korenici 92 %. Srednja godišnja količina oborina za Gospić iznosi 1369 mm, najviše oborina zabilježeno je u studenom (179 mm), a najmanje u srpnju (66 mm). Maksimalna visina snježnog pokrivača zabilježena je u ožujku i iznosi 128 cm. Srednji broj dana godišnje s visinom snježnog pokrivača 1 cm i više iznosi 88,1 dan, sa visinom od 10 cm i više ima 62,6 dana, sa visinom 30 cm i više ima 38,9 cm, dok je u 24 dana godišnje zabilježen snježni pokrivač debljine 50 cm i više. Interesantno je spomenuti da je najviše snježnih dana zabilježeno u veljači i ožujku, a ujedno su u tim mjesecima zabilježene i najveće količine snježnih oborina. 4. VEGETACIJSKE KARAKTERISTIKE – Vegetational caracteristics Vegetacija nekog područja prilagođena je stanišnim uvjetima koji tamo vladaju. Tla koja su se razvila na eolskim pijescima, kao što su ova na području Laudonova gaja, zbog puno nepovoljnih čimbenika, djeluju vrlo selektivno u pogledu biljnih vrsta koje na njima mogu uspijevati, a posebno glede šumskih vrsta. Sa suvremenog fitobioklimatološkog stajališta (B ert o v i ć 1975) park šuma “Laudonov gaj” nalazi se u zoni koju karakterizira klimatozonalna zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Epimedio-Carpinetum betuli /Ht. 1938/ Borh 1963) i to njeno južno područje (geografska varijanta). Potencijalno područje te klimatogene zajednice je najniža zona Ličko-krbavske regije, koju čini niz velikih i malih kraških polja. Čovjek je znatno utjecao na preostale šume kitnjaka i običnog graba. Danas su se na tom prostoru održale samo manje sastojine fragmentalnog sastava. Tijekom naseljavanja te su šume iskrčene, a zamijenile su ih poljoprivredne kulture i livade. Ovakve sastojine raspoređene su na području ličke visoravni u visinskom pojasu od 540 do 650 m.n.v. uz rub polja i po udolinama, s dubokim naslagama tla; to su uvale, vrtače i krška polja. Kultura hrasta lužnjaka u Laudonovu gaju po sastavu prizemnog rašća koji je oskudan diferencijalnim vrstama najviše se približila zajednici hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht 1938). Osim sastojine hrasta lužnjaka u Laudonovu gaju koji je podignut umjetnim putem, treba spomenuti jedan prirodni fenomen, a to su prirodne sastojine hrasta lužnjaka u Premuževom i Crnom jezeru u Lici na području Gacke na krševitoj vapnenačkoj podlozi. Lokaliteti su odvojeni, površine 5,10 ha (Crno jezero) i 14,77 ha (Premuževo jezero), a prosječna nadmorska visina iznosi 460 metara. Ove lužnjakove šume ostaci su depresija na rubnim dijelovima, gdje su također bile zastupljene i na tipičnim tlima nastalim na naplavinama. Njihovo pojavljivanje u kontaktnoj zoni i na vapnencu na zaravnjenim terenima uvjetovano je hidrološkim režimom depresija kao specifičnih stanišnih cjelina. Ove šume hrasta lužnjaka pripadaju šumskoj zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Quercetum robori (Anić 1959), Rauš 1969). Postoje izuzetne vegetacijske pojave. Jedna je ta što se šume lužnjaka nalaze između vapnenih blokova na tlima raznih dubina, a mjestimično i nema tla, pa vapnenac izbija na površinu. Druga neobična pojava je to što se na lužnjak izravno nadovezuje šuma bukve i jele, što je jedinstven slučaj u Hrvatskoj. Jelove šume nedaleko ovih lokacija dolaze na najnižoj nadmorskoj visini u Gackoj, Lici i Krbavi. Specifičan je florni sastav tih šumskih zajednica. Granica tih dviju šuma ponegdje je jasna, šume su oštro odijeljene, a negdje je difuzna širine 100 metara. Postoje mjesta gdje jela i lužnjak rastu jedno uz drugo. Šume su redovito izložene kratkotrajnim, ali učestalim poplavama visine vode oko 1 metar, 2–3 puta godišnje, u trajanju od nekoliko tjedana. Utvrđeno je da su šume hrasta lužnjaka na širem prostoru Gackog polja zauzimale znatne površine, te su tijekom vremena posječene, a površine pretvorene u poljoprivredne. U Gackom polju i danas se mogu vidjeti rijetka soliterna stabla hrasta lužnjaka, a tijekom 40-ih i 50-ih godina prošloga stoljeća prilikom obrade zemljišta nailazilo se na hrastove panjeve. Ne postoje nikakvi zapisi o eventualnom sađenju hrasta lužnjaka na području Gackog polja. |