DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Šibenčanin Roberto Visiani opisao ga je kao endemič-Ovu uglednu biljku danas ćemo ljeti susresti na nu vrstu, a ime dao po prirodoslovki Mariji Cattani iz mnogim dijelovima Velebita, na Biokovu, Kamešnici, Splita. Svilaji i drugim dinarskim planinama. Kao i sve ostale Katanijin ljiljan ističe se krupnim tamno grimiznim svojte naših ljiljana i Katanijin ljiljan uživa status cvjetovima koji po listovima ocvjeća nemaju mrlja. Na osjetljivih svojti (VU). stabljici koja može biti i viša od metra, može se nalaziti od nekoliko do mnogo cvjetova piramidalno, tj. sto-Tekst i fotografije: žasto raspoređenih. Na travnjacima Baških Oštarija Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. svojevremeno je rastao primjerak koji je na stabljici visokoj 150 cm nosio 48 krupnih cvjetova. Matteuccia struthiopteris (L.) Todaro - BUJADIKA (Struthiopteris germanica Willd.) Bujadika (Matteuccia struthiopteris) se posebnim habitusom itekako razlikuje od drugih paprati. Ta posebnost očituje se u specifičnom položaju sterilnih listova – trofofila, koji su poredani u obliku lijevka, a u njihovom se središnjem dijelu nalaze tamnosmeđi sporofili. Kod nas je bujadika do sada zabilježena samo za područje Snježnika blizu Čabra, gdje ju nalazimo uz potočiće visoko planinskih livada. Mi smo bujadiku našli u gornjem toku rijeke Sutle na rubovima šume crne johe neposredno uz rijeku Sutlu, te uz potočić u naselju Hromec kod Đurmanca unutar manje skupine crne johe, tako da ova nalazišta možemo smatrati novim za našu floru. S obzirom na ekološke zahtjeve, bujadika je vrsta polusjene, a optimum razvoja postiže na vlažnijim humusnim tlima siromašnim bazama. U sintaksonomskom smislu svojstvena je vrsta sveze Alno-Ulmion. Matteuccia struthiopteris, razvija kratak uspravan podzemni rizom koji ponekad izviruje iznad zemlje, te crne puzave podzemne vriježe. Trofofili narastu do 170 cm, dvostruko perasto su sastavljeni, te najširi u gornjoj trećini, a poredani su u obliku lijevka po čemu se bujadika već iz daleka prepoznaje i razlikuje od drugih paprati. Listovi sporofila narastu do 60 cm, smješteni su najčešće u središnjem dijelu lijevka trofofila. Isprva su zelenkaste boje, međutim kasnije poprime izrazito zagasito tamno smeđu boju. Zdravko Cerovečki, dipl. ing. šum. |