DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Šibenčanin Roberto Visiani opisao ga je kao endemič-Ovu uglednu biljku danas ćemo ljeti susresti na
nu vrstu, a ime dao po prirodoslovki Mariji Cattani iz mnogim dijelovima Velebita, na Biokovu, Kamešnici,
Splita. Svilaji i drugim dinarskim planinama. Kao i sve ostale


Katanijin ljiljan ističe se krupnim tamno grimiznim svojte naših ljiljana i Katanijin ljiljan uživa status
cvjetovima koji po listovima ocvjeća nemaju mrlja. Na osjetljivih svojti (VU).
stabljici koja može biti i viša od metra, može se nalaziti
od nekoliko do mnogo cvjetova piramidalno, tj. sto-Tekst i fotografije:
žasto raspoređenih. Na travnjacima Baških Oštarija Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.
svojevremeno je rastao primjerak koji je na stabljici visokoj
150 cm nosio 48 krupnih cvjetova.


Matteuccia struthiopteris (L.) Todaro - BUJADIKA
(Struthiopteris germanica Willd.)


Bujadika (Matteuccia struthiopteris) se posebnim
habitusom itekako razlikuje od drugih paprati. Ta posebnost
očituje se u specifičnom položaju sterilnih listova –
trofofila, koji su poredani u obliku lijevka, a u njihovom
se središnjem dijelu nalaze tamnosmeđi sporofili. Kod
nas je bujadika do sada zabilježena samo za područje
Snježnika blizu Čabra, gdje ju nalazimo uz potočiće visoko
planinskih livada. Mi smo bujadiku našli u gornjem
toku rijeke Sutle na rubovima šume crne johe neposredno
uz rijeku Sutlu, te uz potočić u naselju Hromec
kod Đurmanca unutar manje skupine crne johe, tako da
ova nalazišta možemo smatrati novim za našu floru. S
obzirom na ekološke zahtjeve, bujadika je vrsta polusjene,
a optimum razvoja postiže na vlažnijim humusnim
tlima siromašnim bazama. U sintaksonomskom smislu
svojstvena je vrsta sveze Alno-Ulmion.


Matteuccia struthiopteris, razvija kratak uspravan
podzemni rizom koji ponekad izviruje iznad zemlje, te
crne puzave podzemne vriježe. Trofofili narastu do
170 cm, dvostruko perasto su sastavljeni, te najširi u
gornjoj trećini, a poredani su u obliku lijevka po čemu
se bujadika već iz daleka prepoznaje i razlikuje od drugih
paprati. Listovi sporofila narastu do 60 cm, smješteni
su najčešće u središnjem dijelu lijevka trofofila.
Isprva su zelenkaste boje, međutim kasnije poprime
izrazito zagasito tamno smeđu boju.


Zdravko Cerovečki, dipl. ing. šum.