DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 87     <-- 87 -->        PDF

NAŠE TROFEJNO BLAGO


U okviru cijelotjednog programa 5. lovačke
izložbe Gorskog kotara, Hrvatskoga primorja i
Kvarnerskih otoka (Novi Vinodolski 27. listopada do


3. studenoga 2007.), prvoga dana, a nakon otvaranja i
razgledanja izložbe, u prepunoj povijesnoj gradskoj
Vijećnici, gdje je 1288. god. donešen Vinodolski zakon
(zbornik pravnih uredbi i propisa i važan spomenik
hrvatskoga običajnog prava), predstavljena je knjiga
Naše trofejno blago, autora Alojzija Frkovića,
dipl. ing. šumarstva, našega poznatog lovačkog stručnjaka
i njegovih kolega suradnika.
Kao neposredni glavni domaćin, uime nakladnika
ove publikacije, Lovačkog saveza Primorsko-goranske
županije (LS PGŽ), nazočne je pozdravio njegov predsjednik
i dopredsjednik Hrvatskoga lovačkog saveza
mr. sc. Josip Malnar, naglasivši kako LS PGŽ sa zadovoljstvom
predaje lovačkoj javnosti jednu novu i po
svom sadržaju posebnu publikaciju – prikaz svih do
sada kapitalnih, što će reći medaljnih lovačkih trofeja,
stečenih od najstarijih vremena do danas na prostoru
lovišta Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Kvarnerskih
otoka. Ideja članova županijske Komisije za
ocjenjivanje lovačkih trofeja na čelu s kolegom Frkovićem,
ostvarena je tijekom četverogodišnjeg mandat-


Slika 1. Povijesna gradska Vijećnica bila je pretjesna da primi sve
koji su željeli nazočiti svečanosti predstavljanja knjige
(Foto: Tihomir Tondini)


nog razdoblja izradom preciznih tabličnih prikaza županijskog
trofejnog blaga i to ne beznačajnog. O tome
kako je ono veliko i svake hvale vrijedno, rječito govori
podatak da su naši lovci tijekom minulog, gotovo
stoljeće dugog razdoblja, sa svojim ponajboljim trofejima,
sudjelovali na svim značajnijim lovačkim izložbama
u zemlji i svijetu, od Zagreba 1899. i Berlina
1937., pa sve do naše netom održane Izložbe hrvatskog
lovstva “ U službi prirode” u Zagrebu 2006 godine.
Nadalje, istakao je, kako je primjerena kvaliteta staništa,
ali i dobro gospodarenje lovištima na predmetnom
području površine od preko 350 tisuća hektara, polučilo
trofejni rezultat od 8 aktualnih prvaka i 5 viceprvaka,
a zaključuje kako po kvaliteti trofejnih krznaša
Gorski kotar nema ozbiljnijeg konkurenta. Na kraju
kolega Malnar zahvalio se uredniku i svim suradnicima
zaslužnima za ovu publikaciju, ocjenjujući je kao
značajan doprinos našoj pisanoj lovačkoj riječi.


Slika 2. O knjizi “Naše trofejno blago” govorili su (slijeva): O.
Butković, B. Uzelac (voditeljica), M. Grubešić, A. Frković
i J. Malnar
(Foto: Tihomir Tondini)




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 88     <-- 88 -->        PDF

0 knjizi je detaljnije govorio promotor izv. prof. dr.
sc. Marijan Grubešić, pozdravivši prethodno sve
nazočne i čestitavši LS PGŽ za uloženi napor oko pripremanja
i postave izložbe te na knjizi Naše trofejno
blago i Katalogu lovačkih trofeja. Naglasio je, kako
posebne čestitke zaslužuje gosp. Alojzije Frković kao
prvo pero lovačkih krugova Hrvatske, jer se velikom
broju naslova iznad ili ispod kojih je potpis – Alojzije
Frković, pridodaje današnjim danom još jedan, izuzetno
vrijedan. Svakako treba čestitati i suradnicima, ali
na čelu uspješnog tima uvijek mora stajati iskusan i
uspješan predvodnik.


Prije otvaranja same knjige rekao je on, korice najavljuju
interesantno gradivo, a naslov bi mogao zavarati
i najaviti suhoparan tablični prikaz stečenih trofeja
na odnosnom području, no već u Kazalu se nazire
znatno šira materija.


1 zaista u Općem dijelu na 60-ak stranica, iza
Predgovora i kratkog Uvoda sljedi vrlo interesantno
poglavlje, Osnovne značajke Primorsko-goranske
županije, iz kojega stičemo uvid u njen geografski položaj
u RH, površinu od 358.200 ha (6,3 % površine
RH) s 305.505 stanovnika (6,8 % stanovnika RH – popis
2001.), glavne prirodno-geografske značajke primorskog,
goranskog i otočkog područja, tlo, klimatsko
obilježje, hidrološko obilježje, šume i šumski fond, zaštićene
površine različitog stupnja zaštite (7,7 % površine
županije), prometnice te napose bogatu faunu.


Iz poglavlja Lovački savez Primorsko-goranske
županije saznajemo da je on osnovan 1994. god. sa sjedištem
u Rijeci, kao jedna od 21 članice Hrvatskog
lovačkog saveza, organiziran u 34 lovačke udruge/društva
s 3 444 lovca i pripravnika, 57 lovišta, od kojih
su članicama Saveza povjerena 43 lovišta na 70 % površine.
U potpoglavlju Pregled lovišta prema prirodnogegrafskim
cjelinama i ovlaštenicima prava lova (sa
stanjem 2007), imamo popis lovišta s nazivom lovišta,
površinom, lovoovlaštenikom i brojem članova društva,
dok je u potpoglavlju Lovci s područja Primorskogoranske
županije s položenim ispitom za ocjenjivača
lovačkih trofeja, uz kratki povijesni slijed ocje


anja


lovačkih trofeja, iskazan popis ocjenjivača trofeja


ja s


osobnim podacima, mjestom i godinom položenog ispita
i nazivom lovačke udruge čiji je član. U popisu nalazimo
192 ocjenjivača.


U poglavlju Trofejna divljač naših lovišta, slikom
i sažetim tekstom prikazane su sve vrste divljači koje
obitavaju na ovom području.


Poglavlje Trofeje Gorskog kotara, Hrvatskog primorja
i Kvarnerskih otoka na nacionalnim, međunarodnim
i svjetskim lovačkim izložbama (1937–2006),
počinje s prvim lovačkim izlošcima na Prvoj družtvenoj
izložbi rogovlja i lovačkih trofeja (Zagreb 1899) i
izvješćem Frana Ž. Kesterčaneka u Lovačko-ri


barskom vjesniku, o prvoj nagradi (zlatnoj kolajni) za
rogove srnjaka iz revira Cetin-Gložac (Vrbovsko), i
dalje redom, a završava s tri tablice: Osvojene medalje
za trofeje Primorsko-goranske županije na nacinalnim
i međunarodnim lovačkim izložbama održanim pod
pokroviteljstvom CIC-a (1937–2006); Izložene trofeje
iz lovišta Primorsko-goranske županije po vrstama
divljači i broju na nacionalnim i međunarodnim lovačkim
izložbama održanim pod pokroviteljstvom CIC-a
(1937–2006) i Lovačke trofeje – prvaci Hrvatske
(Zagreb, 2006). Na ukupno 23 izložbe od Berlina
1937. do Zagreba 2006. Izložena su 1 503 trofeja. Potpoglavlja
Organizacija četiriju regionalnih lovačkih
izložaba Gorskog kotara i Hrvatskog primorja i Izložbe
i smotre lovačkih trofeja u organizaciji lovačkih društava
i saveza lovačkih društava općina/kotara Riječke
regije, već samim naslovima govore o čemu je riječ u
poglavlju Organizacija regionalnih saveznih i društvenih
lovačkih izložaba i smotra lovačkih trofeja
(l945–2007), koje završava tablicom s podacima za 30
odnosnih izložaba i smotra od 1953. – 2007. god.


U Posebnom dijelu na 115 stranica u poglavlju Tablični
prikazi kapitalnih lovačkih trofeja Gorskog
kotara, Hrvatskog primorja i Kvarnerskih otoka,
dakle samo onih u medalji, za sve vrste divljači prikazane
su kapitalne trofeje (ukupno 2 084 za 13 vrsta
divljači) stečene na području PGŽ, ocijenjene po propisima
CIC-a, s podacima o: nazivu lovišta iz kojega
trofej potječe, godina odstrela, ime i prezime lovca
koji je stekao trofej, broj točaka, pripadajuća medalja i
izložba gdje je trofej verificiran. Na kraju knjige nalazimo
46 naslova korištene literature.


Prikaz okončavamo završnim riječima promotora
prof. Grubešića: Knjiga Naše trofejno blago predstavlja
višenamjensku literaturu. U njoj nalazimo: opis područja
i stanišnih prilika, popise lovišta i ocjenjivača


Slika 3. Među prvima koji su primili knjigu na poklon s posvetom,
bili su šumarnici H. Sušnik (državni tajnik (MPŠVG) i H.
Jakovac (teh. urednik Šum. lista)
(Foto: Tihomir Tondini)




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 89     <-- 89 -->        PDF

trofeja, prikaz vrsta i broja divljači, popis izložaba trofeja
na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini i popis
svih kapitalnih trofeja. Dakle, ovu knjigu možemo
koristiti kao edukativni materijal, statistički ljetopis,
izvor podataka, a dubljom analizom može se iz teksta i
konteksta, izvući brojne pouke važne za donošenje i
provođenje smjernica lovnog gospodarenja. Ovo gradivo
izvrstan je edukativni materijal učenicima i studentima
i podloga za brojne maturalne i diplomske
radove. Uz sve pohvale ovoj knjizi, nalazimo i jednu
manjkavost, koja se ponajprije odnosi na nakladu od
samo 1 000 primjeraka, jer ovu knjigu bi trebao imati
svaki lovac u svojoj biblioteci. Posebno je značajna za
lovce s ovoga područja, jer se znatan broj tih sretnika,
koji su stekli jedan ili više kapitalnih trofeja, nalazi
ovdje spomenutim. Knjiga ima vrijednost i za šire područje,
u najmanju ruku kao primjer kako treba gospodariti
lovištima i divljači, pripremati izložbe i ovjekovječiti
rezultate svoga rada. Uz sve, ovo je ponajprije
kronika stoljetnog rada lovaca Gorskog kotara, Hrvatskog
primorja i Kvarnerskih otoka, kojima i nadalje
želimo uspješan rad i dobru kob, a autoru i suradnicima
laganu ruku i oštro pero.


Nazočne je pozdravio i gradonačelnik Novog Vinodolskog
gosp. Oleg Butković, izrazivši zadovoljstvo,
ponajprije izborom njegovog grada domaćinom
ovih i u nadolazećem tjednu predviđenih događanja,
čestitajući autoru i suradnicima na ovom vrijednom
djelu. Posebno je lijepo bilo čuti njegove riječi hvale za
trud lovaca i lovačkih udruga, koje one iskazuju svojim
radom i skrbi za očuvanje naše bogate flore i faune. Sa
zadovoljstvom ocjenjujemo da one nisu bile samo kurtoazne,
nego da je naš domaćin zaista takovog uvjerenja,
na čemu mu i ovim putem zahvaljujemo.


Nazočnima se s nekoliko riječi obratio, čestitavši
autoru i suradnicima i dopredsjednik Hrvatskoga lovačkog
saveza gosp. Vladimir Cvetko.


Naravno, kao što je uobičajeno, na kraju riječ da
kaže nešto o ovoj publikaciji, dobio je i njezin autor
kolega Alojzije Frković. On je zahvalio govornicima
na lijepim riječima, posebno ističući, kako je to zajedničko
djelo svih suradnika na ovom projektu, a on je
samo prvi među jednakima. Njegove daljnje riječi nije
potrebno ponavljati, jer knjiga govori sama za sebe.


Naposljetku, kolega Malnar je pojedincima i predstavnicima
relevantnih instititucija, uručio po primjerak
knjige, ispričavši se, što u ovoj prilici knjigu nije
mogao uručiti svima nazočnima.


Pišući prikaz ove knjige i njene promocije, prisjetih
se jednog dojmljivog trenutka u toj legendarnoj Vijećnici,
promotorovih riječi i čestitke autoru kolegi Frkoviću,
kao prvom lovačkom peru te čestitki i pohvala i
ostalih govornika, kada je autor pomalo stidljivo uvukao
ramena i pognuo glavu, a kod obraćanja nazoč


nima ganutom mu zapela riječ u grlu, koja je nakon
gromoglasnog pljeska ponovo potekla. To me ponukalo
da zavirim u svoju biblioteku i krenem slagati na stol
knjige i brošure s potpisom Alojzije Frković, kako reče
kolega Grubešić, iznad naslova (ponajviše) i ispod naslova,
koje sam s posvetom dobivao od autora, na čemu
mu i ovim putem zahvaljujem. Pa da zajedno pogledamo
samo nekoliko godina unazad: Smeđi medvjed
u u Primorsko-goranskoj županiji, Rijeka,
2002., 60 str.; Ris u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na
Primorsko-goransku županiju, Rijeka, 2003., 90 str.;
Vuk u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na Gorski kotar
i Hrvatsko primorje, Rijeka, 2004., 108 str.; Priručnik
za ocjenjivanje lovačkih trofeja, Zagreb, 2006., 150
str.; Katalog lovačkih trofeja (U službi prirode),
Zagreb, 2006., 111 str., a još se, što bi se reklo, nije
ohladio tiskarski stroj na kojem je tiskana predstavljena
publikacija, imah priliku vidjeti otisnutu i još u
celofanu vakumiranu najnoviju podeblju njegovu knjigu,
s potpisom iznad: Naših 75 godina, u izdanju LD
Srnjak, Fužine-Lokve, koja će vjerujemo biti promovirana
u prosincu. No, gdje su još redoviti ili povremeni
napisi u raznim časopisima, kao što su Šumarski list
(redovito), Lovački vjesnik, Priroda, Dobra kob, podlistak
Novog lista Goranski list i dr., a sigurno sam još
ponešto ispustio. Također, zavirivši u knjigu Iz šumarske
povijesti Gorskog kotara u sadašnjost (1997), autora,
svjetski poznatog šumarskog stručnjaka, pok. akademika
Dušana Klepca, kojemu sam zajedno s kolegama
Frkovićem, J. Malnarom i B. Pleše, imao čast biti
suradnikom, navodim tekst u kojemu on govoreći o
popularizaciji šumarstva, lovstva, planinarstva i dr. u
Gorskom kotaru u različitim glasilima, kaže: Najplodniji
pisac iz te oblasti je veliki poznavatelj Gorskog
kotara, ljubitelj prirode, priznati stručnjak iz lovstva i
lovnog gospodarenja, sadašnji savjetnik u javnom
poduzeću “Hrvatske šume” Alojzije Frković


Stoga, dragi kolega i prijatelju Alojzije, zaslužuješ
čestitke, ponosno glavu gore, jer sve riječi pohvale
nisu bile, niti su kurtoazne, i zaista imaš se čime dičiti.


H. Jakovac