DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Među raznim alohtonim vrstama koje mogu imati nepovoljan utjecaj na šumske zajednice u Italiji izdvajaju se pajasen (Ailanthus altissima Mill) i bagrem (Robinia pseudoacacia L). Pajasen je listopadna vrsta podrijetlom iz Kine i nekih otoka Malajskog arhipelaga, unesena u Italiju u XVIII. stoljeću. Godine 1934. i 1935., šumska policija je u Italiji izvršila pošumljavanje sa 4 milijuna sadnica pajasena, od kojega se očekivala prikladna vrsta za proizvodnju ugljena i celuloze. Tako su stvoreni temelji za daljnje širenje pajasena, koje se odvija vrlo brzo. Ženska stabla donose velike količine sjemena, koje ima veliku klijavost, a izbojci iz korijena izbijaju gusto i 30 m daleko od matičnog stabla. Vrsta ima brz rast i ranu plodnu (biološku) zrelost, a može naseljavati kao pionirska vrsta nasipe, rubove cesta i pruga, kamenolome, odlagališta smeća i sl. Podnosi termičke varijacije i otporan je na sušu. Tipična je heliofilna vrsta i podnosi tek postranu zasjenu. Bagrem je listopadna leguminoza podrijetlom iz istočne Sjeverne Amerike i u XVII. stoljeću je unesena i raširena u cijeloj Europi. Ima znatno veću uporabnu vrijednost od pajasena (kolje, ogrijev, industrijsko drvo i dr.), te posebice u Istočnoj Europi važna vrsta drvne industrije. U Italiji je sporadično raširena vrsta, a posebno na terenima gdje je zbog bolesti propao kesten. Jednodobna je vrsta i sva stabla donose sjeme, koje doduše ima slabu klijavost. Vegetativno se razmnožava vrlo agresivno i ima brz rast. Izvan svog prirodnog areala nema značajnih bioloških štetnika. U svjetskoj literaturi dokumentirane su metode borbe protiv invazivnih vrsta. U Italiji nisu do sada poduzimane specijalne metode borbe, ali su u planovima gospodarenja predviđene mjere zaštite. Glavne metode u borbi protiv invazivnih vrsta su: – mehanička: sječa, prstenovanje i čupanje Jednokratna sječa ne daje rezultate, treba je ponavljati da se smanji vitalnost biljke i snaga izbijanja. Isto vrijedi i za ostale mehaničke metode koje se često primijenjuju u kombinaciji s drugim metodama. – kemijska: primijenjuju se sustavni herbicidi (kontinuirano) vodeći računa o riziku šteta na okoliš. Načini primjene su različiti: spray na krošnju, premaz kore i unošenje herbicida na zareze u deblu. – biološka: borba protiv invazivnih vrsta pomoću njihovih prirodnih neprijatelja, s potrebnom dozom opreza, da se ne izazove neki drugi oblik biološke invazije. Kod pajasena i bagrema su male mogućnosti, jer do sada nisu poznati učinkoviti antagonisti (za pajasen eventualno gljive iz roda Verticillium, Fusarium i Phomopsis). Mala je vjerojatnost da ijedna od ovih izravnih metoda može dati velike rezultate u eliminaciji invazivnih vrsta u kratkom vremenu, bez operativnih i financijskih teškoća, te bez opasnosti za okružje. Autorica u članku iznosi iskustva iz gospodarenja zaštićenim područjem Monte Ceceri u okolici Firence, gdje su zastupljene obje invazivne vrste. Na površini od 23 ha unutar zaštićenog područja Monte Ceceri evidentirano je učešće pajasena i bagrema. Radi se o nestabilnom terenu, starim iskopinama i nasipima na kojima pajasen i bagrem potiskuju ostale vrste i ugrožavaju nastojanje poboljšanja izgleda krajolika u malom prigradskom parku. Rješenje je traženo u mogućnosti stvaranja “otporne fitocenoze” na invazivnost heliofilnih vrsta kao što su pajasen i bagrem. Od autohtonih vrsta pokazala se crnika najprikladnijom, jer svojom bogatom krošnjom uskraćuje potrebno svjetlo invazorima. Povećanje učešća crnike ostvareno je otvaranjem malih površina koje mogu pogodovati obnovi vrsta koje toleriraju sjenu, a poslije razviju krošnju koja onemogućava razvoj pajasena (koji je ovdje agresivniji od bagrema). Ovaj način nije moguć na cijelom području, već je često potrebno kombinirati s nekom od izravnih metoda. Posebno je važno kod pajasena uklanjanje ženskih plodonosnih jedinki, jer one uzrokuju stvaranje novih žarišta unutar i izvan štićenog prostora. Preporuča se drugi odnos prema stablima bagrema koja se nalaze u dominantnoj etaži. Njih je preporučljivo ostaviti sve do prirodnog uginuća, jer obogaćuju tlo dušikom, sjeme je slabe klijavosti, a svojom sjenom sudjeluju u borbi protiv pajasena. Očuvanje prirodnog okružja i biološke raznolikosti nameće potrebu borbe protiv nepoželjnih invazivnih vrsta. To saznanje se u mnogim zemljama već duže primijenjuje, a u Italiji samo u zaštićenim područjima. Fauna i šume Paolo Casanova, Anna Memoli: Jelen lopatar – štetočina državnih šuma U ovom članku autori upozoravaju na ozbiljne štete koje čine jeleni lopatari u zaštićenim državnim šumama Apenina. Jelen lopatar (Dama dama L) je od davnina uzgajan u prostranim ograđenim prostorima. Još Homer spominje “svete” jelene, koji su žrtvovani božici Artemidi i priređivani za svečane gozbe. To su nedvojbeno bili jeleni lopatari. U srednjem vijeku predstavljali su posebnu divljač koja se u Italiji lovila u svečanim lovovima s čoporima pasa i brojnim lovcima konjanicima. Za vrijeme razdoblja renesanse taj je lov poprimio malo drukčiji dekor. Ograđenim uzgajalištima pogoniči su |