DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 92 <-- 92 --> PDF |
tjerali krda jelena na “plemenite” lovce koji su sa svojim damama i kurtizanama odapinjali strijele i obarali jelene. Slijedile su veličanstvene, razuzdane fešte koje su trajale danima. Isti način lova produžio se i nakon početka upotrebe vatrenog oružja, sve do kraja Francuske Revolucije. U XIX. stoljeću jelen lopatar ostao je samo u rezervatima plemenitaša, dok je u slobodnoj prirodi praktički nestao zbog većeg naseljavanja ruralnih područja, devastacije šuma i krivolova. To se dogodilo također i s običnim jelenom, srnećom divljači i divljim svinjama. Ovo stanje nije se mijenjalo do 50-ih godina prošloga stoljeća, kada je počelo prvo unošenje divljači od strane državnih institucija i privatnih lovnih poduzetnika. Podrijetlom iz Mezopotamije, gdje su veliki šumski kompleksi nestali zbog klimatskih promjena, lopatar je manje vezan za šumu, ali ipak treba manje šumske površine koje mu osiguravaju zaklon i prehranu u zimskom razdoblju zbog snježnog pokrivača i ljeti zbog jakih suša. Mediteranska vegetacija, makija, šume pinije i crnike (pinjoli i žir) prikladno su stanište za jelena lopatara. U nedostatku pitke vode može piti i boćatu, a žeđ gasi također “lopatama” indijske smokve. Šume listopadnih hrastova i kestena s dobrim podrastom optimalno su stanište lopatara. Za razliku od ostale divljači jede i plodove divljeg kestena (Aesculus hippocastanum). Lopatar nije izbirljiv na hranu, ali logično, bolji prehrambeni uvjeti poboljšavaju fenotipske karakteristike populacije. Problem je, što je za osiguranje genetske stabilnosti potrebno držati populaciju od minimum 200 grla, koja traži prostor od 10–15 tisuća ha, što pašnjaka, što šuma. U gospodarenju šumama na tom području treba izbjegavati golu sječu, te favorizirati kontinuirano prirodno obnavljanje. Unutar listopadnih listača dobro je podržavati grupe četinjača (na primjer grupe jele unutar bukove šume). Također je važan sastav vegetacije grmlja i prizemnog rašća, koji su važna komponenta u prehrani. Jelen lopatar se u razdoblju između 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća počeo intenzivnije širiti u zonama zabranjenog lova: državne šume, parkovi prirode, biogenetski rezervati i sl. Pretpostavljalo se da će se on (kao npr. srneća divljač) kada populacija dosegne “izvjesnu gustoću” širiti na okolna područja, što se nije dogodilo. Ako je lopatar eventualno odlazio noću na pašu u okolna područja, redovito se vraćao na zaštićena područja, gdje je njegovo brojno stanje često bilo 10 puta veće od optimalnog. Ovakvo ponašanje prouzrokovalo je velike štete na obnovi šuma, jer je lopatar stvorio “spaljenu zemlju”, jedući sve što se može pojesti. Lovni tehničari nisu predvidjeli ovakvo oprezno ponašanje, kojim lopatar izbjegava moguću opasnost od lovaca i pasa koji love divlje svinje u okolici zaštićenih državnih šuma. Na taj način populacije lopatara zbijene su u zaštićeni prostor gdje lov nije dozvoljen, uzrokujući štete na vegetaciji, te oduzimajući životni prostor ostaloj fauni. U okolici državnih šuma nalaze se lovišta gdje se pretežito love divlje svinje prigonom uz uporabu raznih vrsta pasa (goniča i drugih koji “gone” divljač). Teško je pretpostaviti da su ti psi tako educirani da tjeraju samo divlje svinje, već i srneću i jelensku divljač (posebice mladi psi). U slučaju da se pred takvim psima “zabunom” odstreli jelenska ili srneća divljač, oni će cijeli život goniti Cervidae. Neophodno je regulirati brojno stanje divljači (i u državnim šumama) vodeći računa da se u planskom odstrelu obuhvati reproduktivna kategorija, radi smanjenja brojnog stanja. Pri tome treba svakako voditi računa o dominantnim jedinkama koje su nositelji dobrih genetskih osobina. Gospodarenje šumama treba uskladiti s potrebama faune, favorizirati visoki uzgoj, a kod panjača produžiti turnus, te držati oko 250 stabala/ha da se može razviti prizemna etaža. Učešće pašnjačkih površina je neophodno. Uz sve to treba očekivati jedan razumniji zakon, koji će regulirati probleme prekobrojne divljači jelena lopatara u državnim šumama. Frane Grospić |