DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Frkovića i suradnika, koju su na dan otvorenja
izložbe u Gradskoj vijećnici predstavili mr. sc. Josip
Malnar, prof. dr. sc. Marijan Grubešić i sam autor
(vidi prikaz na str. 589). Kako je to bilo zacrtano programom
održavanja pratećih priredbi tijekom svih 8
dana, koliko je izložba bila otvorena, redale su se brojne
priredbe i aktivnosti. Tako je u Galeriji Turnac bila
organizirana izložba slika na temu lova i divljači (među
izlagačima ulja na platnu bili su i radovi šumarnika
Cvetka Š t a n f e l j a, dipl. ing. šum. i Bernarda Vu k as
a , šum. teh.), na streljani Vojskovo u Kukuljanovu
natjecanje u streljaštvu, a u Osnovnoj školi “Ivan Mažuranić”
u sklopu literarnog i likovnog stvaralaštva
mladih izložba učeničkih radova. Uspjelo predavanje


na temu Krupni predatori Primorsko-goranske županije
održao je doc. dr.sc. Josip Kusak sa zagrebačkog Veterinarskog
fakulteta, dok su kinolozi upoznali lovce s
osobinama pasmina pasa koje koriste u lovu. Bilo je i
gastronomskih svečanosti, od natjecanja u kuhanju lovačkog
kotlića do kuhanja lovačkog gulaša u velikom
kotlu. Osmodnevne svečanosti okončane su prigodnom
sjednicom Organizacijskog odbora izložbe, na
kojoj su zaslužnim pojedincima i ustanovama podijeljena
priznanja i plakete, te posljednjeg dana 3. studenog
lovačkim balom u hotelu “Omorika” u Crikvenici,
kada je izložba i službeno zatvorena.


Tekst i fotografije:


Alojzije Frković


OBLJETNICE


PROSLAVA 40. OBLJETNICE OSNUTKA
VELEBITSKOG BOTANIČKOG VRTA


Proslava je održana 10. kolovoza
2007. godine u Upravnoj zgradi
Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
u Krasnu. Istog je dana i na istom
mjestu predstavljena monografija
KRASNO i svečano je proslavljena
200. obljetnica Župe Sv.
Antuna Padovanskog. Na proslavu
su bili pozvani i odazvali su se
uglednici iz svijeta znanosti, raznih
struka, crkve i državne uprave, a
dojam prave svečanosti dali su organizatori
– djelatnici NP Sjeverni
Velebit i mještani Krasna koji vole
svoje mjesto i prirodu Velebita.


Proslavi su također bili nazočni
predstavnici Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodnog gospo


Slika 1: Ulaz u .:..Č..ČČ (fotografija iz arhive NP Sj. Č5Č


darstva, kolege iz drugih zaštićenih
područja, gosti iz lokalnog političkog života, kao i govorio njezin čelnik, pomoćnik ministra gospodin
predstavnici Državnog zavoda za zaštitu prirode i MiZoran
Šikić.


nistarstva kulture. Sudionicima svećanog skupa Botanički vrt je pred


Prvo je proslavljena obljetnica Botaničkog vrta. stavila gđa Svjetlana Lupret-Obradović svojim
Proslavu je otvorio i prisutne pozdravio ravnatelj Navrlo
dojmljivim referatom s naslovom :
cionalnog parka gospodin Milan Nekić. Srdačnim je O vrtu
govorom svim prisutnima zahvalio na odazivu i dopriVelebitski
botanički vrt osnovan je na poticaj dr.
nosu proslavi koju organiziraju djelatnici Nacionalnog Frana Kušana, redovitog profesora farmaceutske bo


parka Sjeverni Velebit. tanike na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sve-


U ime Ministarstva kulture, čija je uprava za zaštitu učilišta u Zagrebu, te nekolicine njegovih suradnika.
prirode nadležna za poslove zaštite prirode u Republici Inicijativu su prihvatili Republički Zavod za zaštitu
Hrvatskoj, skupu se obratio i o sustavu zaštite prirode prirode Republike Hrvatske i Šumsko gospodarstvo




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Slika 2. Preslika ugovora o osnivanju Botaničkog vrta (arhiva NP Sj. Velebit)


Senj, te je u ljeto 1966. godine Komisija za pregled terena
i izbor lokacije za vrt obišla teren i za uređenje
botaničkog vrta iz nekoliko razloga odabrala Modrić
dolac s okolicom. U prvom redu, na ovom je malenom
području prisutno veliko bogatstvo različitih staništa i
krajobraza. Lokacija je lako dostupna cestom, a u blizini
se nalazi planinarski dom i meteorološka postaja
Zavižan. Osim toga, u Vrtu postoji izvor žive vode, neophodne
biljkama u klijalištu, kao i stručnim ekipama
smještenima u Vrtu.


Ugovor o osnivanju Velebitskog botaničkog vrta
potpisan je 9. studenoga 1967. godine, a dvije godine
kasnije Republički zavod za zaštitu prirode donosi rješenje
o proglašenju Velebitskog botaničkog vrta zaštićenim
spomenikom prirode, u kategoriji “spomenik
vrtne arhitekture – botanički vrt”. Područje okolnih vrhova
1971. godine biva proglašeno posebnim botaničkim
rezervatom “Zavižan - Balinovac - Velika kosa”.
Ukupna površina rezervata i Vrta iznosi 118 ha, a srednja
nadmorska visina vrta je 1480 m.


Nakon potpisivanja Ugovora o osnivanju Vrta, Republički
zavod za zaštitu prirode preuzeo je brigu o
njegovom čuvanju i vođenju administrativnih poslova.
Šumsko gospodarstvo Senj je ustupilo zemljište za potrebe
Vrta i preuzelo brigu o tehničkim poslovima koje


su u Vrtu provodili radnici Šumarije Krasno. Za stručnu
skrb o Vrtu imenovana je “Komisija za predlaganje
stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora”, sastavljena
od istaknutih znanstvenika i stručnjaka. Proglašenjem
Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Velebitski
botanički vrt ulazi u njegove granice, a briga o njemu
prelazi u nadležnost Javne ustanove Nacionalni park
Sjeverni Velebit.


Od njegova osnivanja do danas, u vrtu su kraće ili
duže vrijeme boravili i o njemu se, s puno ljubavi i pažnje,
brinuli mnogi stručnjaci, znanstvenici, radnici i
vrtlari. Proveli su sate i dane proučavajući njegova
prirodna obilježja, gradeći staze, uređujući kamenjare,
presađujući, plijeveći i zalijevajući biljke…. Stjepan
Bertović, Božena Klapka, Martin Papa, Marinka Kamenarović,
Iva Volarić-Mršić, Zlatko Kušan, Ivo Samaržija-
Šika…. samo su neki od njih.


Danas u Vrtu ima oko 500 biljnih vrsta, isključivo s
Velebita. Najpoznatije su velebitska degenija (Degenia
velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp.
croatica). Najveći dio biljaka nalazi se u prirodnom
staništu, a dio ih je donesen s drugih dijelova Velebita.
Uređeno je nekoliko kamenjara, biljke su označene
pločicama s nazivima na hrvatskom i latinskom jeziku,
te je uspostavljena kartoteka biljnih vrsta. Provedena




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 100     <-- 100 -->        PDF

su i mnoga stručna i znanstvena istraživanja poput
mjerenja visine snježnog pokrivača, proučavanja rasprostiranja
polena, istraživanja tla, botaničkih
opažanja, prstenovanja ptica i drugog.


Najveći dio tehničkih poslova obavljen je u Vrtu u
godinama neposredno nakon njegova osnutka. Izgrađena
je botanička stanica, uređen zdenac, postavljene
klupe i nadstrešnica. Oko Balinovačke ponikve izgrađena
je kamenita kružna staza, s odvojcima prema Balinovcu,
Velikom Zavižanu i dnu Balinovačke ponikve.


Središnji dio proslave trebao je biti obilazak novopostavljene
poučne staze u Velebitskom botaničkom
vrtu, no to je spriječilo iznimno jako olujno nevrijeme s
obilnim oborinama, pa su brojni uzvanici vrt mogli vidjeti
samo na multimedijalnoj prezentaciji.


Prisutnima se kratkim osvrtom na početke i ideju
osnivanja botaničkog vrta na Velebitu obratio posebni
gost, dr. sc. Juraj Medvedović, umirovljeni šumar, koji
je u doba osnivanja vrta bio član komisije za odabir lokacije
za Vrt.


Sjećanje na one dane prije više od 40 godina zapisao
je J. Medvedović u svom referatu:


Moje sjećanje na stvaranje ideje


o Botaničkom vrtu na Velebitu
Ideja o osnivanju Botaničkog vrta na Velebitu ponikla
je još davne 1966. godine u jednom dijelu današnjeg
Šumarskog instituta Jastrebarsko, koji se je onda
zvao Institut za šumarska i lovna istraživanja Šumarskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tada je veća grupa
istraživača, radila na projektu “Istraživanje tipova
šuma i šumskih staništa Hrvatske”. Koordinator projekta
bio je akademik Milan Anić (rođen ovdje u Krasnu)
a operativni voditelj istraživanja bio je dipl. ing.
Stjepan Bertović, osnivač Odjela za tipologiju šuma u
Šumarskom institutu. Najintenzivnija tipološka istraživanja
60-tih godina prošlog stoljeća bila su na području
ondašnjeg Šumskog gospodarstva Senj. Šumarski
stručnjaci u Senju su već tada pokazali zanimanje za
suvremene metode istraživanja u šumarstvu, pogotovo
tadašnji direktor Gospodarstva, dipl. i ng. Jure Pavelić.
On je posjećivao Institut, i jednom je prilikom dogovaranja
o tipološkim istraživanjima i o flori Velebita,
rođena ideja o osnivanju botaničkog vrta na Velebitu.
Formiran je tim za ostvarenje te ideje. U tim su od šumara
izabrani S. Bertović kao voditelj tima (kasnije
profesor na Šumarskom fakultetu), zatim akademik M.
Anić, profesor šumarske fitocenologije i uzgajanja šuma
na Šumarskom fakultetu, i ja, Juraj Medvedović,
dipl. ing. šumarstva, tada pripravnik u Odjelu za tipologiju
šuma, kasnije doktor znanosti iz šumarske fitocenologije
u Šumarskom institutu. U tim su bili uključeni i
ne-šumari, djelatnici drugih znanstvenih ustanova, i to
dr. sc. Fran Kušan, profesor botanike na Farmaceutskom
fakultetu u Zagrebu, koji je zapravo prvi spome-


Slika 3. Članovi komisije za odabir lokacije Botaničkog vrta


(s lijeva na desno):Fran Kušan, Božena Klapka, Marinka


Kamenarović, Milan Anić, Stjepan Bertović i Juraj Med


vedović (fotografija iz arhive obitelji Kušan i Papa)


nuo vrt na Velebitu. Za njega su ondašnji studenti farmacije,
a među njima i moj brat, te moj bratić i njegova
supruga često pričali, kako ih je on, prof. Kušan, naučio
voljeti biljni svijet, tj. prirodu općenito, te da je znao
reći : “Ja rano ustajem, da vidim kako se biljke bude”.


U tipološkim istraživanjima je prof. Kušan, kao
vrsni florista, imao važnu ulogu u determinaciji biljnih
vrsta i to ne samo ljekovitih, već i svojstvenih biljaka u
flornom sastavu šumskih zajednica.


Još jedna zanimljivost o prof. Kušanu: On je osnovao
Botanički vrt Farmaceutskog fakulteta, i tako je
Zagreb postao jedan od rijetkih gradova u svijetu, koji
ima dva botanička vrta, jedan Prirodoslovno-matematičkog
i drugi Farmaceutskog fakulteta.


Daljnji članovi tima za ostvarenje ideje o botaničkom
vrtu na Velebitu su bili (tada) g-đica Božena
Klapka (kasnije supruga S. Bertovića), koja je radila
na istraživanju svojstava ljekovitog bilja na Farmaceutskom
fakultetu i (tada) g-đica Marinka Kamenarović
iz Zavoda za zaštitu prirode , Zagreb.


U kolovozu 1966. godine krenuli smo na istraživanje
vegetacije sjevernog Velebita. Smjestili smo se u
planinarskom domu na Vučjaku, gdje je opservatorij
Državnog hidrometeorološkog zavoda. Boravak u planinarskom
domu sam do danas sačuvao u lijepom sjećanju,
jer je dom bio sigurno utočište u prekrasnoj divljini
Velebita. Ondašnji motritelj Zavoda, gospodin
Drago Vukušić nam je također uljepšao boravak, jer je
bio dobar domaćin i pomagao nam je u prepoznavanju
detalja u krajoliku tog dijela Velebita.


Taj dio Velebita, tj. šire područje Zavižana, izabran
je za tipološka istraživanja najviše zbog toga, što je
ondje obilje biljnih vrsta, velika raznolikost šumske i
kamenjarske vegetacije, što je odraz ekoloških raznolikosti.
Raznolikost proizlazi iz toga što je taj prostor pod




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 101     <-- 101 -->        PDF

utjecajem kontinentalne i sredozemne klime, a svojstva
klime mjeri meteorološka postaja. Nama je važno poznavati
klimu nekog kraja, jer je ona glavni ekološki
parametar u ekološkoj komponenti tipova šuma.


Iako je naša pažnja kroz cijelo vrijeme bila usmjerena
na biljne zajednice, jer one predstavljaju određene
tipove šuma, ipak nam je bio u mislima botanički vrt.


Nakon analiza flornog sastava brojnih lokaliteta,
jedan među njima bio je izabran za lokalitet botaničkog
vrta. To je bio Modrić dolac.


Istraživanja vegetacije i ekoloških prilika su uspjela,
što se vidi iz objavljenog djela S. Bertovića, te na
karti okoliša Zavižana, u časopisu “Glasnik za šumske
pokuse”. Opsežna vegetacijska istraživanja provedena
su diljem Hrvatske, a osim toga, na predočenoj karti
(rukopis te karte sam izradio ja) prikazuje se vegetacija
većeg dijela Uprave šuma Senj i Uprave šuma Gospić.


Uspjela je i ideja o osnivanju botaničkog vrta na Velebitu.
Postojanje vrta i današnje obilježavanje 40-te
obljetnice postojanja, dokaz je da su naša ideja i želja
ostvarene.


Organizatorima ovoga skupa zahvaljujem što su mi
omogućili da ovom cijenjenom skupu ispričam dio
onoga što mi je ostalo u lijepom sjećanju na rad i boravak
na Velebitu.


Osim njega o Vrtu je kratko govorio i posljednji
predsjednik Komisije, prof. dr. sc. Milan G la va š:


Sjećanje na rad Povjerenstva i 30. godišnjicu


“Velebitskog Botaničkog vrta”


Prilikom obilježavanja 40. jubilarne godišnjice postojanja
Velebitskog botaničkog vrta u Krasnu, u kolovozu
2007. godine, u upravnoj zgradi Nacionalnog
parka “Sjeverni Velebit” osvrnuo sam se na ranija događanja
u Vrtu.


Osnutkom Vrta, 1967. godine pa nadalje o njemu su
se brinula stručna povjerenstva. Domovinski rat je
ostavio negativne brazde i u Vrtu, jer se u njemu nije
moglo praktično ništa raditi. Domaći šumari na čelu s
pok. Stjepanom Tomljanovićem (tada je radio u Direkciji
Hrvatskih šuma u Zagrebu), Milanom Devčićem –
upraviteljem Uprave šuma Senj i Juricom Tomljanovićem
– upraviteljem šumarije Krasno uočili su potrebu
održavanja i obnove Vrta već 1993. godine. Na njihov
prijedlog Hrvatske šume d.o.o. Zagreb su 1994. godine
donijele odluku o imenovanju Povjerenstva za predlaganje
stručnih mjera i vršenje nadzora u Velebitskom
botaničkom vrtu u sastavu Milan Glavaš – predsjednik,
te članovi Ivo Trinajstić, Joso Vukelić, Jozo Franjić,
Zlatko Ružanović, Vice Ivančević, Jurica Tomljanović,
Milan Krmpotić i Marin Vukelić.


Povjerenstvo je radilo do proglašenja Nacionalog
parka “ Sjeverni Velebit” u čiji sastav je ušao i Velebitski
botanički vrt.


Povjerenstvo se svih godina rada sastajalo redovito u
vrtu, na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i u Upravi šuma
Senj. Posljednji sastanak održan je u Senju 17. 6. 1999.
godine. Povjerenstvo je izradilo dugogodišnji plan rada
koji se u velikoj mjeri podudara s onim kojeg su izradili
stručni djelatnici NP “Sjeverni Velebit”. Uz to izrađivani
su jednogodišnji stručni i financijski planovi.


Uprava šuma Senj i Šumarija Krasno po predloženim
planovima obavljali su poslove u Vrtu. Zahvaljujući
njima Vrt je održan, mnoge su stvari obnovljene i
unešene brojne inovacije.


Najveću brigu oko provedbe tih radova nesebično
je na sebe preuzeo dr. sc. Vice Ivančević, koji za to zaslužuje
svaku pohvalu.


Prilikom obilježavanja 30. obljetnice Vrta 1997.
godine pristupilo se njihovu detaljnjem uređenju. Za tu
prigodu Vice Ivančević napisao je brošuru Velebitski
botanički vrt u kojoj je na 48 stranica istakao sve njegove
bitne činjenice.


Danom obilježavanja 30. obljetnice 28. 8. 1997. godine,
u samom Vrtu prisustvovali su uz šumare iz cijele
Hrvatske bili su nazočni brojni drugi uzvanici. Uz svečane
govore promovirana je Ivančevićeva knjiga, a zasluženima
dodijeljena priznanja.


Danas sa zadovoljstvom čestitam 40. obljetnicu Velebitskog
botaničkog vrta za kojega sam i kao mještanin
i kao šumar posebno vezan.


Bila mi je čast biti predsjednikom Povjerenstva, a
ovom prilikom odajem dužnu zahvalnost svim suradnicima
u Povjerenstvu.


Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, svim njegovim
djelatnicima želim uspješan rad, a bit ću Vam zahvalan
da i dalje korisno surađujemo, kao i svih proteklih
godina.


Ideje koje su šezdesetih godina prošloga stoljeća vodile
osnivače Velebitskog botaničkog vrta još uvijek su
jednako aktualne. Znanstvena istraživanja i zaštita velebitskog
bilja s jedne strane, te edukacija posjetitelja i
prezentacija ljepota velebitske flore s druge, i danas su
smjernice za rad Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni
Velebit.


Svjetlana Lupret-Obradović
Stručna voditeljica u Javnoj ustanovi
Nacionalni park Sjeverni Velebit