DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 32 <-- 32 --> PDF |
I. Trinajstić: PRILOG POZNAVANJU RASPROSTRANJENOSTI ŠUME TISE I LIPE – As. Tilio-Taxetum . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 25-32 ANALIZA FLORISTIČKOG SASTAVA – Analysis of floristic composition Gl a v a č (1958) pri opisu asocijacije Tilio-Taxetum nije u potpunosti izvršio sintaksonomsku analizu florističkog sastava, već je razlikovao samo karakteristične vrste asocijacije, sveze, reda i pratilice. Kako su u međuvremenu, u razdoblju od skoro pedeset godina, sintaksonomska istraživanja u mnogome uznapredovala, floristički se sastav raščlanjuje na veći broj sintaksona, na karakteristične vrste asocijacije, sveze, reda i razreda, diferencijalne vrste pojedinih sintaksona te pratilice. Pratilice se također mogu dalje raščlanjivati na elemente drugih sintaksona višega statusa. U sklopu sveukupnoga, do sada poznatog florističkog sastava as. Tilio-Taxetum, zabilježene su sveukupno 183 vrste. U svih 19 snimaka (100 %) zabilježene su samo 2 vrste ili 1,1 %, u prek (10–19) snimaka o oo 5 550 00 % %% (10– zabilježeno je 39 vrsta ili 21, samo jednoj 1,3 33 % %%, ,, a aa u uu snimci zabilježene su 53 vrste ili 29 % od sveukupnoga florističkog sastava. Na pojedine sintaksone otpada 112 vrsta ili 61,2 %, a na pratilice 71 vrsta ili 38,8 % od sveukupnoga florističkog sastava. Pristupimo li na netom istaknut način analizu florističkog sastava as. Tilio-Taxetum, možemo samo vrstu Taxux baccata smatrati karakterističnom vrstom asocijacije. Karakteristične i regionalno svojstvene vrste sveze Aremonio-Fagetum u sastojinama su koje je pro- učavao Glavač (1958) razmjerno slabije zastupljene, jer su analizirane u graničnom području između vegetacijskih sveza Cephalanthero-Fagion i Aremonio-Fagion (usp. Tr i n a j st i ć i F r a n j i ć 1999, Tri n a j s t ić i dr. 2003, Trinajstić 2004). U smjeru prema jugu i jugoistoku udio tipičnih elemenata sveze Aremonio- Fagion povećava se i prema broju vrsta i prema stupnju nazočnosoti. Usporedno s time, u sklopu sveze Aremonio-Fagion izdvojene su diferencijalne vrste podsveze Ostryo-Fagenion. To je skupina termofilnih vrsta općenito značajnih za vegetaciju reda Quercetalia pubescentis. Među njima se ističu Ostrya carpinifolia, Fraxinus or- nus, Acer obtusatum, Cornus mas, Melittis melissophyllum, Vincetoxicum hirundinaria, Polygonatum odoratum, što našu zajednicu jasno floristički odvaja od srenjoeuropske as. Taxo-Fagetum. Kao karakteristične vrste reda Fagetalia sylvaticae označeni su tzv. “tipični” fagetalni elementi. To je skup mezofilnih i neutrofilnih, pretežito srednjoeuropskih vrsta. U sklopu as. Tilio-Taxetum većim stupnjem stalnosti ističu se Fagus sylvatica, Tilia platyphyllos, Mer- curialis perennis, Carex digitata, Phyllittis scolopendrium, Salvia glutinosa, Galeobdolon luteum, Campanula trachelium, Aspidium filix-mas i Valeriana tripteris. Kao karakteristične vrste razreda Quereco-Fagetea zastupljena su uglavnom dva skupa vrsta. Jedno su mezofilne vrste šire ekološke i korološke amplitude, npr. Anemone nemorosa, a drugo su termofilne vrste općenito značajne za termofilne medunčeve šume reda Querecetalia pubescentis, ali one, ipak, ne postižu veći stupanj stalnoosti. Posebnu skupinu vrsta obuhvaćaju elementi u novije vrijeme izdvojeni u posebni red Prunetalia spinosae i razred Rhamnno-Prunetea spinosae. To su ponajprije Prunus spinosa, Rhamnus cathartica, Ligustrum vulgare, Cornus sanguinea, a dijelom i Sambucus nigra i Corylus avellana. Pratilice su razmjerno brojne, obuhvaćaju 71 vrstu ili preko trećine (38,8 %) sveukupnoga florističkog sastava, s time da je njih 28 zabilježeno samo u jednoj fitocenološkoj snimci i one su navedene izvan tablice. Skupinu pratilica sačinjavaju elementi različitih šumskih i nešumskih zajednica različite sintaksonomske pripadnosti. Sve one, prema našem mišljenju, nisu bitne za opću florističku strukturu as. Tilio-Taxeum. Ipak, od elemenata šumske vegetacije mogli bismo spomenuti samo elemente redova Erico-Pinetalia i Quercetalia robori-petreae. Prvi su ponajprije zastupljeni u inicijalnoj fazi, a drugi u terminalnoj razvojnoj fazi. RASPRAVA – Discussion Već je G la va č (1958) kod florističke analize as. Tilio-Taxetum napomenuo da je hrvatska zajednica tise i lipe, u kojoj je sa znatnim udjelom zastupljena bukva (Fagus sylvatica), posebno u terminalnoj fazi, prividno vrlo slična srednjoeuropsko-alpskoj šumi bukve i tise, as. Taxo-Fagetum, koju su već ranije proučavali Etter (1947), Moor (1952) i Kuoch (1954). Zbog toga je Glavač, između ostaloga, naglasio da bi se hrvatska zajednica mogla označiti i imenom “Taxo-Fagetum croaticum” (usp. Glavač 1958: 24). Da je Glavač kojim slučajem hrvatsku šumu tise i lipe označio imenom Taxo-Fagetum croaticum, po objavi sintaksonomskih, nomenklaturnih pravila (Barkman i dr. 1976, 1986: čl. 34, Weber i dr. 2000: čl. 34a) ime “Taxo-Fagetum croaticum” postalo bi ilegitimno, pa bi hrvatsku zajednicu ili trebalo uklopiti u okvire as. Taxo-Fagetum ili je označiti nekim drugim, novim imenom (nomen novum!). Analiziramo li, međutim, floristički sastav as. Tilio- Taxetum, u odnosu na srednjoeuropsku as. Taxo-Fagetum, odmah se može uočiti da hrvatsku šumu treba podrediti ilirskoj svezi Aremonio-Fagion i podsvezi Ostryo-Fagenion, a ne srednjoeuropskoj svezi Cephalanthero- Fagion, Najznačajnija floristička razlika između navedenih i asocijacija i sveza sastoji se u tome, da u florističkom sastavu sveze Aremonio-Fagion naj |