DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 57     <-- 57 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
unaprjeđujući biološku i krajobraznu raznolikost te skrbiti
o zaštiti šumskoga ekosustava na način da izbjegavaju
sječu zaštićenih, rijetkih i ugroženih vrsta drveća,
šumskih voćkarica i ostalih vrsta s bobičastim plodovima
te ih štititi i unositi prilikom obnove šume. Također
je potrebno brinuti o suhim i trulim stablima i prilikom
sječe ostavljati određen broj starih dubova, suhih i trulih
stabala u rasporedu i broju koji osigurava očuvanje
biološke raznolikosti (ZOŠ, čl. 8.). Prilikom dovršnoga
sijeka ostavljaju se manje neposječene površine koje se
utvrđuju šumskogospodarskim osnovama radi očuvanja
biološke raznolikosti (ZZP, čl. 45., ŠGOP, uvjeti zaštite
prirode). Do kraja zrelosti sastojine ostavljaju se voćkarice.
Uz veće vodotoke ostavlja se neposječena zona
stabala u širini prosječne visine stabala toga područja.
Pošumljavanje i popunjavanje obavlja se isključivo
autohtonim vrstama (ŠGOP, uvjeti zaštite prirode).


Navedeni propisi uvjetuju promjenu dosadašnjega
načina rada. Doznačivač sada mora obratiti pozornost
na rijetke vrste šumske dendroflore, na voćkarice i
stabla s dupljama. Suha stabla u sadašnjim uvjetima
nema velike potrebe ostavljati, jer se u sastojinama
koje se obnavljaju (u sastojinama te starosti) novi sušci
javljaju svake godine. Od rijetkih vrsta drveća treba
izdvojiti brekinju (Sorbus torminalis L.). Brekinja je
vrlo rijetka u spačvanskim šumama, ali može se naći
kao pojedinačno stablo na gredama u zajednici hrasta


Slika 1. Izgled brekinjine kore.
Figure 1 Bark of Wild service tree.


lužnjaka i običnoga graba. Kora joj je u mladosti siva,
sjajna i glatka s velikim lenticelama, dok je kasnije
tamnije siva i sitno pločasto raspucana, mjestimično i
odlupljena (Slika 1.). List je karakterističan i teško se
može zamijeniti za neku drugu vrstu (Slika 2.). Svaki
doznačivač bi ovo stablo trebao dobro poznavati da
ga, pri nailasku na njega, može obilježiti da se sačuva.
Brekinja je jedna od prioritetnih vrsta za očuvanje
genofonda u Hrvatskoj i Europi (Idžojtić 2004).
Osim brekinje treba ostaviti nizinski brijest (Ulmus
minor Mill.) ako se radi o odraslom stablu, jer gotovo
sva stara stabla su se osušila uslijed holandske bolesti.


Slika 2. Izgled brekinjina lista.
Figure 2 Appearance of Wild service tree leaves.


Također se može ostaviti javor žestilj (Acer tataricum
L.), ako je formiran kao odraslo stablo, glogovi (Crataegus
L.) formirani kao stabalca i sl.


Voćkarice koje se u šumi javljaju su divlja kruška
(Pyrus communis L.), divlja jabuka (Malus sylvestris
Mill.) i divlja trešnja (Prunus avium L.). Višestruka je
korist od šumskih voćkarica: doprinose biološkoj raznovrsnosti,
u vremenu cvatnje uljepšavaju šumu i njezine
rubove, bogata su pčelinja paša, a ujesen donose
plodove kojima se hrane mnogi pripadnici šumske faune
(Orešković i dr. 2006). Osim svega navedenoga,
dobro je imati na umu da im je drvo kvalitetno i traženo
te da se za njega postiže dobra cijena. Doznačivač će u
sastojinama nailaziti na različita stanja: negdje će voćkarice
pridolaziti u relativno velikom broju, dok će se
drugdje pronaći tek pokoja u čitavom odjelu. U pripremi
za naplodnju s pripremnim sijekom ne bi ih trebalo
doznačivati, čak ako pridolaze i u velikom broju (prekobrojna
je stabla lako doznačiti u naplodnom sijeku).


Stabla s dupljama stanište su brojnim vrstama ptica
te ih također treba sačuvati. Stabla s većim dupljama
mogu pružiti utočište kunama, lasicama, divljim mačkama,
ali i puhovima, šišmišima, pčelinjim rojevima i
mnogim drugim stanovnicima šume te ih također u
određenom broju treba ostavljati.