DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 57 <-- 57 --> PDF |
D. Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63 unaprjeđujući biološku i krajobraznu raznolikost te skrbiti o zaštiti šumskoga ekosustava na način da izbjegavaju sječu zaštićenih, rijetkih i ugroženih vrsta drveća, šumskih voćkarica i ostalih vrsta s bobičastim plodovima te ih štititi i unositi prilikom obnove šume. Također je potrebno brinuti o suhim i trulim stablima i prilikom sječe ostavljati određen broj starih dubova, suhih i trulih stabala u rasporedu i broju koji osigurava očuvanje biološke raznolikosti (ZOŠ, čl. 8.). Prilikom dovršnoga sijeka ostavljaju se manje neposječene površine koje se utvrđuju šumskogospodarskim osnovama radi očuvanja biološke raznolikosti (ZZP, čl. 45., ŠGOP, uvjeti zaštite prirode). Do kraja zrelosti sastojine ostavljaju se voćkarice. Uz veće vodotoke ostavlja se neposječena zona stabala u širini prosječne visine stabala toga područja. Pošumljavanje i popunjavanje obavlja se isključivo autohtonim vrstama (ŠGOP, uvjeti zaštite prirode). Navedeni propisi uvjetuju promjenu dosadašnjega načina rada. Doznačivač sada mora obratiti pozornost na rijetke vrste šumske dendroflore, na voćkarice i stabla s dupljama. Suha stabla u sadašnjim uvjetima nema velike potrebe ostavljati, jer se u sastojinama koje se obnavljaju (u sastojinama te starosti) novi sušci javljaju svake godine. Od rijetkih vrsta drveća treba izdvojiti brekinju (Sorbus torminalis L.). Brekinja je vrlo rijetka u spačvanskim šumama, ali može se naći kao pojedinačno stablo na gredama u zajednici hrasta Slika 1. Izgled brekinjine kore. Figure 1 Bark of Wild service tree. lužnjaka i običnoga graba. Kora joj je u mladosti siva, sjajna i glatka s velikim lenticelama, dok je kasnije tamnije siva i sitno pločasto raspucana, mjestimično i odlupljena (Slika 1.). List je karakterističan i teško se može zamijeniti za neku drugu vrstu (Slika 2.). Svaki doznačivač bi ovo stablo trebao dobro poznavati da ga, pri nailasku na njega, može obilježiti da se sačuva. Brekinja je jedna od prioritetnih vrsta za očuvanje genofonda u Hrvatskoj i Europi (Idžojtić 2004). Osim brekinje treba ostaviti nizinski brijest (Ulmus minor Mill.) ako se radi o odraslom stablu, jer gotovo sva stara stabla su se osušila uslijed holandske bolesti. Slika 2. Izgled brekinjina lista. Figure 2 Appearance of Wild service tree leaves. Također se može ostaviti javor žestilj (Acer tataricum L.), ako je formiran kao odraslo stablo, glogovi (Crataegus L.) formirani kao stabalca i sl. Voćkarice koje se u šumi javljaju su divlja kruška (Pyrus communis L.), divlja jabuka (Malus sylvestris Mill.) i divlja trešnja (Prunus avium L.). Višestruka je korist od šumskih voćkarica: doprinose biološkoj raznovrsnosti, u vremenu cvatnje uljepšavaju šumu i njezine rubove, bogata su pčelinja paša, a ujesen donose plodove kojima se hrane mnogi pripadnici šumske faune (Orešković i dr. 2006). Osim svega navedenoga, dobro je imati na umu da im je drvo kvalitetno i traženo te da se za njega postiže dobra cijena. Doznačivač će u sastojinama nailaziti na različita stanja: negdje će voćkarice pridolaziti u relativno velikom broju, dok će se drugdje pronaći tek pokoja u čitavom odjelu. U pripremi za naplodnju s pripremnim sijekom ne bi ih trebalo doznačivati, čak ako pridolaze i u velikom broju (prekobrojna je stabla lako doznačiti u naplodnom sijeku). Stabla s dupljama stanište su brojnim vrstama ptica te ih također treba sačuvati. Stabla s većim dupljama mogu pružiti utočište kunama, lasicama, divljim mačkama, ali i puhovima, šišmišima, pčelinjim rojevima i mnogim drugim stanovnicima šume te ih također u određenom broju treba ostavljati. |