DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 63 <-- 63 --> PDF |
D. Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63 va odumiranje vršnoga pupa na savijenim biljkama i rast nekoliko novih stabalaca iz postranih pupova koji su bili manje zastrti (Krej či i D u b r a v a c 2004). Budući da stagnirajuća voda (ako se pojavi) nakon naplodnoga sijeka najčešće ne prekriva veliku površinu, trebalo bi svakako napraviti žetvu svog šaša oko hrastovih biljaka (jer taj dodatni trošak na maloj površini nije prevelik, a rad je vrlo koristan). Time bi im se pružili znatno bolji izgledi za preživljavanje i nastavak rasta. Ova mjera njege trebala bi se provoditi barem tri do četiri godine uzastopno, sve dok hrastove biljke ne uzrastu i ojačaju toliko da ih šaševi ne mogu ugroziti. Imajući to u vidu, ovaj bi rad svake godine trebalo uvrstiti u plan radova biološke reprodukcije šuma na onolikoj površini kolika je stvarno zamočvarena. Ako se zabareni dijelovi površine ne njeguju, tijekom nekoliko godina na njima hrastići postupno propadaju i takve se površine moraju popuniti, najčešće jasenovim sadnicama. BRIGA O MLADOM NARAŠTAJU – Care of the young generation Od svibnja do srpnja hrastov se ponik prema stvarnoj potrebi tretira protiv hrastove pepelnice fungicidom pomoću traktorskih atomizera. Ova se mjera zaštite provodi tijekom nekoliko godina dok se ponik i pomladak nalaze pod zaštitom krošanja starih stabala. Nakon uklanjanja starih stabala dovršnim sijekom tretiranje se više ne provodi. Prva njega pomlatka najčešće se radi pod zastorom krošanja starih stabala, u drugoj ili trećoj vegetaciji. Uklanjaju se nepoželjne vrste i oslobađa se prostor glavnim vrstama. Uz hrast treba podržati voćkarice i rijetke vrste, a na dijelovima terena na kojima hrast nije uspio podržat će se poljski jasen. Obvezno treba napravit žetvu šaša na površinama gdje se javlja i ugrožava hrast. Pri doznaci za dovršni sijek doznačuju se sva preostala stabla na pomladnoj površini izuzev obilježenih voćkarica, stabala s dupljama, rijetkih vrsta i drugih odabranih stabala, bilo pojedinačno raspoređenih ili u skupinama. Nakon dovršnoga sijeka problemi sa stagnirajućom vodom najčešće bivaju još veći (Slika 12.). Za njihovu prevenciju i otklanjanje ili ublažavanje posljedica vri šumskoga drveća, posebice spominjući divlju trešnju ´ČČ,.Č"Č;ČČ:Z Slika 12. Barska vegetacija kao prioritet, u svrhu održavanja barem dijela njihovoga oplodnih sječa. Figure 12 Swampy vegetation on a part of regeneration area after seed cuttings. jedi sve što je napisano kod naplodnoga sijeka. Treba pregledati i očistiti odvodne kanale, iskopati ili obnoviti kanale sisavce, zatrpati vagaše, sasjecati šaš oko hrastovih biljaka itd. Zatrpavanje vagaša nakon dovršnoga sijeka najbolje je napraviti nakon zimskih studeni, dok je zemlja na vrhovima vagaša sipka, a prije nego što se povišenjem temperatura u proljeće isušivanjem stvrdne, kada je taj posao ručno iznimno teško obaviti (P os a r i ć 2007). Nakon dovršnoga sijeka na pomladnoj se površini trasira i prosijeca mreža šljukarica (budućih izvoznih vlaka) i uzgojnih staza. Poslije prosijecanja uzgojnih staza površina se detaljno pregledava kako bi se utvrdilo treba li pojedine zone popunjavati i kojom vrstom drveća. Za sada se pri popunjavanju koriste sadnice poljskoga jasena i hrasta lužnjaka. Mati ć (1996) preporučuje pri popunjavanju koristiti i pionirske vrste drveća – (uz navedeni poljski jasen) crnu johu, vrbu i topolu, jer pretpostavlja da lužnjak u određenim zonama nije uspio zbog zakorovljenja, zamočvarenja i sl., a takve su površine izgubile svojstva šumskoga tla pogodnog za uspijevanje hrasta. Budući da vrbe i topole same osvoje najniže terene, dobro bi bilo razmisliti o unošenju crne johe (Alnus glutonosa Gaertn.), koje u spačvanskim šumama ima vrlo malo. Također, bilo bi dobro pomladne površine popuniti plemenitim listačama, ponajprije divljom trešnjom (Prunus avium L.). Naime, nakon oplodnih sječa na pomladnoj se površini vrlo brzo jave gotovo sve vrste lužnjakovih šuma. Od šumskih voćkarica u dosta velikom broju pridolaze divlja jabuka i divlja kruška, a divlja trešnja se pojavljuje kudikamo manje. Sadnjom trešnje na gredama doprinijelo bi se bioraznolikosti, ali i dobilo kvalitetno drvo (uz ostale ranije nabrojene koristi koje pružaju voćkarice). Ore š kov ić i dr. (2006) navode i pionirsku ulogu trešnje izjednačujući je s johom, jasenom i javorima. K aj ba i dr. (2006) pišu o nužnosti očuvanja genetske raznolikosti evolucijski stvorenoga adaptacijskog potencijala i omogućavanja njihove genetske obnove. Za obuhvaćanje |