DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 83 <-- 83 --> PDF |
nje Središnje uprave Saveza lovačkih udruženja sa sje dištem u Beogradu. Novi se zakon temeljio na dom inalno- zakupnom sustavu, prilagođenom prilikama u pojedinim sredinama. Modifikacija u odnosu na raniji tzv. Franc Jozefov zakona iz 1893. g. sastojala se u tom da je pravo lova ograničeno i za vlasnika zemljišta na posjedovanje od barem 200 ha neprekinutog zemljišta, što je bilo unekoliko ustupak ostacima plemstva, ali s druge strane i prilog zaštiti divljači koja bi doista bila ugrožena pravom lova svakom vlasniku na njegovoj parceli. Takve male parcele zaokruživane su u općinska lovišta i davana u zakup putem natječaja najboljem ponuđivaču. Vrijeme zakupa bilo je protegnuto na 12 godina. Divljač se dijelila na lovostajom zaštićenu i nezaštićenu te zvjerad, koja se morala tamaniti. Uz 531 vlastito lovište tih je godina (1931.), prema katastar skim podacima, bilo na području Dravske banovine preko tisuću općinskih lovišta ukupne površine oko 1,3 milijuna hektara ili 85 % cjelokupne lovne površine. Najviše se lovio zec od sitne i srna od krupne divljači. Prema statističkim podacima ukupni godišnji ulov divljači u 1933.g. iznosio je: jelena 108, srna 3875, divokoza 370, divljih svinja 148, tetrijeba gluhana 360, medvjeda 4, zečeva 34.920, lještarki 2015, snježnica 10, fazana 7640, trčki 14.260, divljih pataka 2454, lisica 2027 (Toš 2007). Usporedbe radi, prema podacima iz spomen-knjige LZS-e, u lovištima današnje Slovenije godine 2006. odstrel (+ gubitci od prometa, nezakonitog lova, bolesti) je iznosio: jelena 5066, srna 42.675, divokoza 2679, muflona 670, alpskih kozoroga 15, divljih svinja 5359, medvjeda 126, lisica 7904, jazavaca 786 i vukova 11. Prvi Zakon o divljači i lovstvu samostalne Republike Slovenije Drugi svjetski rat (1941–1945) gotovo je potpuno onemogućio bilo kakvu lovnu djelatnost. Neposredno prije Titove naredbe o zabrani lova sve krupne divljači na prostoru (nove) Jugoslavije, Upravni odjel pri SNOS-u ožujka 1944. donosi uredbu po kojoj je lov u Sloveniji dozvoljen samo u obimu koliko je to potrebno za prehranu vojske i zaštite poljoprivrednih površina. Kroz svih pet godina ratnih djelovanja ne izlazi Lovec, no ovoga puta iz razloga podrške sveopćem “kulturnom muku” Slovenaca protiv okupatora. Daljnji tijek povijesti lovstva našeg sjeverozapadnog susjeda u mnogome je nalik onom u Hrvatskoj. Rujna 1945. donijeta je privremena Odluka o izvršavanju lova, a godinu dana kasnije privremeni Zakon o lovstvu. Lov na divokoze, srneću i jelensku divljač je bio zabranjen. Odstrijeljena divljač pripadala je lovačkom društvu na čijem je području odstrel izvršen. Novo osnovana lovačka društva i lovačke zadruge bile su članice Saveza lovačkih društava Slovenije, koji od 1952. mijenja ime u Republički lovački savez, odnosno od 1958. u današnju Lovsku zvezu Slovenije (LZS). Međunarodna aktivnost Prvi službeni nastup na međunarodnoj pozornici slovenski su lovci imali na 2. međunarodnom lovačkom kongresu u Beču 1910. g., a te je godine u austrijskoj prijestolnici održana i velika Svjetska lovačka izložba žba. Na toj se izložbi Slovensko lovsko društvo preds ilo s divljači triglavskog pogorja i Ljubljanskog barja 5 Iako je zagrebačko Prvo hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva imalo iza sebe već četiri društvene lovačke izložbe (prva održana1899.), ono je odbilo sudjelovati na bečkoj lovačkoj izložbi, jer Društvu nije bilo dozvoljeno da izlaže lovstvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije samostalno, odvojeno od Mađarske. Na 2. međunarodnom kongresu u Beču Prvo hrvatsko društvo zastupao je grof Miroslav K ulm er, koji je tom prilikom izabran za potpredsjednika. Na temelju Općeg Zakona o lovu iz 1947. i republičkog (slovenskog) zakona iz 1949. lovišta su bila podijeljena na državna, republička i lokalna. U skladu sa socijalističkim tretmanom lovstva kao grane narodne privrede, pružena je mogućnost svakom građaninu da se kao član lovačkog društva bavi lovom. Nakon još jednog općeg (jugoslavenskog) i republičkog (slovenskog) zakona godine 1976. u Sloveniji je donešen Zakon o zaštiti, uzgoju i lovu divljači te upravljanju lovištima, koji se temeljio na ekološkim načelima, unijevši širi pojam gospodarenja s divljači naspram ranijeg uskog uzgajanja. Konačno, nakon izvojevane samostalnosti (1990) i prekida s Lovačkim savezom Jugoslavije, pristupa se izradi srednjoročnih planova gospodarenja lovištima (1990–1995), potom Strategiji razvoja slovenskog lovstva (1996) i Etičkom kodeksu (1998), da bi 2004. stupio na snagu toliko osporavani prvi slovenski Zakon o divljači i lovstvu. U LZS danas je učlanjeno oko 24.000 lovaca organiziranih u oko 400 lovačkih društava, koja upravljaju s daleko najvećom površinom lovišta. i izdavačka djelatnost Među 148 najjačih trofeja svijeta našlo se i 13 eksponata iz Slovenije (Va ri ća k 1979). Uslijedili su nastupi gotovo na svim do sada održanim lovačkim izložbama, jasno mahom u sklopu izložbenog prostora bivše državne zajednice, od triju njemačkih uzastopnih manifestacija održanih u Leipzigu, Berlinu i Düsseldorfu, preko talijanskih u Firenci i Torinu, do velikih svjetskih lovačkih izložbi u Budimpešti, Plovdivu i Zagrebu. Na većini njih Veljko Varićak, kao titularni član CIC-a i ekspert za lovnu trofejistiku, bio je član, potpredsjednik i/ili predsjednik prosudbenog CIC-ovog povjerenstva za ocjenjivanje trofeja. Do posljednje budimpeštanske izložbe 1996. g. Slovenija je za svoje trofeje osvojila 1567 zlatnih, 2105 srebrnih i 4420 brončanih odličja. |