DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Prvi autor i urednik je Mladan Vidović, a uz njega na stvaranju ovog obimnog, zahtjevnog i po tematici iznimno složenog djela sudjelovalo je još dvanaest koautora: Ivica Buljubašić, Radoslav Bužančić, Julka Ćuk, Anđelko Kaćunko, Danka Radić, Vinko Sanader, Brankica Šošić, Ivan Tolić, Luka Tomašević, Perica Tucak, Ante Udovičić i Domagoj Vidović, koji su svaki u svojoj domeni dali određenu notu. Mladan Vidović se i ranije svojom trilogijom o životu i mučeničkoj smrti Svetog Eustahija – zaštitnika lovaca, lovočuvara i šumara, čijeg je kulta uporan i snažan zagovornik, profilirao kao teološki pisac laik, inspiriran s jedne strane ljubavlju prema prirodi, njenom biljnom i životinjskom svijetu, odnosno prema lovstvu kao zajedničkom nazivniku za sve navedeno, te s druge strane svojom odanošću kršćanskoj tradiciji i domovini. Već prvi redci čitatelju jasno sugeriraju da je djelo protkano ljubavlju prema Bogom danom životinjskom svijetu, koje stoljećima obitava na području Dalmacije. Snažan dojam na čitatelja zasigurno će ostaviti temeljiti filozofsko-analitički pristup o moralnim i etičkim dvojbama o lovu odnosno lovstvu, koje su posebno aktualne u današnje vrijeme i mogle bi poslužiti kao iznimno poučno štivo kvazizaštitnicima i samoproglašenim borcima za prava životinja, često jakim na riječima, a vrlo slabim na djelima. 86 Teško je u kratkim crtama, iz obilja vrlo vrijednih podataka kojima djelo obiluje, izdvojiti sve one koji se možda čine važnijima, no spomenimo taksativno samo neke: – značenje životinja u heraldici, posebice na povijesnim dalmatinskim grbovima; – kronološki pregled čovjekova obitavanja na dalmaprimo tČ tinsko tinskotinskom mm primorju uz ilustracije o bogatim arheološkim nalazima; posebna pozornost usmjerena je na strukturu flore i faune, pri čemu se ističe Biokovo kao dominantno stanište u dinarskom planinskom lancu i kao nijemi svjedok povijesti povijesnim redoslijedom prati se boravak različitih etničkih skupina (Tračana, Ilira, Grka, Rimljana) s posebnim osvrtom na njihovo poimanje lova; prvi puta u cijelosti se na hrvatskom narodnom jeziku iznosi djelo grčkog povjesničara Ksenofona, pod nazivom “O lovu”, za koje se smatra da je prvi pisani priručnik o lovu uopće; autor je posebno inspiriran pisao o bogatoj povijesti lovstva u vrijeme hrvatskih vladara, što potkrjepljuje ilustracijama s detaljima lova, koji su uklesani kako na brojnim spomenicima – stećcima širom Dalmacije, tako i na dominantnim građevinama npr. splitskoj katedrali ili nadaleko poznatom djelu svjetske kulturne baštine – portalu trogirske katedrale majstora Radovana; ne može se a ne uočiti, da nam autor/urednik, po vokaciji i sam pravnik, sugerira vrlo važnu činjenicu, da lovstvo, kao dio gospodarske djelatnosti, ima zapaženo mjesto u Poljičkom statutu, koji je rezultat hrvatske jurističke mudrosti u vrijeme Poljičke Knežije, posebno poglavlje posvećeno je veterinarstvu u lovstvu Dalmacije; zatim posebno poglavlje posvećeno je jednom primarno lovačkom psu – dalmatineru, koji je glas Dalmacije pronio po cijelom svijetu; naglašava se nadalje da je upravo Dalmacija lučonoša hrvatskog novinarstva novinama “Zora dalmatinska”, koje su prve stručno na hrvatskom narodnom jeziku obrađivale problematiku lovstva obrađene su osnovne biološke i ekološke ::L ristike divljači prema današnjoj legislativi; oj le govori se o lovu u umjetnosti, o kulinarskim svoj i, o stvima divljačine itd. Velik broj povijesnih činjenica, već dovoljno govori o bogatoj, a (pre)često i burnoj prošlosti našeg naroda, što se između redova provlači kao misao vodilja kroz cijeli uradak. Čitajući ovu vrijednu knjigu svakome će iznova biti jasna izreka starih Latina da uistinu “Historia est magistra vitae”. |