DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 117 <-- 117 --> PDF |
znatna sredstva za temeljitu obnovu dviju zgrada - radničke nastambe i stare zgrade šumarije, te njihovo prevođenje u apartmane za smještaj gostiju i Šumarskog muzeja. Prilikom obilježavanja 235. obljetnice Šumarije Krasno, najstarije u našoj zemlji, temeljito je renovirana dvorana Doma kulture u Krasnu. Tom prilikom održano je savjetovanje u Domu kulture, organizirana prigodna izložba i otkrivena spomen-ploča u nazočnosti velikog broja šumarskih stručnjaka iz cijele zemlje. Ovaj krupni događaj i angažman Šumarije Krasno na čelu s upraviteljem Milom nije prošao nezapaženo u lokalnom i širem okruženju, pa joj je na prijedlog Mjesnog odbora Krasno dodijeljena Povelja grada Senja. Godinu dana prije ove manifestacije počela je s radom meteorološka stanica u krugu Šumarije, uz veliku podršku i razumijevanje njezinog upravitelja. Krasno postaje sve poželjnije mjesto za odmor i rekreaciju, osobito za zimske sportove. Smještajni kapaciteti Šumarije visoke su kategorije (oko 40 kreveta) i obogaćuju ponudu, te tako povećavaju njezine prihode. U prizemlju stare zgrade Šumarije uređuje se Šumarski muzej, prvi u našoj zemlji, koji je svečano otvoren sredinom 2005. godine u sklopu proslave 240. obljetnice Šumarije Krasno. U pripremi rada Muzeja i prikupljanju eksponata aktivno je sudjelovao i upravitelj Mile. Mnogobrojne stručne ekskurzije, osobito šumara, ali i ostalih struka, kao i pojedinaca, gotovo obvezno prilikom posjeta Velebitu posjećuju i Krasno. Šumarija Krasno s njezinim upraviteljem spremno dočekuje mnogobrojne goste i vrlo često pruža adekvatno stručno vodstvo. Uz to, upravitelj Šumarije aktivno sudjeluje u svim radovima u mjestu i to osobito na hortikultumom uređenju - osnivanju drvoreda, pomoći školi i mjesnom kultumo-umjetničkom društvu. Dugogodišnji povećani napori s vremenom su prouzročili zamjetni zamor i zasićenje. Zbog toga Mile opravdano želi napustiti Krasno i skrasiti se na drugom, manje turbulentnom radnom mjestu. Zbog toge je nakon punih osam godina kolega Mile napustio Krasno, te je raspoređen na mjesto stručnog suradnika za pripremu rada u Odjelu za iskorištavanje šuma Uprave šuma Senj. Međutim, na novom radnom mjestu nije ni započeo s radom, jer je teško obolio i nakon nekoliko mjeseci, nažalost, izgubio neravnopravnu bitku s opakom bolešću. VLADIMIR BABIC, dipl. ing. šum. (1913 Došlo je vrijeme da se zauvijek oprostimo s nezaboravnim dragim kolegom i uvaženim članom našega Hrvatskoga šumarskog društva, cijenjenim i poznatim stručnjakom u šumarstvu, gospodinom Vladimirom Babićem, koji je preminuo shrvan teškom bolešću 14. ožujka 2008. u 96. godini života. Rodio se 13. 1. 1913. g. uNovoj Gradiški kao sin Stjepana i Marije rod. Bečić. Hrvat, rimokatolik. Potječe iz činovničke obitelji. Osnovnuje školu završio u Zagrebu 1923. g., a II. državnu realnu gimnaziju također u Zagrebu, 1931. godine. U privatnom životu bio je veoma nježan otac, suprug i sin. Svoj život zajedno s užom i širom obitelji duboko je vezao sa njemu najdražu Bunicu, gdje je velikim materijalnim odricanjima postupno uređivao zajednički dom. S pažnjom i velikim razumijevanjem spremno bi saslušao svakog pojedinca i pokušao mu istinski pomoći. Sudjelovao je u Domovinskom ratu na opasnom ličkom bojištu. Bio je poznat po temperamentnim raspravama, posebno u njemu dragim područjima počev od struke, povijesti, filozofije, fizike i književnosti, u kojima je odlučno, ali i argumentirano iznosio svoje stavove. Kao veliki zaljubljenik poezije posebno je voho Matoša, Kranjčevića, Ujevića i Tadijanovica. Uvažavajući njegov senzibilitet prema lijepoj književnosti nad otvorenim grobom recitirana je pjesma A. G. Matoša "Utjeha kose" koja u završnim stihovima glasi: U dvorani kobnoj, mislima u sivim Samo kosa tvoja još je bila živa Pa mi reče: Miruj! Usmrti se sniva. Neka je hvala i slava našem Mili "Milku" Tomljanoviću. V. Ivančević - 2008) Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je apsolvirao za nas daleke 1935. završava studije i diplomira 1936. g. Njegov burni put šumarskog stručnjaka započinje 1. 1. 1938. do 31. 12. 1938. u svojstvu vježbenika kod Banske uprave u Zagrebu. U sudbonosnim godinama od 1. 1. 1939. do 15. 2. 1943. g. radi kao kotarski šumar kod Kotarske oblasti Zagreb, da bi nakon toga u razdoblju od 16. 3. 1943. do 31. 12. 1944. g. obavljao poslove kao kotarski šumar kod Kotarske oblasti Ivanec. |