DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 118 <-- 118 --> PDF |
Od 1. 1. 1945. nastavlja raditi opet kao kotarski šumar kod Kotarske oblasti Zagreb, gdje ostaje do 31. 12. 1946., da bi onda 1. 1. 1947. g. bio postavljen za planera u Mininera starstv šumarstva, Odjel za lokalne tvu uu djel za alne e. N NN šumee. .. a tom mjestu ostaje godinuinu i pol,l, aa aa zzatim od 1. 6. 1948. postavljen je za šefa planskog odsjeka DIP-a Vinkovci, gdje je ostao do kraja 1950. g., kada prelazi na radno mjesto planera u Ministarstvo drvne industrije, Sjeverni bazen, gdje ostaje do 12. 1. 1952. god. Uslijedilo je napokon i radno mjesto upravitelja šumarije Nova Gradiška. Na tom radnom mjestu zadržava se do 31. 12. 1959. god. Od 1. 1. 1960. do 30. 6. 1977. g. bio je šef Sektora za uzgoj šuma stručne službe Šumskog gospodarstva Nova Gradiška i nakon integracije s “Garjevicom” Kutina u novo stvorenom Šumskom gospodarstvu “Josip Kozarac” nastavlja rukovoditi i obnašati tu stručnu i vrlo zahtjevnu dužnost, samo sada na proširenom teritoriju od rijeke Orljave do Lonje. S tog radnog mjesta otišao je u zasluženu mirovinu preselivši se u Zagreb. Osnivač je i dugogodišnji član Društva inženjera i tehničara Hrvatske u Novoj Gradiški (tako se tada zvalo Šumarsko društvo) i nakon stvaranja Republike Hrvatske automatski nastavlja intenzivnu aktivnost u HŠD-u ogranku Zagreb. Objavio je niz svojih uradaka u našem stručnom glasilu Šumarskom listu od 1977. do 2004., a u ranijim godinama često se javljao u stručnim člancima iz područja uzgoja šuma u informativnom listu Šumarske novine ŠG “Josip Kozarac”. Dao je odlučujući i nezamjenjiv stručni doprinos proglašenju rezervata šumske vegetacije PRAŠNIK, posljednjeg ostatka 300 godina stare slavonske prašume hrasta lužnjaka i na Psunju MUŠKI BUNAR, ostatak psunjskih prašuma bukve i hrasta kitnjaka. On je zaslužan da su se baš ti predjeli starih slavonskih šuma sačuvali za buduće naraštaje kao simboli nekadašnjeg bogatstva na kojima prošle, sadašnje i buduće generacije šumara mogu istraživati i na kojima se mogu učiti. Od dragog nam kolege Vladimira želimo se oprostiti svi mi koji ga poznajemo, njegovi kolege djelatnici sa terena, prijatelji, znanci, a ponajviše njegova šira i uža tugujuća obitelj, svjesni da ga zauvijek odjednom nenadoknadivo gubimo. On je u nama ostavio neizbrisivo sjećanje na velikog i među kolegama vrlo cijenjenog hrvatskog šumara kojega u stručnom pogledu izuzetno svi cijenimo, zbog toga što je nesebično cijeloga života obilno dijelio svoje znanje, iskustvo i ostala dobra s mnogima od nas, u potrebi da izravnim iskustvom spoznamo kako puninu života daje ljubav prema prirodi i šumi, i kako nam se ona vraća kao blagoslov u obliku unutarnjeg mira, zadovoljstva i radosti. Naš kolega Vlado nas je u praksi kao pravi vitez šumarske struke nebrojeno puta poticao da slijedimo njegov primjer i učio nas kako živjeti i raditi u potpunoj predanosti šumarstvu. Ali ne samo to. On je kao vitez šumarske struke slobodno davao samoga sebe i javno svjedočio da nije ni politika ni materijalno bogatstvo ono što diktira životne i prirodne zakone, već je to jedino ljubav prema šumi, prirodi i ljudima. Neću i ne mogu zaboraviti njegovu mudrost, upornost, skromnost, svekoliku druželjubivost i univerzalnost, kada je preko šumarskih društa va, unatoč neprobojnoj željeznoj zavjesi i tada egzistirajućem neprobojnom berlinskom zidu u podijeljenoj Europi, uspio spojiti naše i poljske šumare u trijumfu darivanja i ljubavi dvaju napaćenih naroda. Izgubili smo ne samo šumara, nego i čovjeka koji je znao što daje vrijednost koja nadahnjuje različite oblike darivanja, odnosno s njim smo izgubili istinskog viteza šumarske struke. Mi šumari i kolege iz ogranka Zagreb zahvaljujemo dragom Vladi na svemu što je ostavio iza sebe, te dao nama kao i svojoj djeci, obitelji i svekolikom hrvatskom narodu tijekom svoga života, gazeći ovozemaljsko blato naših nizinskih šuma od Ivanca, Nove Gradiške do Vinkovaca, proživljavajući nevolje i jad burnog proteklog vremena. Odlaskom kolege Vladimira ostajemo mi ovdje svjesni da je iza sebe ostavio sve svoje rane, svoje gubitke i svoje najmilije, da bi se tamo susreo s onim jedinstvenim što istinski tražimo svi i čemu se nadamo. Naš kolega Vlado ostat će zauvijek u našem sjećanju zapamćen po svojim djelima kao pravi vitez šumarske struke, i iznad svega istinski dokaz kako je teško biti čovjek. U trenutku odlaska iz naših redova, drage nam i cijenjene osobe, izražavamo svoju sućut tugujućoj obitelji na nenadoknadivom gubitku voljene osobe, koja je istovremeno i za nas nenadoknadiv gubitak zaslužnog člana ovoga Šumarskog društva. Neka mu je vječna slava i hvala! Za HŠD ogranak Zagreb Davorin Kapec, dipl. ing. |