DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 20 <-- 20 --> PDF |
S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 Sječom bukovih stabala naglo se širi jela, te u omjeru smjese preuzima dominaciju nad bukvom, a ponegdje je skoro i istiskuje. Prema podacima Franciskov i ća (1938 i 1939) i Š a f ara (1968) vidljivo je da se u razdoblju od 1875. do 1938. godine na području šuma vlastelinstva Thurn-Taxis, koje je u to doba upravljalo s većim dijelom šuma Gorskog kotara, više sjeklo bukve nego jele. Isto tako iz tih podataka vidi se da je bukva dominirala u omjeru smjese tih sastojina. Šumarski stručnjaci toga doba, nemilice su sjekli bukvu, forsirajući uvijek i na svakom mjestu jelu i smreku. Sječa bukve i forsiranje četinjača u to je doba bio trend europskog šumarstva. To je vrijeme kada u zapadnoj Europi nestaju klimatogene šume bukve, jele i drugih vrsta drveća koje ustupaju mjesto, u ono vrijeme, gospodarski interesantnijoj smreki. Imajući u vidu današnje stanje jelovih prebornih šuma kod nas, koje je obilježeno sušenjem jele i agresivnim širenjem bukve, opravdano je upitati se da li bukva ponovno zauzima svoja staništa i u prirodnom procesu sukcesije, potpomognutom današnjim manje vlažnim stanišnim uvjetima, istiskuje jelu. Skoro 250-godišnja tradicija gospodarenja šumama u državnom vlasništvu, temeljena na planiranju po Gospodarskim osnovama, koje su provođene po stručno obrazovanim kadrovima, rezultiralo je visokim standardima u gospodarenju šumama, posebno na području naših prebornih šuma. Kvaliteta osnova gospodarenja u određenom razdoblju bila j kladu sa stupnjem razvoja šumarske znanosti toga vremena. Teško je i neobjektivno izvoditi zaključke o kvaliteti tih osnova samo usporedbom prvih podatka o inventarizaciji naših prebornih šuma, sadržanih u instrukcijama, šumskom redu s pripadajućom mapama, koje je 1765. izradio i prezentirao kapetan ingenieur J. C. Franzoni, s današnjim osnovama gospodarenja. Međutim, od toga je značajnije izvesti zaključak da je preko dva stoljeća duga tradicija organiziranog gospodarenja s prebornim i ostalim šumama imala značajan i pozitivan utjecaj na razvoj šumarske struke i gospodarenja šumama u Hrvatskoj. To je imalo utjecaja i na razvoj privatnih šuma, posebno u Gorskom kotaru, u kojima se već 30 godina izrađuju Programi gospodarenja, za razliku od većeg dijela privatnih šuma Hrvatske, koje su još uvijek neuređene. Želja nam je da privatne šume Gorskog kotara budu još kvalitetnije. To će se postići jedino onda ako se šumovlasnici upute u takve načine njege i obnove koji su prilagođeni današnjim stanišnim (klima, tlo, nagnutost terena) i strukturnim osobinama šuma, uvažavajući njihove gospodarske i općekorisne vrijednosti. Samo na taj način mogu unaprijediti šumsku proizvodnju i povećati vrijednost svojih šuma. OPĆI PODACI O STANIŠNIM UVJETIMA I ŠUMSKIM ZAJEDNICAMA GORSKOG KOTARA General data on site conditions and forest communities in Gorski Kotar Gorski kotar, u užem smislu, proteže se na području 9 općina i to: Vrbovsko, Ravna Gora, Brod Moravice, Skrad, Mrkopalj, Delnice, Lokve, Fužine i Čabar (slika 1). Njegova ukupna površina je 1 273 km2 (127300 ha) od čega je 74 % površine obraslo šumama. Nalazi se u području visokog krša s prosječnom nadmorskom visinom od 700-900 m, s koje se izdižu planine do iznad 1500 m. Naglo i strmo se izdiže iznad Kvarnera, dok je prilaz iz unutrašnjosti blaži i postupičniji. Najniži dijelovi nalaze se uz rijeku Kupu oko 250 m nv. Prema Pernaru (2001) geološku građu Gorskog kotara karakteriziraju naslage različitih starosti od karbona do holocena. U litološkom i pedogenetskom smislu najznačajnije stijene i matični supstrati su kredni i jurski vapnenci i dolomiti, trijaski dolomiti i vapnene breče. U litološki sastav glineno-pješčenjačke serije ulaze glineni škriljci, pješčenjaci i sitnozrni konglomerati. Na vapnenačkoj podlozi formira se smeđe tlo i smeđe ilimerizirano tlo na vapnencima. U vrtačama dubo o tlo ka, deluvijalna i ilimerizirana tla, a na krševitijim dijei ili lovima crnica, posmeđena crnica i plitko smeđe tlo na vapnencu. Na miješanoj dolomitno-vapnenačkoj podlozi javljaju se plitka, smeđa tla i rendzine. Distrična smeđa tla, smeđe podzolasto tlo, podzol, su tla formirana na glinenim pješčenjacima, sitnozrnim konglomeratima s pješčenjacima krupnoga zrna. Prema Seletkoviću (2001) područje Gorskog kotara najvećim djelom pripada razredu snježno-šumske (borealne) klime i umjereno tople kišne klime s više područja, koje je prema Köppenu razvrstana u klimu tipa Cfsbx’’. To je umjereno topla kišna klima, nema sušnoga razdoblja, oborine su jednoliko razdijeljene na cijelu godinu, najsuši dio godine pada u toplo godišnje doba. Maksimumu oborine u početku toploga dijela godine pridružuje se maksimum u kasnoj jeseni, koji je veći od prvoga. Klima je kontinentalna s maritimnim utjecajem, s prosječnom godišnjom temperaturom od oko 7 oC, gdje srednje mjesečne negativne temperature u siječnju –2 oC, veljači –0,8 oC i prosincu –0,5 oC. Na mrazištima temperatura zna pasti i do –35 oC (Zalesina 1968.). Ljeti su temperature najviše u dolini Kupe. Zime su duge, |