DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 29     <-- 29 -->        PDF

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146
Šumovlasnici, ponajprije udruga šumovlasnika, težište
rada na povećanju kvalitete šuma trebali bi usmjeriti
na ova područja, zahvate i druge aktivnosti:


1.
Zahvati njege i obnove u prebornim šumama putem
prebornih sječa.
2.
Zahvati njege i obnova u regularnim šumama visokog
i niskog uzgojnog oblika
3.
Njega i popunjavanje s plemenitim vrstama bjelogorice
i crnogorice onih površina na kojima se danas
događa prirodna sukcesija pionirskih vrsta drveća.


4.
Podizanje kultura plemenitih, brzorastućih i tržišno
vrijednih vrsta bjelogorice i crnogorice na napuštenim
pašnjačkim i drugim površinama.
5.
Organizacija pridobivanja i plasiranja na tržište drva,
za bioenergiju, nakon izvedenih zahvata njege,
podizanja i obnove šuma.
ZAHVATI NJEGE I OBNOVE U PREBORNIM ŠUMAMA
PUTEM PREBORNIH SJEČA
Tending and regeneration treatments in selection forests by selection cuts


U prebornoj šumi se po jedinici površine nalaze stabla
obične jele i drugih vrsta drveća, koja su različitih
visina i debljina, raspoređena u horizontalnoj stablimičnoj
ili grupimičnoj strukturi kao i u tri sloja vertikalne
strukture (M a t i ć 1994). U njoj su stabla raspoređena
pojedinačno (stablimično) ili u manjim grupama
(grupimično). U prebornoj šumi je profil sastojine
ispunjen krošnjama, ima stepenast sklop, neprekidno
pomlađivanje, neznatne oscilacije drvne mase, teži ka
maksimalnoj proizvodnji na minimalnoj površini, istovremeno
se izvode uzgojni postupci s obzirom na vrijeme
i prostor te ona posjeduje biološku stabilnost i
strukturnu labilnost (Amon 1944, Flury 1933, Leibundgut
1945).


Preborne šume u Europi i u Hrvatskoj isključivo nose
obilježje obične jele, jer su preborna struktura i gospodarenje
vezani s ekološkim zahtjevima i biološkim
osobinama te vrste drveća. Preborno se može gospodariti
samo s onim šumama u čijoj strukturi se nalazi obična
jela, jer je to temeljna vrsta prebornih šuma i prebornog
gospodarenja. Šume u kojima uspijeva obična jela
nazivamo prebornim šumama zbog posebnosti strukture,
načina gospodarenja i bioloških svojstava te vrste
drva (Matić 1994, Matić et al. 1996).


Preborno gospodarenje najviše odgovara čistim jelovim
šumama ili šumama u kojima je jela prevladajuća
vrsta, kao na primjer u mješovitim šumama jele i bukve,
jele, bukve i smreke, jele i smreke. Stoga je razumljivo
da se načelo prebiranja najviše razvilo u uređenim
šumskim područjima koja obiluju jelovim sastojinama.


Pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju sa
smrekovim šumama, jer je smreka pionirska vrsta drveća
koja se ne pomlađuje na klimatogenim staništima
jele i bukve. Ona je prijelazna vrsta koja stvara uvjete
za pridolazak jele i bukve te postupno nestaje iz omjera
smjese takvih sastojina, jer se u njima na stabilnim stanišnim
uvjetima (tlo) dobro ne pomlađuje. Ta vrsta široke
ekološke valencije nastupa kao “treća” vrsta i pridolazi
samo na onim manjim površinama u prebornoj
šumi koje su iz bilo kojih razloga ostale duže razdoblje
bez zastora krošanja i zbog toga su degradirale. Isto


tako pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju s
čistim bukovim šumama s obzirom na biološka svojstva
bukve, čiji pomladak u najranijoj dobi ne može,
kao pomladak jele, izdržati dugotrajnu zasjenu. Pomladak
svih listopadnih vrsta drveća u našim šumama, pa
tako i bukve, može najviše do dobi od četiri godine izdržati
veliku i nepromijenjenu zasjenu. Ako se svjetlosni
uvjeti ne promjene na veće vrijednosti pomladak
propada (Matić et al. 1996, 1996a, Matić i Korpel
1995, Šafar 1948).


Kod stablimičnog rasporeda stabla različitih debljina
i visina raspoređena su nejednolično u prostoru.
Krošnje potpuno ispunjavaju sastojinski prostor, pa se
u tom slučaju formira tipični preborni sklop. Mladi se
naraštaj pojavljuje i razvija također pojedinačno, rjeđe
u grupama. U ovom slučaju distribucija stabala po debljinskim
stupnjevima poprima potpuni preborni oblik
Liocourtove krivulje. Stablimičan preborni oblik karakterističan
je za bukovo-jelove šume na krševitom
terenu, na geološkoj podlozi vapnenca. Za grupimični
preborni oblik karakteristično je grupiranje mladog naraštaja
u grupe čiji je promjer od 0,5 do 1,5 visine najviših
stabala u sastojini. Grupimični preborni oblik dolazi
u sastojinama koja su na staništima blagog nagiba
s dubokim, hranjivima bogatim i dovoljno vlažnim tlima,
najčešće na silikatnoj, a ponekad i na dubljim tlima
na vapnenoj geološkoj podlozi.


Glede razdiobe stabala u prebornoj šumi dovoljna je
okomita klasifikacija na nadstojna, srednjestojna i
podstojna stabla. U nadstojnom su položaju stabla čije
se krošnje slobodno razvijaju ili su pod neznatnim utjecajem
krošanja susjednih stabala. To su ona stabla koja
su se u oštroj međusobnoj konkurenciji definitivno izborila
za prostor u tlu i iznad tla. U srednjestojnom su
položaju stabla koja su odozgo jako zasjenjena, s malim
visinskim prirastom i zastarčena, ali ne biološki otpisana
stabla. Ova stabla konkuriraju susjednim i takmiče
se za prostor konkurencijom, a kod povoljnih strukturnih
promjena (sječa) izbore se za dominantan položaj u
sastojini. Ostala su stabla u podstojnom prostornom položaju
i ona najčešće dugo čekaju, što je omogućeno


131