DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 32 <-- 32 --> PDF |
S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 Sjemenjače ostale tvrde i meke bjelogorice su sastojine u nastajanju i s niskim vrijednostima prosječne zalihe po hektaru. Te se površine nalaze u procesu prirodne sukcesije autohtone vegetacije na napuštenim poljoprivrednim površinama. Na njih se sustavno i postupno naseljavaju pionirske vrste, s tim da se u tome dugotrajnom procesu ispod pionirskih javljaju i klimatogene vrste, kao što je obična bukva. Zauzimaju površinu od 2 716 ha, drvna pričuva je 139 832 m3, prosječna zaliha 50 m3/ha i prirast od 1,7 m3/ha. Regularne sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde bjelogorice zauzimaju površinu od 3 031 ha, drvna pričuva je 218 459 m3, prosječna zaliha je 62 m3/ha a prirast je 2,6 m3/ha. Kad je riječ o njezi i obnovi ovih regularnih šuma, posebno ćemo se osvrnuti na sastojine visokog uzgojnog oblika bukve, bukve i smreke te smreke, zatim na sastojine ostale tvrde i meke bjelogorice i na kraju govoriti o njezi i obnovi panjača bukve, medunca i ostale tvrde bjelogorice. Prema navedenim podacima bukove i smrekove sjemenjače imaju drvnu zalihu od 160 m3/ha, a ona je niža od onih koju je Klepac (1994) opisao za bukove preborne (raznodobne) šume koristeći se Colettovim normama. Za preborne bukove šume je prema Colettu norma 213 m3/ha, prema Klepcu je 200 m3/ha, a prema Instrukcijama od 1937. godine (Šurić) 218 m3/ha. Prema istim Instrukcijama minimalna drvna masa koja poslije sječe mora ostati u prebornim bukovim šumama iznosi 190 m3/ha. Koristiti Colettove normale u prebornim bukovim šumama je promašaj, i s biološkog i s ekološkog i gospodarskog stajališta. U to smo se uvjerili neposrednim pregledom Colletovih pokusnih ploha, prilikom posjete Belgiji, na kojima je izradio navedene normale. Autor tih normala, uz ostalo, nije uvažavao temeljne postulate koji vrijede za preborno gospodarenje, a što znači da se preborno može gospodariti s onom vrstom drveća koja dugo može podnositi zasjenu, a da pritom ne zastari i izgubi sposobnost daljnjeg kvalitetnog rasta i prirasta. Od svih naših autohtonih vrsta drveća to svojstvo ima samo obična jela. Colettove sastojine, koje smo pregledali, imaju dva sloja. Gornji sloj predstavljaju prezrela debela, granata i malobrojna bukova stabla, ispod kojih se nalazi donji sloj kojega čine zastarjele, za budućnost neperspektivne bukve malih visina dimenzija starijeg koljika i stupovlja. Pomlađivanje nije nazočno. Svaki idući zahvat izazivao bi lom stabala donje etaže. Usput budi rečeno, šumari Belgije danas se slabo sjećaju tko je bio Colette, a danas bukovim šumama gospodare po načelima regularnih šuma. Bukove i smrekove sastojine koje su danas službeno svrstane u raznodobne, a s njima se do sada gospodarilo ne preborno nego prebornim sječama, imaju ne gativni trend razvoja jer idu u pravcu smanjenja drvne zalihe, izostanka prirodnog pomlađivanja, pada kvalitete stabala i smanjenja prirasta. Navest ćemo samo neke konkretne pokazatelje i radnje koje su utjecali na takvo stanje. Preborne sječe koje su se izvodile bez određenih ophodnjica nisu utjecale na poboljšanje pomlađivanja i kvalitete sastojine. Sječe nisu obavljane prema i u korist skupina stabala (stabala istih dimenzija ili istog razvojnog stadija površine manje od 0,01 ha) ili grupa stabala (površine 0,01–1,0 ha) koje su se tijekom vremena formirale. Pomlađivanje nije trajno, a što je temeljni uvjet za kvalitetno preborno gospodarenje. Nije obavljana njega pomlatka ni čišćenje mladika koje se obično izvode tijekom preborne sječe. Doznaka za prebornu sječu nije ispunjavala kriterije prebornoga gospodarenja. Kvaliteta stabala koja su ostajala nakon sječe je loša (krošnjatost, kvrgavost, rašljavost, upaljena kora i dr) i ukazuju na gospodarsku nesvrhovitost uporabe prebornog, odnosno raznodobnog gospodarenja u čistim bukovim šumama (Anić i dr. 2006). Uvođenjem regularnog gospodarenja, treba biti organizirano sastojinsko gospodarenje na malim površinama (svaka strukturna jedinica – poseban šumsko uzgojni tretman). Šumsko uzgojni postupci su prostorno razdvojeni na malim površinama, gdje je svaka strukturna jedinica poseban dio sastojine s posebnim šumsko uzgojnim tretmanom. Oni su prostorno odvojeni, a vremenski koncentrirani. Gospodarenjem oplodnim sječama na malim površinama s nešto dužim razdobljem pomlađivanja, postiže se biološka raznolikost bukovih i smrekovih šuma, jer takav način obnove omogućava, u dužem razdoblju, urod sjemena više vrsta drveća i opstanak njihovog mladog naraštaja. Osim toga ovim načinom pomlađivanja do punog izražaja dolaze općekorisne funkcije šuma, s obzirom da tlo nikad ne ostaje bez biljnog pokrova, a fond lisne površine je u svakom trenutku optimalan. Važno je uočiti razliku između oplodne sječe na malim površinama i preborne sječe i gospodarenja. Oplodne sječe primjenjuju se u regularnim sastojinama, gdje je dob vrlo bitna (pomladak bukve samo određeno kratko vrijeme izdrži zasjenu), a svjetlo je limitirajući čimbenik pojave i opstanka pomlatka i mladika. Kod prebornog gospodarenja jela je temeljna vrsta, čiji mladi naraštaj ima mogućnost nastanka i opstanka u minimalnim svjetlosnim uvjetima. Godine kod prebornog gospodarenja nemaju značajnu ulogu, jer jela dobro podnosi minimalne svjetlosne uvjete dugi niz godina, a u momentu poboljšanih uvjeta nastavlja normalni rast, što nije slučaj s ostalim vrstama koje s njom pridolaze u omjeru smjese. Zbog toga u prebornom gospodarenju u pr važnu ulogu imaju debljinski, a ne dobni razredi i, a |