DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 32     <-- 32 -->        PDF

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146
Sjemenjače ostale tvrde i meke bjelogorice su sastojine
u nastajanju i s niskim vrijednostima prosječne
zalihe po hektaru. Te se površine nalaze u procesu prirodne
sukcesije autohtone vegetacije na napuštenim
poljoprivrednim površinama. Na njih se sustavno i postupno
naseljavaju pionirske vrste, s tim da se u tome
dugotrajnom procesu ispod pionirskih javljaju i klimatogene
vrste, kao što je obična bukva. Zauzimaju površinu
od 2 716 ha, drvna pričuva je 139 832 m3, prosječna
zaliha 50 m3/ha i prirast od 1,7 m3/ha.


Regularne sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače
bukve, medunca i ostale tvrde bjelogorice zauzimaju
površinu od 3 031 ha, drvna pričuva je 218 459 m3,
prosječna zaliha je 62 m3/ha a prirast je 2,6 m3/ha.


Kad je riječ o njezi i obnovi ovih regularnih šuma,
posebno ćemo se osvrnuti na sastojine visokog uzgojnog
oblika bukve, bukve i smreke te smreke, zatim na
sastojine ostale tvrde i meke bjelogorice i na kraju govoriti
o njezi i obnovi panjača bukve, medunca i ostale
tvrde bjelogorice.


Prema navedenim podacima bukove i smrekove
sjemenjače imaju drvnu zalihu od 160 m3/ha, a ona je
niža od onih koju je Klepac (1994) opisao za bukove
preborne (raznodobne) šume koristeći se Colettovim
normama. Za preborne bukove šume je prema Colettu
norma 213 m3/ha, prema Klepcu je 200 m3/ha, a prema
Instrukcijama od 1937. godine (Šurić) 218 m3/ha. Prema
istim Instrukcijama minimalna drvna masa koja
poslije sječe mora ostati u prebornim bukovim šumama
iznosi 190 m3/ha.


Koristiti Colettove normale u prebornim bukovim
šumama je promašaj, i s biološkog i s ekološkog i gospodarskog
stajališta. U to smo se uvjerili neposrednim
pregledom Colletovih pokusnih ploha, prilikom posjete
Belgiji, na kojima je izradio navedene normale. Autor
tih normala, uz ostalo, nije uvažavao temeljne postulate
koji vrijede za preborno gospodarenje, a što znači da se
preborno može gospodariti s onom vrstom drveća koja
dugo može podnositi zasjenu, a da pritom ne zastari i izgubi
sposobnost daljnjeg kvalitetnog rasta i prirasta. Od
svih naših autohtonih vrsta drveća to svojstvo ima samo
obična jela. Colettove sastojine, koje smo pregledali,
imaju dva sloja. Gornji sloj predstavljaju prezrela debela,
granata i malobrojna bukova stabla, ispod kojih se
nalazi donji sloj kojega čine zastarjele, za budućnost neperspektivne
bukve malih visina dimenzija starijeg koljika
i stupovlja. Pomlađivanje nije nazočno. Svaki idući
zahvat izazivao bi lom stabala donje etaže. Usput budi
rečeno, šumari Belgije danas se slabo sjećaju tko je bio
Colette, a danas bukovim šumama gospodare po načelima
regularnih šuma.


Bukove i smrekove sastojine koje su danas službeno
svrstane u raznodobne, a s njima se do sada gospodarilo
ne preborno nego prebornim sječama, imaju ne


gativni trend razvoja jer idu u pravcu smanjenja drvne
zalihe, izostanka prirodnog pomlađivanja, pada kvalitete
stabala i smanjenja prirasta. Navest ćemo samo neke
konkretne pokazatelje i radnje koje su utjecali na
takvo stanje.


Preborne sječe koje su se izvodile bez određenih
ophodnjica nisu utjecale na poboljšanje pomlađivanja i
kvalitete sastojine. Sječe nisu obavljane prema i u korist
skupina stabala (stabala istih dimenzija ili istog
razvojnog stadija površine manje od 0,01 ha) ili grupa
stabala (površine 0,01–1,0 ha) koje su se tijekom vremena
formirale. Pomlađivanje nije trajno, a što je temeljni
uvjet za kvalitetno preborno gospodarenje. Nije
obavljana njega pomlatka ni čišćenje mladika koje se
obično izvode tijekom preborne sječe. Doznaka za prebornu
sječu nije ispunjavala kriterije prebornoga gospodarenja.
Kvaliteta stabala koja su ostajala nakon
sječe je loša (krošnjatost, kvrgavost, rašljavost, upaljena
kora i dr) i ukazuju na gospodarsku nesvrhovitost
uporabe prebornog, odnosno raznodobnog gospodarenja
u čistim bukovim šumama (Anić i dr. 2006).


Uvođenjem regularnog gospodarenja, treba biti organizirano
sastojinsko gospodarenje na malim površinama
(svaka strukturna jedinica – poseban šumsko uzgojni
tretman). Šumsko uzgojni postupci su prostorno
razdvojeni na malim površinama, gdje je svaka strukturna
jedinica poseban dio sastojine s posebnim šumsko
uzgojnim tretmanom. Oni su prostorno odvojeni, a
vremenski koncentrirani.


Gospodarenjem oplodnim sječama na malim površinama
s nešto dužim razdobljem pomlađivanja, postiže
se biološka raznolikost bukovih i smrekovih šuma, jer
takav način obnove omogućava, u dužem razdoblju,
urod sjemena više vrsta drveća i opstanak njihovog mladog
naraštaja. Osim toga ovim načinom pomlađivanja
do punog izražaja dolaze općekorisne funkcije šuma, s
obzirom da tlo nikad ne ostaje bez biljnog pokrova, a
fond lisne površine je u svakom trenutku optimalan.


Važno je uočiti razliku između oplodne sječe na malim
površinama i preborne sječe i gospodarenja. Oplodne
sječe primjenjuju se u regularnim sastojinama, gdje
je dob vrlo bitna (pomladak bukve samo određeno kratko
vrijeme izdrži zasjenu), a svjetlo je limitirajući čimbenik
pojave i opstanka pomlatka i mladika. Kod prebornog
gospodarenja jela je temeljna vrsta, čiji mladi
naraštaj ima mogućnost nastanka i opstanka u minimalnim
svjetlosnim uvjetima. Godine kod prebornog gospodarenja
nemaju značajnu ulogu, jer jela dobro podnosi
minimalne svjetlosne uvjete dugi niz godina, a u momentu
poboljšanih uvjeta nastavlja normalni rast, što
nije slučaj s ostalim vrstama koje s njom pridolaze u
omjeru smjese. Zbog toga u prebornom gospodarenju


u pr
važnu ulogu imaju debljinski, a ne dobni razredi


i, a