DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 33 <-- 33 --> PDF |
S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 Pomlađivanje u regularnim šumama obavlja se najčešće u 3 sijeka (pripremni, naplodni i dovršni) a rjeđe u 4 ili 5 sijekova, gdje se uvode naknadni sijekovi. Pripremni sijek izvodi se s intenzitetom do 20 %, a naplodni u godini dobrog uroda sjemena s intenzitetom od 50 %. Preostala drvna zaliha se sječe prema potrebi putem jednog ili dva naknadna sijeka, ili što je češći slučaj u jednom dovršnom sijeku. Vrijeme od pripremnog do dovršnog sijeka ili pomladno razdoblje u normalnim strukturnim i ekološkim uvjetima ne traje duže od 10 godina. U jednoslojnim sastojinama s vrlo slabo zastupljenom podstojnom etažom navedeni intenzitet sječe u pripravnom sijeku vrlo često dovodi do zakorovljenja tla i otežanog prirodnog pomlađivanja. Intenzitet relativnog užitnog svjetla koje dopire do tla s vrijednošću od preko 5 % dovodi do zakorovljenja. Optimalna vrijednost užitnog svjetla od 4 do 5 % omogućava dobru prirodnu obnovu bukovih šuma (Đuričić 1994). Prema istom autoru pripremni sijek intenziteta preko 15 % dovodi do zakorovljivanja tla u bukovim jednoslojnim sastojinama. Radovi na njezi regularnih sastojina u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. Njega se izvodi tijekom cijelog života sastojine, odnosno do početka oplodnih sječa. Njega se sastoji od ovih faza: njega pomlatka nakon dovršnih sječa, čišćenje u razvojnom stadiju mladika i koljika, te njega proredom. Njega pomlatka nakon dovršnih siječa najčešće se izvodi jednokratno, čišćenje ili negativno odabiranje najčešće jednom ili dva puta i to do momenta maksimalnog visinskog prirasta sastojine. Tada se uočavaju stabla budućnosti, a to se u bukovim šumama događa u dobi od oko 30 godina. To je dob kad se može početi s njegom proredama. Prorede ili pozitivno odabiranje provode se od momenta kulminacije visinskog prirasta, pa do početka oplodnih sječa. Turnus ili vrijeme između dvije prorede je najčešće 10 godina. Prorjeđuju se normalne sastojine koje imaju normalnu drvnu zalihu. Proredom se sječe prosječni dobni prirast a intenzitet proreda se izračuna po formuli I=1/n x l00 (Matić 1989) gdje je I – intenzitet u % a n – dob sastojine koju prorjeđujemo izražena u desetljećima. Na taj način dobijemo intenzitete proreda koji u sastojini staroj 30 godina iznosi 33,3 %, a u 100 godišnjoj sastojini 10 %. Način ili metoda prorede određuje se na osnovi biološko- gospodarske klasifikacije sastojine (De k a n i ć 1962) gdje se drvna masa određena za proredu mora realizirati među dominantnim stablima (proizvodni dio sastojine) najmanje onoliko u postocima koliko taj dio sastojine sudjeluje u ukupnoj drvnoj zalihi. U podstojnoj sastojini možemo po potrebi sjeći najviše onoliko, koliko taj dio sastojine sudjeluje u postocima u ukupnoj drvnoj zalihi. Navedeni intenziteti i načini prorede osiguravaju regularnim sastojinama kvalitetan razvoj strukture sastojine i stojbine, a istovremeno je i put pridobivanja drva za preradu i za proizvodnju bioenergije. Sjemenjače ostalih tvrdih i mekih listopadnih vrsta pomlađuju se i njeguju istim načinom kao i sve druge regularne sastojine. Niske šume ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde bjelogorice pomlađuju se oplodnim sječama prirodnim ili umjetnim putem, gdje je cilj panjaču pretvoriti u šumu visokog uzgojnog oblika. Umjetni način obnove obavlja se poštujući prirodna načela koja se uvažavaju kod oplodnih sječa, s tim da se sjeme sije ili sadi, a isto tako sade se i sadnice. Panjače dobre kvalitete pretvaraju se u sjemenjače, a panjače na lošim tlima i loših strukturnih osobina i kvalitete obnavljaju se umjetnim putem, sadnjom odgovarajuće pionirske vrste drveća crnogorice ili bjelogorice. Kod toga je značajno formirati biološki raznolike mješovite mlade sastojine. Kod radova na obnovi vrlo je bitno sačuvati sva kvalitetna svojstva koje ima šumsko tlo, ponajprije njegovu plodnost, prirodnu strukturu i mikrobiološku aktivnost, uz dovođenje nove, mlade autohtone sastojine visokog uzgojnog oblika. To je jedino moguće prirodnim pomlađivanjem oplodnim sječama u dva ili više sijeka (pripravni, naplodni, naknadni i dovršni), ovisno o stanju sastojine i tla. Ukoliko je panjača prilikom radova na obnovi nepotpune i nesuvisle vodoravne strukture s praznim i s krošnjama matične sastojine nepokrivenim i manje više zakorovljenim površinama, nužno je na ta mjesta, u radovima na njezi popunjavanjem, unositi sadnice neke od pionirskih vrsta drveća (javori, jaseni, divlje trešnje, divlje kruške, brekinje, sremze, oskoruše, lipe breze, i dr.). Te pionirske vrste se od prirode pojavljuju u bukovim i medunčevim zajednicama, te istovremeno povećavaju njihovu biološku raznolikost i gospodarsku vrijednost. Napravili bi velike pogreške kad bi panjaču obnavljali čistom sječom uz sadnju neke od četinjača. Na tlima koja su formirana dugotrajnim utjecajem sastojine gdje su stvoreni stanišni uvjeti koji odgovaraju klimatogenoj bukovoj ili medunčevoj zajednici, alohtone četinjače ne bi izdržale konkurenciju autohtonih vrsta drveća, koje bi se ubrzo pojavile na tom staništu. Četinjače možemo saditi na degradiranim šumskim tlima koja su izgubila ona svojstva, koja matičnoj klimatogenoj sastojini pružaju optimalne uvjete za rast i razvoj. Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom cijele ophodnje panjače. U takvim panjačama razlikujemo ove faze njege: – reduciranje broja, ponajprije nekvalitetnih izbojaka na panju ili trijebljenje, |