DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 33     <-- 33 -->        PDF

S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146
Pomlađivanje u regularnim šumama obavlja se najčešće
u 3 sijeka (pripremni, naplodni i dovršni) a rjeđe
u 4 ili 5 sijekova, gdje se uvode naknadni sijekovi. Pripremni
sijek izvodi se s intenzitetom do 20 %, a naplodni
u godini dobrog uroda sjemena s intenzitetom
od 50 %. Preostala drvna zaliha se sječe prema potrebi
putem jednog ili dva naknadna sijeka, ili što je češći
slučaj u jednom dovršnom sijeku. Vrijeme od pripremnog
do dovršnog sijeka ili pomladno razdoblje u normalnim
strukturnim i ekološkim uvjetima ne traje duže
od 10 godina. U jednoslojnim sastojinama s vrlo slabo
zastupljenom podstojnom etažom navedeni intenzitet
sječe u pripravnom sijeku vrlo često dovodi do zakorovljenja
tla i otežanog prirodnog pomlađivanja. Intenzitet
relativnog užitnog svjetla koje dopire do tla s vrijednošću
od preko 5 % dovodi do zakorovljenja. Optimalna
vrijednost užitnog svjetla od 4 do 5 % omogućava
dobru prirodnu obnovu bukovih šuma (Đuričić
1994). Prema istom autoru pripremni sijek intenziteta
preko 15 % dovodi do zakorovljivanja tla u bukovim
jednoslojnim sastojinama.


Radovi na njezi regularnih sastojina u Hrvatskoj
imaju dugu tradiciju. Njega se izvodi tijekom cijelog
života sastojine, odnosno do početka oplodnih sječa.
Njega se sastoji od ovih faza: njega pomlatka nakon
dovršnih sječa, čišćenje u razvojnom stadiju mladika i
koljika, te njega proredom.


Njega pomlatka nakon dovršnih siječa najčešće se
izvodi jednokratno, čišćenje ili negativno odabiranje
najčešće jednom ili dva puta i to do momenta maksimalnog
visinskog prirasta sastojine. Tada se uočavaju
stabla budućnosti, a to se u bukovim šumama događa u
dobi od oko 30 godina. To je dob kad se može početi s
njegom proredama.


Prorede ili pozitivno odabiranje provode se od momenta
kulminacije visinskog prirasta, pa do početka
oplodnih sječa. Turnus ili vrijeme između dvije prorede
je najčešće 10 godina. Prorjeđuju se normalne sastojine
koje imaju normalnu drvnu zalihu. Proredom se sječe
prosječni dobni prirast a intenzitet proreda se izračuna
po formuli I=1/n x l00 (Matić 1989) gdje je I – intenzitet
u % a n – dob sastojine koju prorjeđujemo izražena
u desetljećima. Na taj način dobijemo intenzitete proreda
koji u sastojini staroj 30 godina iznosi 33,3 %, a u
100 godišnjoj sastojini 10 %.


Način ili metoda prorede određuje se na osnovi biološko-
gospodarske klasifikacije sastojine (De k a n i ć
1962) gdje se drvna masa određena za proredu mora
realizirati među dominantnim stablima (proizvodni dio
sastojine) najmanje onoliko u postocima koliko taj dio
sastojine sudjeluje u ukupnoj drvnoj zalihi. U podstojnoj
sastojini možemo po potrebi sjeći najviše onoliko,
koliko taj dio sastojine sudjeluje u postocima u ukupnoj
drvnoj zalihi.


Navedeni intenziteti i načini prorede osiguravaju
regularnim sastojinama kvalitetan razvoj strukture sastojine
i stojbine, a istovremeno je i put pridobivanja
drva za preradu i za proizvodnju bioenergije.


Sjemenjače ostalih tvrdih i mekih listopadnih vrsta
pomlađuju se i njeguju istim načinom kao i sve druge
regularne sastojine.


Niske šume ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde
bjelogorice pomlađuju se oplodnim sječama prirodnim
ili umjetnim putem, gdje je cilj panjaču pretvoriti
u šumu visokog uzgojnog oblika. Umjetni način obnove
obavlja se poštujući prirodna načela koja se uvažavaju
kod oplodnih sječa, s tim da se sjeme sije ili sadi, a
isto tako sade se i sadnice. Panjače dobre kvalitete pretvaraju
se u sjemenjače, a panjače na lošim tlima i loših
strukturnih osobina i kvalitete obnavljaju se umjetnim
putem, sadnjom odgovarajuće pionirske vrste drveća
crnogorice ili bjelogorice. Kod toga je značajno formirati
biološki raznolike mješovite mlade sastojine.


Kod radova na obnovi vrlo je bitno sačuvati sva
kvalitetna svojstva koje ima šumsko tlo, ponajprije njegovu
plodnost, prirodnu strukturu i mikrobiološku aktivnost,
uz dovođenje nove, mlade autohtone sastojine
visokog uzgojnog oblika. To je jedino moguće prirodnim
pomlađivanjem oplodnim sječama u dva ili više
sijeka (pripravni, naplodni, naknadni i dovršni), ovisno


o stanju sastojine i tla.
Ukoliko je panjača prilikom radova na obnovi nepotpune
i nesuvisle vodoravne strukture s praznim i s
krošnjama matične sastojine nepokrivenim i manje
više zakorovljenim površinama, nužno je na ta mjesta,
u radovima na njezi popunjavanjem, unositi sadnice
neke od pionirskih vrsta drveća (javori, jaseni, divlje
trešnje, divlje kruške, brekinje, sremze, oskoruše, lipe
breze, i dr.). Te pionirske vrste se od prirode pojavljuju
u bukovim i medunčevim zajednicama, te istovremeno
povećavaju njihovu biološku raznolikost i gospodarsku
vrijednost.


Napravili bi velike pogreške kad bi panjaču obnavljali
čistom sječom uz sadnju neke od četinjača. Na tlima
koja su formirana dugotrajnim utjecajem sastojine
gdje su stvoreni stanišni uvjeti koji odgovaraju klimatogenoj
bukovoj ili medunčevoj zajednici, alohtone
četinjače ne bi izdržale konkurenciju autohtonih vrsta
drveća, koje bi se ubrzo pojavile na tom staništu. Četinjače
možemo saditi na degradiranim šumskim tlima
koja su izgubila ona svojstva, koja matičnoj klimatogenoj
sastojini pružaju optimalne uvjete za rast i razvoj.


Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom
cijele ophodnje panjače. U takvim panjačama razlikujemo
ove faze njege:



reduciranje broja, ponajprije nekvalitetnih izbojaka
na panju ili trijebljenje,