DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 39 <-- 39 --> PDF |
S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 Stalno pomlađivanje, njega sastojina, stalno održavanje preborne strukture, iskorištavanje sastojine, održavanje sanitarno-higijenske funkcije. U normalnoj prebornoj šumi, koja ima normalnu drvnu zalihu, siječemo 10 godišnji prirast. U normalnim uvjetima to je 25 % od ukupne drvne zalihe u sastojini. Ako je drvna zaliha veća od normalne, intenzitet sječe ne smije biti veći od 30 %, a ako je manja, možemo ga smanjiti do 15 %. To je i granični intenzitet ispod kojega ne bi trebalo ići, što znači da sa sječom trebamo pričekati da prođe još jedna ophodnjica, u ovom slučaju daljnjih 10 godina. Ukoliko bi intenzitet bio veći, a i manji, bila bi ugrožena preborna struktura, a to znači i prirast, pomlađivanje i stabilnost preborne sastojine. S pogrešno izvođenim intenzitetima ne bi mogli održavati prebornu sastojinu u optimalnim strukturnim uvjetima koji nam osiguravaju maksimalnu proizvodnju i optimalnu regeneraciju. Na žalost, to je danas jedan od značajnijih problema prebornog gospodarenja i prebornih šuma. Bukove i smrekove sastojine koje su danas službeno svrstane u raznodobne, a s njima se do sada gospodarilo nepreborno, nego prebornim sječama, imaju negativni trend razvoja. Takvim načinom gospodarenja smanjuju se drvne zalihe, izostaje prirodno pomlađivanje, pada kvaliteta stabala i smanjuje se prirast. Gospodarenje po regularnim načelima, u takvim sastojinama, treba biti organizirano na malim površinama (svaka strukturna jedinica – poseban šumsko uzgojni tretman). Šumsko-uzgojni postupci su prostorno razdvojeni na malim površinama, gdje je svaka strukturna jedinica poseban dio sastojine s posebnim šumsko uzgojnim tretmanom. Oni su prostorno odvojeni, a vremenski koncentrirani. Gospodarenjem oplodnim sječama na malim površinama s dužim razdobljem pomlađivanja, postiže se biološka raznolikost bukovih i smrekovih šuma, jer takav način obnove omogućava, u dužem razdoblju, urod sjemena glavne i ostalih vrsta drveća te opstanak njihovog mladog naraštaja. Pomlađivanje u regularnim šumama obavlja se najčešće u 3 sijeka (pripremni, naplodni i dovršni) a rjeđe u 4 ili 5 sijekova, gdje se uvode naknadni sijekovi. Pripremni sijek izvodi se s intenzitetom do 20 %, a naplodni u godini dobrog uroda sjemena s intenzitetom od 50 %. Preostala drvna zaliha sječe se prema potrebi putem jednog ili dva naknadna sijeka ili što je češći slučaj u jednom dovršnom sijeku. Njega u regularnim šumama izvodi se tijekom cijelog života sastojine odnosno do početka oplodnih sječa. Njega se sastoji od ovih faza: njega pomlatka nakon dovršnih sječa, čišćenje u razvojnom stadiju mladika i koljika te njega proredom. Njega pomlatka nakon dovršnih sječa najčešće se izvodi jednokratno, čišćenje ili negativno odabiranje jed nom ili dva puta i to do momenta maksimalnog visinskog prirasta sastojine. Tada se uočavaju stabla budućnosti, a to se u bukovim i smrekovim šumama događa u dobi od oko 30 godina. To je dob kad se može početi s njegom proredama. Niske šume ili panjače bukve, medunca i ostale tvrde bjelogorice, pomlađuju se oplodnim sječama s ciljem pretvaranja panjače u šumu visokog uzgojnog oblika ili sjemenjaču. Napravili bi velike pogreške kad bi panjaču obnavljali čistom sječom uz sadnju neke od četinjača. Četinjače možemo saditi na degradiranim šumskim tlima koja su izgubila ona svojstva, koja matičnoj klimatogenoj sastojini pružaju optimalne uvjete za rast i razvoj. Uzgojni radovi na njezi panjača trebaju trajati tijekom cijele ophodnje panjače. U takvim panjačama razlikujemo ove faze njege: reduciranje broja nekvalitetnih i prekobrojnih izbojaka na panju ili trijebljenje, njega panjače čišćenjem ili negativnim odabiranjem i njega panjače proredom ili pozitivnom odabiranjem. U današnjim gospodarskim i socijalnim uvjetima u Hrvatskoj uočava se sustavno smanjenje obradivih i povećanje napuštenih poljoprivrednih površina. Te su površine prepuštene spontanom širenju manje vrijednih vrsta drveća i grmlja koje se prve javljaju i svrstavamo ih u pionirske vrste. Nakon njih spontano se javljaju prijelazne vrste, da bi se u tom 100-godišnjem ciklusu na kraju javile glavne ili klimatogene vrste (jela, bukva, hrastovi) Pionirske i prijelazne vrste drveća postupno degradirano šumsko tlo pretvaraju u šumsko tlo pogodno za klimatogene ili glavne vrste. Temeljne vrste drveća koje nose obilježje pionirskih su vrste iz roda joha, vrba, topola, breza i dr. Naše domaće, autohtone vrste drveća ostalih rodova, s izuzetkom rodova hrastova, bukve i jele, spadaju u prelazne vrste drveća. One zajedno s pionirskim vrstama postupno osvajaju napuštena poljoprivredna i ostala zemljišta. Da bi se povećala gospodarska i općekorisna vrijednost napuštenih poljoprivrednih površina, nužno je na njima osnivati šumske kulture sadnjom bjelogorične vrste iz roda divlje trešnje, kruške, jabuke te javora, jasena, lipe, mukinje, jarebike, oskoruše, brekinje, sremze, oraha i dr. Od crnogoričnih vrsta za sadnju u obzir dolazi vrste iz roda smreke, ariša i bora. Izbor vrsta drveća ovisi o stanišnim uvjetim koji vladaju na površini koja se tretira gdje tlo i klima imaju odlučujuću ulogu. Pionirske, prijelazne ili sporedne vrsta drveća imaju značajnu ulogu u strukturi svih naših prirodnih šuma, a posebno su prikladne za podizanje njihovih kultura radi dobivanja kvalitetnog i vrijednog drva. Drvo tih vrsta nalazi primjenu u mehaničkoj i kemijskoj preradi, kao i u proizvodnji energije. Podizanje energetskih šuma s kratkim ophodnjama i malim razmacima sadnje imat će sve značajnije mjesto u šumarstvu Hrvatske. |