DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 45     <-- 45 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155


UDK 630* 272


SUZANA’S PARK


Dražen GRGUREVIĆ*


SAŽETAK: Marko Marulić, veliki renesansni književnik “otac hrvatske
književnosti” kako ga s pravom nazivaju, napisao je poznati spjev “Suzanu”,
u kojemu je opisao perivoj ili vartal, žardin prvi puta u hrvatskoj književnosti.


U njemu spominje i razno bilje koje raste u perivoju, također prvi puta u
našoj literaturi. Taj nas napis svrstava u malobrojne europske narode koji su
rano, u renesansi, opisali perivoj.


Postavlja se pitanje odakle Maruliću nadahnuće za žardin, jer u njegovom
gradu Splitu ili njegovoj okolici ugroženoj od Turaka takav vartal nije mogao
postojati. Moguće su na njega utjecali kontakti s dubrovačkim renesansnim
književnicima, odnosno poznavanje dubrovačkih perivoja, ponajprije Trstena,
ali o tome nemamo potvrde, osim neizravni susreti s Petrom Hektorovićem
koji je prijateljevao i dopisivao sa piscima iz Dubrovnika


ka.
Petar Hektorović,
,, hvarsk
hvarskhvarski
ii književni
književniknjiževnik
kk i
ii Maruliće
MarulićeMarulićev
vv suvremenik opisao je
svoj perivoj Tvrdalj, a on je jako sličan Suzaninu žardinu.
Isto tako postoji mogućnost da je Marko Marulić za svojih putovanja u
Italiju vidio neki renesansni perivoj i donio odgovarajuću literaturu. Imamo
podatak da je u svojoj bogatoj knjižnici imao Crescenziev Ruralium Commodorum.
Kako je u mladosti učio grčki vjerojatno je bio upoznat s Alkinojevim
vrtom iz Odiseje.
Moguć je i utjecaj Boccaccievog Dekamerona, koji je u uvodu trećeg dana
opisao perivoj.
Marulićev, odnosno Suzanin perivoj ostavio nam je dosta otvorenih pitanja
glede struke, ali i velikana Marka Marulića.


MARULIĆEVA “SUZANA” PRVI SPOMEN I OPIS PERIVOJA
I NAZIVA BILJA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
IN HIS “SUZANA”, MARULIĆ MENTIONS AND DESCRIBES A PARK AND
NAMES THE PLANTS FOR THE FIRST TIME IN CROATIAN LITERATURE


Marko Marulić jedan je od najvećih hrvatskih Najpoznatije djelo napisao je na latinskom: De inknjiževnika.
Rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. stitutione bene vivendi per exempla santorum – Ustagodine,
a umro 15. siječnja 1524. godine. Roditelji, nova o čestitom životu po primjerima svetaca. Tiskana
otac Nikola i majka Dobrica imali su osim Marka još je 1506. godine u Veneciji.
5 sinova i dvije kćeri. Marko Marulić je tipičan reU
velikim europskim kulturnim središtima XVI. i
nesansni intelektualac, obrazovan i svestran pa ga XVII. stoljeća tiskano je više od 40 izdanja, a najmanje
bez razloga upoređuju s najvećim intelektualcima 16 puta na latinskom. U XVII. stoljeću djelo je preve


deno na talijanski, njemački, francuski, portugalski i


onog vremena. Svoje “libre” piše na hrvatskom i la


češki.1


tinskom.


* Dražen Grgurević, dipl. ing., krajobrazni arhitekt, Marulić M., Institucije I, Književni krug, Split 1986 (Opći podaRooseweltova
29, Split ci: D. Šimundža).