DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 45 <-- 45 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155 UDK 630* 272 SUZANA’S PARK Dražen GRGUREVIĆ* SAŽETAK: Marko Marulić, veliki renesansni književnik “otac hrvatske književnosti” kako ga s pravom nazivaju, napisao je poznati spjev “Suzanu”, u kojemu je opisao perivoj ili vartal, žardin prvi puta u hrvatskoj književnosti. U njemu spominje i razno bilje koje raste u perivoju, također prvi puta u našoj literaturi. Taj nas napis svrstava u malobrojne europske narode koji su rano, u renesansi, opisali perivoj. Postavlja se pitanje odakle Maruliću nadahnuće za žardin, jer u njegovom gradu Splitu ili njegovoj okolici ugroženoj od Turaka takav vartal nije mogao postojati. Moguće su na njega utjecali kontakti s dubrovačkim renesansnim književnicima, odnosno poznavanje dubrovačkih perivoja, ponajprije Trstena, ali o tome nemamo potvrde, osim neizravni susreti s Petrom Hektorovićem koji je prijateljevao i dopisivao sa piscima iz Dubrovnika ka. Petar Hektorović, ,, hvarsk hvarskhvarski ii književni književniknjiževnik kk i ii Maruliće MarulićeMarulićev vv suvremenik opisao je svoj perivoj Tvrdalj, a on je jako sličan Suzaninu žardinu. Isto tako postoji mogućnost da je Marko Marulić za svojih putovanja u Italiju vidio neki renesansni perivoj i donio odgovarajuću literaturu. Imamo podatak da je u svojoj bogatoj knjižnici imao Crescenziev Ruralium Commodorum. Kako je u mladosti učio grčki vjerojatno je bio upoznat s Alkinojevim vrtom iz Odiseje. Moguć je i utjecaj Boccaccievog Dekamerona, koji je u uvodu trećeg dana opisao perivoj. Marulićev, odnosno Suzanin perivoj ostavio nam je dosta otvorenih pitanja glede struke, ali i velikana Marka Marulića. MARULIĆEVA “SUZANA” PRVI SPOMEN I OPIS PERIVOJA I NAZIVA BILJA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI IN HIS “SUZANA”, MARULIĆ MENTIONS AND DESCRIBES A PARK AND NAMES THE PLANTS FOR THE FIRST TIME IN CROATIAN LITERATURE Marko Marulić jedan je od najvećih hrvatskih Najpoznatije djelo napisao je na latinskom: De inknjiževnika. Rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. stitutione bene vivendi per exempla santorum – Ustagodine, a umro 15. siječnja 1524. godine. Roditelji, nova o čestitom životu po primjerima svetaca. Tiskana otac Nikola i majka Dobrica imali su osim Marka još je 1506. godine u Veneciji. 5 sinova i dvije kćeri. Marko Marulić je tipičan reU velikim europskim kulturnim središtima XVI. i nesansni intelektualac, obrazovan i svestran pa ga XVII. stoljeća tiskano je više od 40 izdanja, a najmanje bez razloga upoređuju s najvećim intelektualcima 16 puta na latinskom. U XVII. stoljeću djelo je preve deno na talijanski, njemački, francuski, portugalski i onog vremena. Svoje “libre” piše na hrvatskom i la češki.1 tinskom. * Dražen Grgurević, dipl. ing., krajobrazni arhitekt, Marulić M., Institucije I, Književni krug, Split 1986 (Opći podaRooseweltova 29, Split ci: D. Šimundža). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 46 <-- 46 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Jedna je od uspješnica - najčitanijih knjiga toga vremena, a sveti Franjo Ksaverski ponio ju je za misionarenje u Indiju. Vratit ćemo se na njegovu književnost pisanu hrvatskim jezikom. Značajnija je, jer je u tadašnjoj opustošenoj Hrvatskoj bilo malo pismenih osoba. Od njegovih hrvatskih knjiga najznačajnija je Judita - Historija svete udovice Judit u versi hrvatski složene. Prvi je hrabro i vizionarski jezik nazvao hrvatskim, umjesto kako se tada i Augo poslije nazivao i slovinski i ilirski i dalmatinskim? I baš taj naum, poštenje i ljubav prema svom narodu, dao nam spjev Suzana, historiju od Suzane ... s prvim opisom perivoja u hrvatskoj književnosti, ali i spominjanje hrvatskih narodnih naziva bilja. Lijep opis perivoja ubraja nas u rijetke europske narode koji su u to vrijeme opisali uresni vrt. Navest ćemo najranije preteče Grke - Helene; Homerovu Odiseju, Talijane; Boccacciov Dekameron, F. Colonnu (?) Hypnerotomachia Poliphili (Sogno d´amore di Polifilio), Francuze, Guillame de Lorris i Jean de Meunga: Roman o ruži. Isto tako interesantni su za struku i nazivi bilja, koji su ostali isti u većini do danas. Očito je Marul bio poznavatelj flore, prvi hrvatski pisac koji ih je tako iscrpno rabio u književnosti. Spjev Suzana kasno je pronađen. Prvi put je objavljen u "Nevenu" 1855. godine, a 1856. tiska ga I. K. Sakcinski u ediciji Pjesnici hrvatski XV. vieka. Podloga Suzani (hebrejski Sošanak, ljiljan) je Biblija, knjiga o proroku Danijelu, kratka epizoda u 64 retka, koje je Marulić proširio na 780 dvanaesteraca.Č Kratki sadržaj je: Kreposna i prekrasna Suzana žena Joakina kupala se u perivoju i izazvala je pohotu dvojice "staraca" voajera, koji su joj zaprijetili ukoliko im se ne poda da će je optužiti za preljub. U to vrijeme to je bila osuda na smrt kamenovanjem. Spasio ju je dječak Danijel (Danilo) koji je opovrgao njihove optužbe. Događaj se zbiva u žardinu, perivoju ili vartlu, kako piše Marulić i po tome je posebno "Suzana" poznata. Imiše širok stan mramorjem sazidan. Iznutra ter izvan kolurju napisan. Doli pak nanizan klondami i sveden. Po klondah ulizan, lašćeć kako meden; Uza nj tarzan zelen mirisne travice, Srid nje zdenac studen prebistre vodice. Okolo stolice kamene stojahu. Nad njimi lozice sincu im činjahu; Kon njih se vijahu stabla perivoja Ka se zelenjahu, ne biše im broja. Novak P. S., Povijest hrvatske književnosti, svezak I, str. 57, "Marjan Tisak", Split 2004. Tomasović M., Susana, str. 9, "Ceres", Zagreb 2000. Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 Slika 1. Marko Marulić, rad kipara Ivana Meštrovića Figure 1 Marko Marulić, work of the sculptor Ivan Meštrović A svaka njih hvoja voća puna biše, Sušnjaše jim foja kad vitar hlopiše; Totu bo rastiše varsti svake drevje. Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel´je; Čeprisi ter broje, ter varbe zelene. Zeleno i javorje, zgor loze vedene. Jabuke rumene i tkunje žutice, A kon njih sajene mendule slatčice; Pak smokve krivice i zamoršćice, kih Rado kljuju ptice kad zrilih vide njih. Orasi nakon tih, lišnjaci, koštanje, I kruške slaje svih i šipci ne manje, I ke na pecanje naranče nažimat, Al, rižuć na manje, općimo vazimat. Višnje ke budu imat žerak i sladak sok, Crišnje ke pojimat dobro je izid smok; I praskve kim ni rok targane da stoje, Jere jim sagnje bok kada dan pristoje; Da ne tako koje kladu gnjile na sto. Davno snete s hvoje, oskorušve su to. Biše jih stabal sto, ke kad isušahu. Sedam badanj i po punih namirahu. Tuj se još targahu šešerci visoko I ki jur čamjahu rogači nikoko. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 47 <-- 47 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Zdol poljem nizoko miris slaji stase Ner besidom koko izreć se mogaše: Blažak se busaše s murtilon zelenom. Ruta uzhojaše i mažurana s njom. Jošće stranom jednom sve rusmarin biše. Malo niže pod kom red rusul restiše; Uz taj red grediše još jedan red žilji. Od kih snig ne biše, kad prem pade, bilji; Kaloper sa smilji, s garufli viole. Lica od berilji našvenih po stole. Lasa dir ki vole, ni pentiff na svit bil Toli hitre škole sve spengat ki bi umil. Mnju, bi trudno zbrojil zel´ja tere fruti Ali kad takov mnil vartal listo čuti. Na ki čalun spluti mogu se koluri Ki bihu tuj, tuti svitli, živi, puri? Lake ter azuri kad su bili sobom Tolike valiffi, stakmil da bi s ovom Razlikom lipotom ka se snesla biše U perivoju tom, ki tako cvatiše? Po njemu teciše vrućak vojen posrid, Kon koga pasiše stado pitomih črid; 0 krajih, zad i sprid, ptičice pojahu, Svijajuć čaše gnjizd, u kih se plojahu. 1 ki dohojahu: pravo je žardin saj, S čudom govorahu, niki zemaljski raj. Ako je slava taj žardina takova, Pravdene duše kaj jest, ali kakova?"* (79-140) Opis perivoja mogao bi biti samostalna pjesma kako piše M. Tomasović (u navedenom djelu pod 3). Kada čitamo o "žardinu", iK sve teškoće zbog nepoznavanja starohrvatskog jezika, imamo osjećaj da ulazimo u stari perivoj, ali više vartal, jer "Totu bo rastiše varsti svake drevje Podkimi sin biše, dubi, hrasti, jel´je" ili razne voćke: Slika 2. Jedan stari splitski perivoj Figure 2 An old Split park Tomasović M., Isto kao pod 3, str. 17, 18, 19. Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 "Orasi nakon tih, lišnjaci, koštanje, I kruške slaje svih i šipci ne manje" Da bismo preveli starohrvatski i približili ga suvremenom jeziku, odnosno da bismo razumijeli "Suza- nu", najbolje je posliKiti se izdanjem Marko Marulić: Judita, Suzana, Pjesme.Č Medu maiffolozima svojevremeno se raširilo mišljenje da je on opisao neki stari splitski perivoj "aktualizacija okoliša prebivališta junaka" "i to opće mjesto locus amoenus prenosi u zavičaj na okružje divnih splitskih perivoja"Č, stoje vjerojatno kasnije inspiriralo drugog genija velikog Tina Ujevića Zelenu granu s tugom žutog voća U kakvom starom spljetskom perivoju Slika 3. Strossmayerov perivoj (Đardin) u Splitu - Bilinićeva fontana prije "obnove". Možda je on inspirirao Tina Ujevića. Figure 3 Strossmayer´s park (garden) in Split - Bilinić´s Fountain before the "restoration". Tin Ujević may have found his inspiration here. Moramo nažalost reći, da je ovakav perivoj samo Marulova imaginacija, san o ljepoti i sretnijem životu koji nikada nije postojao u Splitu u to vrijeme, iako je europska civilizacija i kultura već duboko u renesansi. Razlozi supolitički i stručni. Najprije ćemo razmotriti političke razloge. Hrvatska je umanjena na "ostatke ostataka nekada slavnog hrvatskog kraljevstva" (Reliquiae Reliquiarum). Gradovi su bili samo oaze relativnog mira u moru turske opasnosti i zuluma. Izvan gradskih zidina nitko nije bio siguran. Stvaran mir između Venecije koja je gospodarila primorskim hrvatskim gradovima, s izuzetkom Dubrovnika, nikada nije postojao. Turci stalno upadaju na područje grada, dolazeći čak do zidina, odvodeći u roblje muškarce, žene i djecu, blago - stoku i paleći imanja. U tim teškim trenucima Marul piše "Molitvu suprotivu Turkom" i poslanicu papi Hadrijanu VI. koja je tiskana u Rimu 1522. godine pod naslovom: Epistole Domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. Pont. Max. de Calamitatibus ..J "Mi smo uznemirava Marulić M., Judita, Suzana, Pjesme, Zora i Matica Hrvatska, Za greb 1970. Pavlović C, Idilska paradigma Marulićeve Susane, referat, Ma rulićevi dani 2000. Č Zbornik Marka Marulića 1450-1950, str 56, Zagreb 1950. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 48 <-- 48 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 ni svagdanjim upadima Turaka, bez prestanka nas zarobljavaju, jedne ubijaju, druge odvode u ropstvo, stvari nam pljačkaju, odvode stoku, pale sela i zaseoke; polja od kojih smo živjeli, bivaju koje opustošena, a koje ostaju pusta, jer su zarobljeni oni, koji su ih obrađivali, i mjesto voćem tmjem rode, svoj spas branimo samo bedemima, i zadovoljni smo, što se još opsjedaju i ne napadaju čak i gradovi naše Dalmacije, zbog nekog, ne znam kojega, prividnoga mirovnog ugovora. Štede se dakle samo gradovi, a sve je ostalo izloženo pljački i otimanjima." Svakako u takovom okružju nema mjesta žardinu, locusu amoenusu u kojem bi njegov vlasnik uživao u miru, ljepoti oplemenjene prirode i nadarbini svega onoga što priroda daje. Jasno, zbog velike površine (ali i stoke - čridi) takav perivoj bi mogao biti samo izvan grada, je u prenapučenom gradu, tadašnjem Splitu, stiješnjenom u zidine Dioklecijanove palače veličine 215 X 180 m živjelo oko 5 000 stanovnika, a za kuge taj bi se broj prepolovio. Je li takav perivoj uopće mogao postojati sa stručnog gledišta i bez obzira na njegov smještaj? Zasigurno ne. Bio bi to ogroman vartal: "Kon njih se vijahu stabla perivoja / Ka se zelenjahu, nebiše im broja". Miješaju se čempresi, borovi, vrbe, dubi, hrasti, jele, zatim voćke: jabuke, dunje, bajami, smokve, orasi, lješnjaci, kesteni, kruške, šipci, naranče... ecc. razno mirisno i ljekovito bilje, kontinent i Sredozemlje, bilje koje jednostavno ne može zajednički uspijevati jer su različitih stanišnih zahtjeva i botaničkih svojstava. Slika 4. Platane u Trstenom (fotografija oko 1920. god.) Pitanje je odakle Maruliću poznavanje bilja, bar po Figure 4 Plane trees in Trsteno (photograph datingfrom about 1920) narodnim imenima. Jer jele rastu u kontinentu na većim nadmorskim visinama, vrbe uz vodu. Hrastovi (česmike, blaga) jer se pretpostavlja da je Trsteno u početku ne) rastu i u primorju, lješnjaci u kontinentu kao i kestebilo poljsko dobro. Na koncu i kamena ploča ugrađena ni, pa i neko voće. Vjerojatno je on dolazio u kontakt sa u šetnici kraj dvorca 1502. godine je hvalospjev zarČmw seljacima i majstorima (drvodjelcima?), ali nisu isTrsteno, isto kao što je Suzanin perivoj na neki način ključeni ni njegovi izleti u unutrašnjost. hvalospjev ljepoti prirode i čovjekovog rađa. Osjeća se dah renesanse, miris prirode i ljepota ljudskog umijeća. Očito je hrvatskim nazivima bilja koje je u glavnini ostalo do danas obogatio botaniku i prvi je hrvatski književnik koji spominje bilje u svom djelu, pa bi ga mogli nazvati i ocem hrvatskih botaničkih naziva bilja. Ostaje pitanje odakle mu inspiracija za opis perivoja. Je li predložak pronašao u nekom dubrovačkom đardinu toga vremena? To bi značilo daje imao kontakte s Dubrovnikom i Dubrovčanima, što nije isključeno, ali podataka nemamo. Svakako najsličniji i najviše odgovara opisuje čuveno Trsteno, velikaške obitelji Gučetić, koje je podignuto u Marulovo vrijeme. Trsteno ima vrućac (potok), 90 "klonđi" (stupova) i dugu ođrinu, veliku površinu i bogatstvo bilja, koje je u izvornom stanju jako slično onom u Suzani: hrasti, bo Slika 5. Trsteno (reprodukcija stare fotografije) Gučetićev ljetni rovi, čempresi, bogatstvo voća i samoniklog ljekovitog kovac bilja, južnog voća koje se na području Dubrovnika uz Figure 5 Trsteno (reproduction of an old photograph) Gučetić´s gajalo već u XVI. stoljeću. Možda je bilo i "čridi" (sto-summer residence |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 49 <-- 49 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 Natpis glasi: Vicinis lavdor sed aqvis sospite ćelo Plvs placeo et cvltv spendidoris heri Haec tibi svnt hominvm vestiga certa viator Ars vbi natvram perficit apta rvdem Dičim se susjedima, no još više ponosim vodom, zdravim podnebljem i obradom svijetlog gospodara. Evo ti putniče očitih tragova ljudskog rada, gdje valjano umijeće usavršava divlju prirodu.Č Slika 7. Hanibal Lučić (1485-1553) portret Figure 7 Hanibal Lučić (1485-1553), portrait Slika 6. Perivoj Trsteno (detalj) Gučetićev ljetnikovac 1998. god. Figure 6 Trsteno Park (detail) Gučetić´s summer residence in 1998 (Foto: D. Grgurević) Drugi primjer bi mogli naći u Hvaru u perivoju vlasSlika 8. Kruna zdenca u Lucićevom perivoju telina, renesansnog pjesnika, kanconijera Hanibala LuFigure 8 The crown of the well in Lučić´ park čića (1485-1553). Napisao je antologijsku Jur nijedna na svit vila i Robinju. Slavi Dubrovnik, a Dubrovčane proglašava čašću našeg jezika!Č Gradnja ljetnikovca započela je 1532. godineČ´´. Tada je Marulić već davno bio pokojan. Ograđen četvrtasti perivoj ima ukrižene puteve i u sredini zdenac, stupove za odrinu i ljetnikovac u kojemu se pjesnik odmarao. Njegova površina je ipak premalena za Suzanin perivoj. Svakako primjereniji bio bi Tvrdalj Starograđanina Petra Hektorovića (1487-1572), pjesnika kultnog Riba Ugrenović A., Trsteno, str. 46, JAZU, Zagreb 1953. Novak P. S., Isto kao pod 2, str. 67. Jurčić L, Pogled u razvoj hvarskih vrtova, referat (str 89). SimSlika 9. Perivoj Hanibala Lučića - zimi pozij povijesni utori, perivoji, parkovi...., Split 1998. Figure 9 The Park of Hanibal Lučić - in winter |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ nja i ribarskog prigovaranja koje je objavio 1586. godine u Mlecima. On sa ribarima Nikolom i Paskojem putuje 3 dana hodočastiti Maruliću u Nečujam na Šolti. Zanimljiv je po mnogo čemu opis putovanja. Hektorović opisuje i svoj vrt: i stupe kamene, ki su pod lozami i voćke sajene višćimi rukami i koji dvisu se čepresi najviše i bazd i buse, š njimi tamariše kapare, žafrane od njih ne otklade smokve indiane s listjem ko obadi zatim jelsanine po stupih povite, žilje, rusmarine, oleandre cvite (Tko mi ga dobavi/ i čini saditi bog mu daj u slavi/ nebeskoj živiti. Meni počtovani (Don e Mavar posla toj s čeprisi, ke hrani/ gizdavi perivoj.) Hektorović je izvrstan poznavatelj bilja i njihovih svojstava, a neke od njih primjerice kao opuncije (smokve indijane) vjerojatno se prvi put spominju u literaturi, netom po otkriću Amerike. Hektorović posjećuje Dubrovnik, prijateljuje s Nikolom Nalješkovićem i Mavrom Vetranovićem, a ovaj mu daruje oleandere i čemprese. Mavro se razumije u hortikulturu (vrtlarstvo), a poznato je da je (P. Hektorović) o svojim nasadima pisao Mavru u jednoj do sada nepronađenoj pjesničkoj poslanici, umetnuvši u pismo “cvitak od narčiza (sunovrata) iz svog vrta. Mavro mu je odgovorio stihovima, radujući se uspjehu građenja Tvrdlja …”11 Je li Petar Hektorović poveznica Marka Marulića i Dubrovčana, odnosno sa dubrovačkim renesansnim perivojima, među njima i Trstenom? Bilo bi jako čudno da jedan svestrani i učeni čovjek renesanse nije bio upoznat s Dubrovnikom, njegovom književnošću i općenito kulturom koja je bila poznata diljem Sredozemlja, pa i ondašnje Europe. Očito su naši (renesansni) književnici, umjetnici, znanstvenici, plemići i pučani bili povezani, imali su kontakte, ženili se… a to nam potvrđuje i Zadranin Petar Zoranić (1508–1569?) koji u svom ro o astira Mar manu Planine Marulića, pretvorio u pastira Marula i zira,12 a nje čiju Molitvu suprotiva Turkom parafrazira,12 a njegov Perivoj od slave inspiriran je Susaninim vrtom. Na žalost mi nemamo podataka izvora o Marulovoj vezi s Dubrovčanima, ali njegovi kontakti s Hektorovićem posebno opis perivoja pa i bilja u jednom i drugom vrtu daju naslutiti srodnost i utjecaje, iako je Suzanin žardin kontinentalniji (vrbe, jelje, hraste…) a nazivi u Hektorovića suvremeniji (stupi kameni). Dubrovnik su posjetili i drugi hrvatski književnici, među inima Splićani Jeronim Kavanjin, Ivan Dražić, a u 11 Fisković C., Dalmatinska renesansna hortikultura, “Hortikultu ra” broj 2/1964, str. 9. 12 Novak P. S., Isto kao pod 2, str. 74. 13 Bošković I. Postoji li “Dubrovačka književnost”, Kritika, br. 8/1969, str. 580. Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155 XVIII. stoljeću Julije Bajamonti e c.c/Č pa nije isključen ni raniji Marulićev posjet. No, ako Mami nije bio upoznat sa kultiffom perivoja Dubrovnika tj. dubrovačkim vrtovima, a u Splitu takav "žardin” nije postojao iz razloga koje smo naveli, postavlja se pitanje odakle mu nadahnuće, inspiracija za Suzanin vrt. Ne znamo točno je li Marulić studirao ili uopće pohađao neku visoku školu, ali je poznato da je imao učitelje “od kojeg je naučio i osnove grčkog, a oni su bili najučeniji ljudi toga doba, toliko je napredovao u latinskoj književnosti da je gotovo kao dječak na opće divljenje održao prekrasan govor u pohvalu prevedrog dužda Nikole Marcella."" Ako je poznavao grčku književnost, onda je bio upoznat sa Homerovom Odisejom i opisom vrta kralja Alkinoja. Izvan dvorišta bašča od četiri jutra imade Blizu do vráta, a plôt je okô nje sa obje strâne; Tu su visoka stabla izrásla brsnata mnoga, Kruške, sladuni uz njih i jabuke sá krasnim plodom, I smokve slatke cvatu i masline brsnate k tome. Od voća svega se tog ne premiče zimi ni ljeti Ništa nit’ ikada gine, već c’jelu godinu traje. Zefir neprestano duše, te rastu i bujaju stabla. Kruška za kruškom zori, za jabukom jabuka zori, Jedan za drugim grozd i jedna za drugom smokva. Tu je Alkinoja kralja plodorodni zasađen voćnjak, Jedni se grozdovi suše u prisoju na mjestu ravnu -Dio je voćnjaka to, -a grozdove trgaju druge, Neke tiješte već, a sprijed su nezreli grozdi, Koji se trijebe tek, a neki se počinju cmjet. Na kraj voćnjaka toga u redu su gredice pune Povrća svakojakog, što njime vazda se kite. Dva su izvora u tom voćnjáku, jedan po njemu Svemu se lije, a drugi ispod praga dvorišta teče Prema visokoj kući, gdje ljudi crpaju vodu. Takovi dari božanski u dvoru Alkinoja bjehu.´Č (113-133) Sličnost je očita, samo sto je ovdje bašča od četiri jutra oko 2,3 ha ili 23 000 mČ, dakle ograničene veliči ra o ne. U UU Alkinojevom vrtu rastu isključivo korisno – jestivo bilje, voćke i povrće: a To su visoka stabla brsnata mnoga Kruške, sladuni uz njih i jabu krasnim plodom a u Suzani: Totu bo rastiše varsti svake drevje, Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel’je Po njemu teciše vrućak vojen po sridi ili: a u Odiseji: Božičević F., Život Marka Marulića Splićanina, str. 31 i 33, Književni krug, Split 2000. Homer, Odiseja, str. 108–109, Matica Hrvatska, Zagreb 1960. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 51 <-- 51 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 Dva su izvora u tom voćnjaku, jedan po njemu Svemu se lije, a drugi ispod praga dvorišta teče Suzanin perivoj je ipak vedriji, prirodniji, jer se u njemu ... ptičice pojahu Svijajući čaše gnjizd, u kih se plojahu Marulić je posjedovao bogatu knjižnicu. Cvito Fisković bilježi da je u njoj imao dva primjerka - latinski izvornik i talijanski prijevod Ruralium Commodorum Libri XII od Bolonjca Crescenzia Pietra (1230-1320) (Petrus de Crescentiis).´*Č Ova temeljna knjiga srednjovjekovne poljoprivrede u XIV. i XV. stoljeću bila je prevedena na talijanski, francuski, njemački i engleski. U osmoj knjizi opisuje se perivoj, a opis tog perivoja iskoristio je G. Boccaccio (1313-1375) za predgovor u Dekameronu, uvod u III. dan: ´Č Slika 11. Sandro Botticelli (1445-1510). Proljeće Figure 11 Sandro Botticelli (1445-1510) -Spring Slika 10. Scena iz Dekamerona, ilustracija krajem XV. stoljeća (Francuska nacionalna knjižnica u Parizu) Figure 10 A scene from Decameron, illustration from the late 15 century (the French National Library in Paris) "Svuda unaokolo i u svima pravcima u njemu protezale su se kao strijela ravne staze, pokrivene vinovom lozom, koja je te godine obećavala obilnu berbu grožđa i uz to, zajedno s drugim biljem što je u vrtu mirisalo, širila takav miris da se družini činilo da se našla između svih mogućih istočnjačkih mirisa. Zatim, te staze su sa obje pobočne strane bile zatvorene grmovima bijelih i crvenih ruža i jasmina, tako daje čovjek kroz onaj ugodni i mirisni hlad mogao ići svuda ne samo izjutra nego i kad sunce visoko odskoči a da mu ne dosađuje njegova pripeka. Slika 12. Francuska minijatura iz XV. stoljeća prikazuje rad u ´* Fisković C , Isto kao pod 11, str. 3. vrtu prema pravilima (Ruralium Commodorum) ´Č Enciclopedia universale dell´ arte - Venezia - Roma 1971 str. 174. ´Č Boccaccio G., Dekameron, uvod u III dan, str. 260, 261, 262, Figure 12 French miniature from the 15 century depicts work in "Jugoslavija" Beograd 1966. the garden according to rules (Ruralium Commodorum) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 52 <-- 52 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Opisivanje koliko je i kakvih je sve biljaka imao taj vrt i kako one u njemu bijahu sređene bilo bi isuviše opširno. Ali, od sviju onih što uspijevaju u našem podneblju ne bijaše ni jedne jedine koje tamo ne bi bilo u izobilju. Na sredini pak vrta nalazila se livada s nježnom travom, čije zagasito zelenilo prekidaše tisuća raznovrsnih cvjetića. Ona je bila okružena veoma zelenim i sasvim požutjelim narančama i limunima koji su svojim plodovima, i sazrelim i nesazrelim, a i svojim cvjetnim granam u isti mah godili i oku i čulu mirisa. Nasred te livade bio je vodoskok od bijela mramora, remek-djelo kiparske umjetnosti. Iz njega je, ne znam da li pomoću prirodne ili umjetno podešene snage, kroz nekakvu figuru, koja je stajala na jednom stupu podignutom na njegovoj sredini, put neba šikljao toliko silan mlaz vode da je bio u stanju pokretati jedan mlinski kamen, a zatim je, uz ugodno pljuskanje, padao natrag u bistro korito." Kako je Marulić došao do knjiga? Imamo primjerice podatak da je za Svete godine 1500 hodočastio Rimu.´Č Očito je Marul imao kontakte s "druge strane" Jadrana i literatura mu je bila dostupna. Ne samo literatura, već upoznavanje s kulturom i civilizacijom, kao uostalom i brojnim našim intelektualcima toga vremena. Suzanin perivoj nije samo literarna vizija zemaljskog raja, locus amoenus, već i inspiracija nastala na osnovi spoznaje u literaturi i viđenim ljetnikovcima (kako naslućuje i M. Tomasović u navedenom djelu pod 3, St. 20). Kojim ljetnikovcima, to je posebno pitanje koje ne isključuje renesansne perivoje u Italiji. Jer Marko Marulić renesansni je čovjek i živi u vrijeme procvata renesanse - rinascimenta u Europi koja ima snažan odjek i u Hrvatskoj. U to vrijeme u Firenzi bogata obitelj Medici gradi veličanstvene vile s perivojima. Mnoge od njih su kasnije preuređene, perivoji modernizirani u engleskom vrtnom izrazu, ali ostale su nam lunete - slike flamanca Justusa Utensa koji ih je naslikao po nalogu Ferdinanda I. Međicia. Ođ tih perivoja uz vile navest ćemo Poggio a Caiano, Villu Cafaggiola iz 15. stoljeća, zatim Villu u Carreggiu poznatu po obnovljenoj Platonovoj akademiji, Villu Međici u Fiesole i iznad svega Belvedere u Vatikanu od Donata Bramantea. Moguće je daje Marulić bio upoznat s ovim perivojima, iako su talijanski perivoji toga vremena bogatiji, s bazenima i kipovima, parterom od šimšira, temeljeni na teoretičarima poput L. B. Albertia, Francesca Colonne i posebno Sebastiana Serlia. U Suzani je opisan vrtal, dakle očit je utjecaj P Cresenzia, pa i L. B. Albertia, ali i Alkinojevog pa i ´ Runje P., O oporukama Marka Marulića i njegovom posjetu Rimu godine 1500 - CoUoqvia Maruliana VI, Split, Književni krug Split, 1992-6. Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 Slika 13. Vila i perivoj Poggio a Caiano iz XV. stoljeća (preoblikovano u XIX. stoljeću Figure 13 Villa and park Poggio a Caiano from the 15 century (remodelled in the 19 century) Slika 14. Vila i perivoj Pratolino iz XVI. stoljeća (preoblikovano u XIX. stoljeću - vila Demidoff)) Figure 14 Villa and park Pratolino from the 16 century (remodelled in the 19 century) Slika 15. VilaPretaia Figure 15 Villa della Pretaia Boccaccievog vrta. Takvi su i ostali naši renesansni perivoji, jer su nastali u našim uvjetima. Ustvari, oni su samo po vremenu nastanka renesansni. Vjerojatno gaje nadahnulo i splitsko polje bogato potocima, pogotovo u usporedbi što bi moglo biti da nije turskog pustošenja. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 53 <-- 53 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155 Slika 16. Detalj freske Livijine vile u Rimu - Primaporta. Možda Slika 17. Perivoj Vice Stj epovića Skočibube u Suđerđu na Šipanu je inspirirana Alkinojevim vrtom? iz druge polovice XVI. stoljeća Figure 16 A detail of the fresco in Livia ´s villa in Rome - Primaport. Figure 17 Park of Vice Stjepović Skočibuha in Sučuraj on the Could it have been inspired by Alcinous´s garden? island of Sipan from the second half of the 16 century (Foto: B. Šisić) Moguće je da je Marko kao mladić pohodio unulingvistici, odnosno struci. To su i nazivi bilja koji su u trašnjost, gdje je vidio hraste, jele, vrbe i razno voće većini ostali do danas, pa bi ih glede semantike bilo vrkoje tada nije uzgajano u primorju. lo interesantno objasniti. Vjerojatan je dijalog s Petrom Hektorovićem i druMarulićeva "Suzana" je san o ljepoti skriven u gegim znalcima perivoja. U svakom slučaju. Marko Ma-nima ovog naroda i želje da se ista ostvari kada sazriju rulić obogatio je našu književnost, ali i struku opisom uvjeti. U njoj su ostala otvorena pitanja i glede velikaperivoja, žardina ili vartla, kako ih naziva istoznačnina Marulića, ali i o krajobraznoj struci. cama koje su još u uporabi i nedovoljno objašnjene u SUMMARY: Marko Marulić, a great Renaissance poet and "the father of Croatian literature", a title well deserved, wrote a famous poem "Suzana", in which he described, for the first time in Croatian literature, a park or a garden (vartal,jardin), together with a variety of plants growing in thepark. With this poem, Croatia joined a small group of European nations in which a park was described as early as the Renaissance period. Where did Marulić find inspiration for the garden? At that time, there was no such vartan (garden) in his town of Split or its surroundings threatened by the Turks. He may have been infiuenced by contacts with Renaissance writers from Dubrovnik and by his knowledge of Dubrovnik parks and ofTrsteno in particular. However, there is no testimony of this, except for some indirect encounters with Petar Hektorović, who was friendly with and kept correspondence with writers from Dubrovnik. Petar Hektorović, a writer from Hvar and a contemporary of Marulić, described his park of Tvrdalj, which is very similar to Suzana´s Garden. It is also possible that Marko Marulić saw a Renaissance park in the course of his travels to Italy and brought back relevant literature. According to some data, his rich library contained, among other valuable works, Crescenzi´s Ruralium Commodorum. Since he learnt Greek in his youth, he was probably also familiar with Alcinous´s garden from Oddyssey. The influence of Boccaccio´s Decameron could also have played a role, since a park is described in the introduction to the third day. Marulić´spark, or Suzana´s park,poses a number of open questions related to the profession, but also to the great poet himself. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 54 <-- 54 --> PDF |
156 |