DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 46     <-- 46 -->        PDF

D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ
Jedna je od uspješnica - najčitanijih knjiga toga
vremena, a sveti Franjo Ksaverski ponio ju je za misionarenje
u Indiju. Vratit ćemo se na njegovu književnost
pisanu hrvatskim jezikom. Značajnija je, jer je u tadašnjoj
opustošenoj Hrvatskoj bilo malo pismenih osoba.


Od njegovih hrvatskih knjiga najznačajnija je Judita


- Historija svete udovice Judit u versi hrvatski složene.
Prvi je hrabro i vizionarski jezik nazvao hrvatskim,
umjesto kako se tada i Augo poslije nazivao i slovinski i
ilirski i dalmatinskim?
I baš taj naum, poštenje i ljubav prema svom narodu,
dao nam spjev Suzana, historiju od Suzane ... s prvim
opisom perivoja u hrvatskoj književnosti, ali i spominjanje
hrvatskih narodnih naziva bilja. Lijep opis perivoja
ubraja nas u rijetke europske narode koji su u to
vrijeme opisali uresni vrt.


Navest ćemo najranije preteče Grke - Helene; Homerovu
Odiseju, Talijane; Boccacciov Dekameron, F.
Colonnu (?) Hypnerotomachia Poliphili (Sogno d´amore
di Polifilio), Francuze, Guillame de Lorris i Jean de
Meunga: Roman o ruži.


Isto tako interesantni su za struku i nazivi bilja, koji
su ostali isti u većini do danas. Očito je Marul bio poznavatelj
flore, prvi hrvatski pisac koji ih je tako iscrpno
rabio u književnosti.


Spjev Suzana kasno je pronađen. Prvi put je objavljen
u "Nevenu" 1855. godine, a 1856. tiska ga I. K.
Sakcinski u ediciji Pjesnici hrvatski XV. vieka.


Podloga Suzani (hebrejski Sošanak, ljiljan) je Biblija,
knjiga o proroku Danijelu, kratka epizoda u 64 retka,
koje je Marulić proširio na 780 dvanaesteraca.Č


Kratki sadržaj je: Kreposna i prekrasna Suzana žena
Joakina kupala se u perivoju i izazvala je pohotu dvojice
"staraca" voajera, koji su joj zaprijetili ukoliko im se
ne poda da će je optužiti za preljub. U to vrijeme to je
bila osuda na smrt kamenovanjem. Spasio ju je dječak
Danijel (Danilo) koji je opovrgao njihove optužbe. Događaj
se zbiva u žardinu, perivoju ili vartlu, kako piše
Marulić i po tome je posebno "Suzana" poznata.


Imiše širok stan mramorjem sazidan.


Iznutra ter izvan kolurju napisan.


Doli pak nanizan klondami i sveden.


Po klondah ulizan, lašćeć kako meden;


Uza nj tarzan zelen mirisne travice,


Srid nje zdenac studen prebistre vodice.


Okolo stolice kamene stojahu.


Nad njimi lozice sincu im činjahu;


Kon njih se vijahu stabla perivoja


Ka se zelenjahu, ne biše im broja.


Novak P. S., Povijest hrvatske književnosti, svezak I, str. 57,
"Marjan Tisak", Split 2004.
Tomasović M., Susana, str. 9, "Ceres", Zagreb 2000.


Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 147-155


Slika 1. Marko Marulić, rad kipara Ivana Meštrovića


Figure 1 Marko Marulić, work of the sculptor Ivan Meštrović


A svaka njih hvoja voća puna biše,
Sušnjaše jim foja kad vitar hlopiše;
Totu bo rastiše varsti svake drevje.
Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel´je;


Čeprisi ter broje, ter varbe zelene.


Zeleno i javorje, zgor loze vedene.


Jabuke rumene i tkunje žutice,


A kon njih sajene mendule slatčice;


Pak smokve krivice i zamoršćice, kih


Rado kljuju ptice kad zrilih vide njih.


Orasi nakon tih, lišnjaci, koštanje,


I kruške slaje svih i šipci ne manje,


I ke na pecanje naranče nažimat,


Al, rižuć na manje, općimo vazimat.


Višnje ke budu imat žerak i sladak sok,


Crišnje ke pojimat dobro je izid smok;


I praskve kim ni rok targane da stoje,
Jere jim sagnje bok kada dan pristoje;
Da ne tako koje kladu gnjile na sto.
Davno snete s hvoje, oskorušve su to.


Biše jih stabal sto, ke kad isušahu.


Sedam badanj i po punih namirahu.


Tuj se još targahu šešerci visoko


I ki jur čamjahu rogači nikoko.