DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Grgurević: SUZANIN PERIVOJ nja i ribarskog prigovaranja koje je objavio 1586. godine u Mlecima. On sa ribarima Nikolom i Paskojem putuje 3 dana hodočastiti Maruliću u Nečujam na Šolti. Zanimljiv je po mnogo čemu opis putovanja. Hektorović opisuje i svoj vrt: i stupe kamene, ki su pod lozami i voćke sajene višćimi rukami i koji dvisu se čepresi najviše i bazd i buse, š njimi tamariše kapare, žafrane od njih ne otklade smokve indiane s listjem ko obadi zatim jelsanine po stupih povite, žilje, rusmarine, oleandre cvite (Tko mi ga dobavi/ i čini saditi bog mu daj u slavi/ nebeskoj živiti. Meni počtovani (Don e Mavar posla toj s čeprisi, ke hrani/ gizdavi perivoj.) Hektorović je izvrstan poznavatelj bilja i njihovih svojstava, a neke od njih primjerice kao opuncije (smokve indijane) vjerojatno se prvi put spominju u literaturi, netom po otkriću Amerike. Hektorović posjećuje Dubrovnik, prijateljuje s Nikolom Nalješkovićem i Mavrom Vetranovićem, a ovaj mu daruje oleandere i čemprese. Mavro se razumije u hortikulturu (vrtlarstvo), a poznato je da je (P. Hektorović) o svojim nasadima pisao Mavru u jednoj do sada nepronađenoj pjesničkoj poslanici, umetnuvši u pismo “cvitak od narčiza (sunovrata) iz svog vrta. Mavro mu je odgovorio stihovima, radujući se uspjehu građenja Tvrdlja …”11 Je li Petar Hektorović poveznica Marka Marulića i Dubrovčana, odnosno sa dubrovačkim renesansnim perivojima, među njima i Trstenom? Bilo bi jako čudno da jedan svestrani i učeni čovjek renesanse nije bio upoznat s Dubrovnikom, njegovom književnošću i općenito kulturom koja je bila poznata diljem Sredozemlja, pa i ondašnje Europe. Očito su naši (renesansni) književnici, umjetnici, znanstvenici, plemići i pučani bili povezani, imali su kontakte, ženili se… a to nam potvrđuje i Zadranin Petar Zoranić (1508–1569?) koji u svom ro o astira Mar manu Planine Marulića, pretvorio u pastira Marula i zira,12 a nje čiju Molitvu suprotiva Turkom parafrazira,12 a njegov Perivoj od slave inspiriran je Susaninim vrtom. Na žalost mi nemamo podataka izvora o Marulovoj vezi s Dubrovčanima, ali njegovi kontakti s Hektorovićem posebno opis perivoja pa i bilja u jednom i drugom vrtu daju naslutiti srodnost i utjecaje, iako je Suzanin žardin kontinentalniji (vrbe, jelje, hraste…) a nazivi u Hektorovića suvremeniji (stupi kameni). Dubrovnik su posjetili i drugi hrvatski književnici, među inima Splićani Jeronim Kavanjin, Ivan Dražić, a u 11 Fisković C., Dalmatinska renesansna hortikultura, “Hortikultu ra” broj 2/1964, str. 9. 12 Novak P. S., Isto kao pod 2, str. 74. 13 Bošković I. Postoji li “Dubrovačka književnost”, Kritika, br. 8/1969, str. 580. Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 147-155 XVIII. stoljeću Julije Bajamonti e c.c/Č pa nije isključen ni raniji Marulićev posjet. No, ako Mami nije bio upoznat sa kultiffom perivoja Dubrovnika tj. dubrovačkim vrtovima, a u Splitu takav "žardin” nije postojao iz razloga koje smo naveli, postavlja se pitanje odakle mu nadahnuće, inspiracija za Suzanin vrt. Ne znamo točno je li Marulić studirao ili uopće pohađao neku visoku školu, ali je poznato da je imao učitelje “od kojeg je naučio i osnove grčkog, a oni su bili najučeniji ljudi toga doba, toliko je napredovao u latinskoj književnosti da je gotovo kao dječak na opće divljenje održao prekrasan govor u pohvalu prevedrog dužda Nikole Marcella."" Ako je poznavao grčku književnost, onda je bio upoznat sa Homerovom Odisejom i opisom vrta kralja Alkinoja. Izvan dvorišta bašča od četiri jutra imade Blizu do vráta, a plôt je okô nje sa obje strâne; Tu su visoka stabla izrásla brsnata mnoga, Kruške, sladuni uz njih i jabuke sá krasnim plodom, I smokve slatke cvatu i masline brsnate k tome. Od voća svega se tog ne premiče zimi ni ljeti Ništa nit’ ikada gine, već c’jelu godinu traje. Zefir neprestano duše, te rastu i bujaju stabla. Kruška za kruškom zori, za jabukom jabuka zori, Jedan za drugim grozd i jedna za drugom smokva. Tu je Alkinoja kralja plodorodni zasađen voćnjak, Jedni se grozdovi suše u prisoju na mjestu ravnu -Dio je voćnjaka to, -a grozdove trgaju druge, Neke tiješte već, a sprijed su nezreli grozdi, Koji se trijebe tek, a neki se počinju cmjet. Na kraj voćnjaka toga u redu su gredice pune Povrća svakojakog, što njime vazda se kite. Dva su izvora u tom voćnjáku, jedan po njemu Svemu se lije, a drugi ispod praga dvorišta teče Prema visokoj kući, gdje ljudi crpaju vodu. Takovi dari božanski u dvoru Alkinoja bjehu.´Č (113-133) Sličnost je očita, samo sto je ovdje bašča od četiri jutra oko 2,3 ha ili 23 000 mČ, dakle ograničene veliči ra o ne. U UU Alkinojevom vrtu rastu isključivo korisno – jestivo bilje, voćke i povrće: a To su visoka stabla brsnata mnoga Kruške, sladuni uz njih i jabu krasnim plodom a u Suzani: Totu bo rastiše varsti svake drevje, Pod kimi sin biše, dubi, hrasti, jel’je Po njemu teciše vrućak vojen po sridi ili: a u Odiseji: Božičević F., Život Marka Marulića Splićanina, str. 31 i 33, Književni krug, Split 2000. Homer, Odiseja, str. 108–109, Matica Hrvatska, Zagreb 1960. |