DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 85     <-- 85 -->        PDF

montskih Alpa. U 90-im godinama započeti su regionalni
programi na poboljšanju stanja šuma s naglaskom
na konverziju panjača, tako da su na površini od


2.500 ha obavljani razni zahvati. U ovom članku autori
su obradili metodologiju klasifikacije potencijalnih
sortimenata na bazi procjene stojećih stabala.
Na cijelom teritoriju regije odabrano je 20 populacija
bukve u konverziji. Obavljeni su potrebni dendrometrijski
radovi: sastav vrsta, promjeri stabala iznad
7,5 cm, te visina uzoraka stabala radi sastavljanja visinske
krivulje. Dvije populacije posebno su obrađene
zbog ustanovljenja količine i kvalitete mogućih sortimenata.
Na osnovi bitnih kvalitetnih obilježja (kvrge,
zakrivljenost, pukotine, i druga oštećenja, minimalni
promjer i dr.), izdvojena su “upotrebljiva” stabla (odnosi
se na daljnju preradu) i svrstana u 5 kategorija:


1.
trupci za furnir – bez kvrga, ožiljaka i drugih grešaka,
2.
trupci za ljuštenje prve kvalitete – dozvoljena jedna
zdrava srasla kvrga do 2,5 cm promjera i manje do 10
ožiljaka (znakovi na kori),
3.
trupci za pilansku preradu prve klase – dozvoljene 3
zdrave srasle kvrge veće od 5 cm, te 10 do 30 ožiljaka,
4.
trupci za ljuštenje druge kvalitete – dozvoljena je jedna
veća zdrava kvrga i više od 10 ožiljaka,
5.
trupci za pilansku preradu druge klase – dozvoljeno je
više od jedne trule greške.
Na prvoj reprezentativnoj površini ustanovljeno je
132 m3/ha, od čega 100 m3/ha otpada na bukvu (358 stabala/
ha). Po procjeni 34 % stabala zadovoljavaju kvalitetu
za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 6,8 m3
sortimenata/ha. Ostali dio drvne mase ima isključivo
energetsku uporabu. Najviše je zastupljena kvaliteta trupaca
za pilansku preradu druge kvalitete (51 %), zatim
trupci za ljuštenje prve klase (23 %), pilanski trupci prve
klase (22 %), te trupci za ljuštenje druge klase (4 %).


Na drugoj reprezentativnoj plohi ustanovljeno je
380 m3/ha, od čega na bukvu otpada 360 m3/ha (510 stabala
po ha). Po procjeni 34 % stabala zadovoljava kvalitetu
za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 46 m3
sortimenata/ha. Ostali dio mase je za energetsku uporabu.
Po kvaliteti najveće je učešće trupaca za ljuštenje
prve klase (57 %), zatim trupci za pilansku preradu prve
klase (25 %), ostalo (18 %) su trupci za furnir.


Ovo je prvo istraživanje o kvaliteti sortimenata bukve
koji se mogu dobiti u bukovim panjačama u fazi
konverzije. Specifičnost ovog istraživanja u regiji Piemont
je ta, što je primijenjena originalna metodologija
kvalifikacije sortimenata izravno u šumi na stojećim
stablima. To je omogućila serija kvalitetnih i kvantitativnih
parametara. Namjerno su izabrane dvije različite
populacije, s niskom i dosta visokom drvnom masom
po hektaru.


U obje populacije o e da su izostale uzgoj


e uočljiv
uočljivuočljivo j
jje
no-tehničke faze, što se očituj
očitujočituje u broju kvrga duž debla


se e u


i nedovoljno razvijenoj krošnji kod elitnih stabala. Buduće
intervencije treba usmjeriti na oslobađanje kvalitetnijih
stabala kako bi se mogle razviti obilnije krošnje
koje se ne spuštaju niz deblo. Dobiveni podaci upućuju
na to da se u ovim populacijama bukve potencijalno
mogu proizvoditi i vredniji sortimenti koji će tako
uvećati vrijednost biomase i omogućiti njeno korištenje
kroz uzgojne radove.


Orazio Ciancio, Francesco Iovino, Giuliano
Menguzzato, Antonino Nicolaci: Uzgojni zahvati
u bukovim panjačama koje su prošle uobičajeni
turnus – procjena drvne mase


Proizvodnja biomase za energetske svrhe tradicionalno
je zastupljena u ogrijevnom drvetu, koje se u Italiji
pretežito dobiva korištenjem panjača. U posljednje
vrijeme proizvodnja je evidentno povećana, potvrđujući
širenje tržišta. Do 50-ih godina drvo je bilo glavni
izvor energije, ali je od 1951. do 1971. g. nastupilo razdoblje
egzodusa stanovništva iz ruralnih područja i
pojava novih energenata (plin i loživo ulje) što je utjecalo
na smanjenje potrošnje ogrijevnog drveta. Od kraja
70-ih godina ponovo se javlja povećan interes za
drvetom za ogrijev, čemu doprinosi i modernizacija sustava
za zagrijavanje.


Podaci državne statistike (ISTAT 1977. g.) pokazuju
da od 5,1 m3 drveta za energiju 78 % potječe iz panjača,
13 % iz visokih šuma, te ostatak izvan šumskih sastojina.
Povećano korištenje panjača proizlazi iz korištenja
cijelih prirasta, što praktički podmiruje troškove kulturnih
radova tijekom produktivnog ciklusa, kao i intervencije
na poboljšanju stanja krajem turnusa.


Uz panjače koje su stalno bile u tom režimu, postoje
široke zone panjača koje godinama nisu korištene, te
koje su prešle uobičajeni turnus sječe. Te šume, dijelom
javno dobro, dijelom privatne iz raznih razloga
(najviše financijskih) nisu kultivirane, te je ostao jedini
izbor – konverzija u visoke šume.


Šumsko područje južne Italije, a posebno Kalabrije
obiluje panjačama bukve. 17 % površine Kalabrije


(25.000 ha) su panjače, pretežito u državnom vlasništvu.
Tu su odabrana tri područja: Kalabrijski Apenini,
Catena Costiera, Sila i Aspromonte, gdje je odabrano
11 pokusnih površina veličine od 225 do 900 m2.
Na tim je površinama utvrđeno:



broj panjeva,

broj izdanaka (stabala),

broj stabala sjemenjaka,

prsni promjer živih stabala i

visina na oko 30 % stabala.
U toj fazi obilježena su stabla (iz panjeva) koja treba
eliminirati u prvoj intervenciji, evidentirajući količinu
i kvalitetu prorijeđenog materijala. Promjer, visina,
oblik krošnje i gustoća glavni su kriteriji za odabir
stabala (uz one suhe).