DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Ferdinanda Hiebela iz Lokava, Josipa Sporna, "kotarskog šumara godine" Vinka Lončarića, Drage Kaj fesa, Rudolfa B erg am a i Slovenca Mirka Sušteršičaiz Delnica, Viktora i Julija B o n e 1 a, Božidara Pleška iz Čabra i plejade drugih šumarskih stručnjaka sa službom u Gorskom kotaru na smjeni dvaju minulih stoljeća. S nešto opširnijim životopisima i rezultatima njihova rada u poglavlju Šumarski i drugi stručnjaci zaslužni za razvitak lovstva našeg kraja u knjizi je predstavljen Mihajlo Mijo Radošević (Lokve 1850 Zagreb 1908.), koji nakon okončanja šumarskih nauka u Tharandu 1873. g. svoj radni vijek otpočinje u Kr. šumarskom uredu u Fužinama, a okončava kao iskusan šumarski i lovni stručnjak na Cabarskom vlastelinstvu. Iako je najveći broj godina proveo u Gospoštiji Kutjevačkoj, taj vrli muž prateći zbivanja u šumarstvu i lovstvu svog rodnog kraja živo agitira da se sve zemljišne zajednice Gorskog kotara udruže u jednu imovnu zadrugu teprekupom golemog šumskog posjeda Thurn-Taxisa zapriječi da ono opet ne dođe u tuđinske ruke, a preko staleškog Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva znajući kakve štete vuk pričinja lovnoj divljači Vladi upućuje prijedlog da dozvoli tamanjenje vukova strihninom. Odgovarajući prostor posvećenje "hku i djelu" ing. Fabijana Fabe Jurkovića (Begovo Razdolje 1894. - Beograd 1974.) i kr. šumarskom savjetniku Viktoru Bohm a, jedinim šumamicima medu sedamnaestoricom osnivača Lovačko-ribarskog udruženja Fužine 1932. g. Posebno mjesto u plejadi šumarskih stručnjaka zaslužnih za unaprjeđenje lovstva ovog gorskog kraja u Fr- Otkrivamo samozatajni pjesnički afinitet naših PJESNIK mr. se. Kolega Nikola "Nikica" S e g e d i nesumnjivo je pripadao krugu naših istaknutih šumara koji su ostavili snažan pečat u stručnom i znanstvenom segmentu našeg šumarstva. Njegov primami interes bio je pretežito usmjeren na istraživanje nadaleko poznatih hrastovih šuma njegove Slavonije. O njegovom životu i radu povodom prerane smrti iscrpno i toplo pisao je "Šumarski list", 4/95 i "Hrvatske šume" 44/95. Zbog toga ne želimo ponavljati već objavljeno, nego otkriti novi detalj o Nikičinom samozatajnom umjetničkom senzibilitetu pisanju pjesama. Istina, o njegovom literarnom stvaralaštvu svojedobno su pisali mr. Mladen Stojković i prof Grozdana Stojković - Pračinec 1993. god. prigodom nastupa u Šumarskom domu u Zagrebu (Šumarski list 11-12/93). Na literarnoj večeri u sklopu tradicionalne manifestacije "Šumarski četvrtak" predstavio se tada Nikica s tri priče i sedam pjesama. Neke pjesme je sam komponirao i otpjevao uz gitaru ili na popratnu glazbu Dvoraka i Rahmanjinova. U cilju potpunijeg uvida u njegovu prozu objavljena je u prilogu kovićevoj knjizi dobio je Lavoslav Slavko Lovrić (Gospić 1904. - Zagreb 1958.), koji je kao upravitelj Šumarije Fužine neposredno pred Drugi svjetski rat uspio sačuvati i podiči divljač u gotovo zapuštenim revirima da hiprvi u Gorskom kotaru uveo "odstrjel na uplatnice ", preteču današnjeg lovnog turizma. Kao marni suradnik Lovačko-ribarskog vjesnika za službovanja u Fužinama Lovričje objavio desetak odličnih članaka o lovstvu našega kraja, ... a na Privrednoj konferenciji u Delnicama 1937. g. u svojstvu delegata SLD-a Savske banovine ukazao na svu problematiku lovstva i ribarstva Gorskog kotara. Iako bi u poglavlju Šumarski i drugi stručnjaci zaslužni za razvitak lovstva našeg kraja, pišu recenzenti na kraju svog Pogovora knjizi, imao istaknuto mjesto i sam Alojzije Frković, poštujući njegovo opredjeljenje da u nj eg budu uvršteni samo oni kojih više nema među nama živima, čitatelje upućuju na Hrvatski biografski leksikon odnosno Hrvatsku enciklopediju Hrvatskog leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", koje sadrže opširnije biografske i bibliografske podatke autora. Uzevši u obzir sve što je do sada naš kolega Alojzije Frković napisao i napravio na popularizaciji lovstva i šumarstva, od srca mu čestitamo na ovom najnovijem priznanju, sa željom da i nadalje kao "naš najpismeniji lovac" s istim marom nastavi pisati i surađivati. Hranislav Jakovac šumara NIKOLA SEGEDI članka pripovijetka "Šaputanje stare vrbe", koja obiluje lirskim tonovima i stilskim figurama. U njoj je cit.: "Iskazana beskrajna ljubav ne samo prema šumi, već prema svakom stablu ponaosob, koje nosi svako svoju priču i šapuće je kroz šuštanje blagog povjetarca". Kratkotrajni odmor jedne grupe studenata Nikičine generacije na terenskoj praksi. Lipovljani, 1960. god. (Nikica treći s lijeva) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 90 <-- 90 --> PDF |
U članku nažalost nije objavljena nijedna pjesma, pa nam je taj dio njegovog stvaralaštva ostao nepoznat. Na sreću, zahvaljujući susretljivosti gospođe Cvete Tomanić, supruge prof. S. Tomanića, kolege naše generacije, došao sam u posjed jedne pjesme našeg Nikice pod naslovom “Sjećanja”. Pjesma je nastala u Vinkovicima 1982. god. i kako stoji u zaglavlju: “Napisana je kao sjećanje na sječu stare šume u soljanskom Paovu, a posvećena je svim starim šumarima koji su nas učili kako da šumu volimo i kako da u njoj radimo”. I njegova generacija gotovo u cijelosti je prihvaćala osnovna načela starih generacija o odnosu prema šumi, pa ih je i dalje prenosila na mlađe generacije. Međutim, na našu žalost, mnogi postulati moralnih načela u našem društvu danas su ozbiljno narušeni, što je neminovno dovelo do poremećaja sustava vrijednosti i u šumarstvu. Želimo vjerovati da su to devijacije kratkog daha, koje će se ponovno brzo vratiti pravim ljudskim vrijednostima. Objavom ove pjesme na stranicama “Šumarskog lista” djelomično upoznajemo šumarsku, ali i širu javnost, s jednim manje poznatim dijelom njegovog bogatog izričaja u poeziji. Osim toga, početkom veljače napunilo se 13 godina od nenadanog odlaska, pa je to bio dodatni povod za evociranje uspomena i kompletnije valoriziranje njegove osebujne ličnosti. Da bi se, makar djelomično dobio uvid u njegov pjesnički izričaj objavljujemo pjesmu “Sjećanja” u prilogu ovog teksta. Nikica je započeo studij na Šumarskom fakultetu 1957/58. god. U mnogobrojnoj generaciji isticao se savjesnim i predanim radom, koji nije podnosio nikakve improvizacije. Studiozno pristupa nastavi i vježbama, redovito polaže ispite, pa relativno brzo završava fakultet. Iskazuje više sklonosti prema tehničkim predmetima, koji će kasnije naći potvrdu u višegodišnjem radu u uređivanju šuma i izboru postdiplomskog studija. I magistarski rad “Instrumenti za mjerenje visina na nagnu tom terenu”, uključivao je kombinaciju uređivanja šuma a i dendrometrije. Od njegove mnogobrojne generacije s početka studija apsolviralo je četrdeset četvero kolega, koji su gotovo svi stekli diplome šumarskih inženjera. Najveći broj završenih stručnjaka uključio se u šumarsku operativu, a manji broj u znanstvene institucije i organe uprave. Istaknuti pojedinci zauzimali su mnoge rukovodeće položaje. Određeni broj stručnjaka proširuje i stječe nova znanja, pa sedmorica završavaju postdiplomske studije, a četvorica postaju doktori šumarskih znanosti. Magistri šumarskih znanosti postali su: Joso Gračan, Vicko Ivančević, Drago Jambrović, Juraj Medvedović, Đuro Mirić, Nikola Segedi i Slavko S i la j , a doktori šumarskih znanosti: Joso Gračan, Vicko Ivančević, Juraj Medvedović i prof. Simeun Tomanić. I među članovima Akademije šumarskih znanosti nalaze se: prof. Simeun Tomanić, Joso Gračan i Vicko Ivančević. Naš Nikica bio je pasionirani fotograf, koji je svojim klasičnim fotoaparatom brižljivo bilježio mnoga zbivanja naše generacije za vrijeme studija. Zahvaljujući ponajviše njegovom profesionalnom oku, sačuvan je velik broj crno-bijelih fotografija. Tako sam prilikom svečanog obilježavanja 45. obljetnice apsolviranja na našem Fakultetu 2006. god. prikupio i prikazao pozamašni fundus njegovih slika. Taj ponovni “susret” s njegovim slikama duboko je dojmio sve naše kolege, jer nas je, makar, nakratko vratio u vedre studentske dane. Obnovili smo uspomenu na našeg samozatajnog istaknutog kolegu Nikicu i otkrili jedan manje poznati detalj njegove nesumnjive umjetničke nadarenosti u pjesničkom izričaju. Taj segment aktivnosti poslužit će za cjelovitije zaokruživanje njegovog života i rada. Zbog toga, ovim putem, upućujemo poziv svim njegovim kolegama, osobito njegove generacije, područnoj Upravi podružnici šuma Vinkovci i Šumarskom društvu za prikupljanje i objavljivanje njegovog cjelokupnog literarnog opusa – proze i poezije. Na taj način doprinijet ćemo daljnjoj promociji naše struke i istaknutih pojedinaca, koji su kao naš Nikica to neosporno i zaslužili. SJEĆANJA Zimsko po podne drijema ravnicom. Sve svoje tajne dijelio je s njome, Sjećanja svoja prebire starac Tišina. Tek srna šušne poneka. za prvu mu ljubav ona je znala. dok noga nogu polako stiže; Šumar se stari uputio do šume, Davala mu snagu, ulijevala nadu zamišljen tako i ne primijeti znajuć, da ga ona uvijek vjerno čeka. kolko god ponekad ona bila mala. kako je šumi došao bliže. Davno su prošli mladi mu dani, Volio je njenu tišinu hrama, Odjednom ko kip ukopan stane. sve češće je starac obuzet tugom, što prolomi je u jesen tek jelenski rik, Što je sad ovo? Šume više nema! sve rjeđe može otići u šumu, ili za teške ljetne sparine Oboreni hrastovi posvuda leže, da popriča s njome, ko sa starim drugom. jastrebov ubojni krik. ne ostade od njih ni bijedna sjena! Ta sav je život proveo s njome, A mnogo je puta u zimsko vrijeme, “Uzmaknuše pred jačom silom divi”, od ranog djetinjstva do zrelih dana. h d kad u čovjeku se javi iskonski zov, kako to reče pjesnik znani. U teškim vremenima sve mu je bila: a sx je sa dobrim društvom u šumu kretao Čovjekova ruka poruši šumu, i drug, i brat, i kuća, i hrana u veseli i bučni lov. da dom si sagradi, ogrije se, hrani. |