DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 95 <-- 95 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA CRKVENI GAJ KOD KARLOBAGA Prvi puta Crkveni gaj vidio sam 1964. godine, kada je nakon smrti inženjera Borka N i k š i ć a šumarija Karlobag pripojena šumariji Gospić, koje sam ja tada bio upravitelj. Nije mi to sličilo nečemu što "kontinentalci" smatraju gajem, ali bila je jedna od rijetkih zelenih površina u ljutom podgoričkom kršu. Slika 1. Pogled na dio Crkvenog gaja Unatoč svakogodišnjem pošumljavanju, na toj površini svega kilometar-dva udaljenoj od Karlobaga (prema Rijeci), Crkveni gaj se teško oporavljao od posljedica zanemarenosti, koja je kulminirala za vrijeme II svjetskog rata. Sječa, pašarenje i česte suše uz snažnu buru, na plitkom nestabilnom tlu imaju u kratkom razdoblju velik negativan učinak. Ipak, danas možemo reći da Crkveni gaj ima prepoznatljiv izgled i posebnu vrijednost koju mjerimo po drugim kriterijima vrijednosti šume. Prostire se u dužini od oko 1 km uz Jadransku magistralu i na 200 m u dubinu, te je prešao granice grada od suhozida. Za vrijeme Uskršnjih blagdana, berući šparoge, prošetao sam gajem. Crni i alepski bor, pokoji cedar, osnovne su dominantne etaže, a mediteranske listače u obliku manjih stabala i grmlja popunjavaju praznine. Prizemno bilje, pretežito kupina i šparožina, prisutne su na cijeloj površini tla, koje je relativno duboko između kamenog skeleta. Mnoga stabla dosežu prsni promjer do 30 cm, dok su visine stabala male, rijetko preko 10 m. Na stablima crnoga bora, pa i na pokojem vrhu cedra, nalaze se brojni zapreci borovog četnjaka -Cnethocampa šThaumetopoea) pityocampa Schiff., u kojima gusjenice ovoga prelca prezime, te se u proljeće nakon obilnog hranjenja u dugačkim jednorednim kolonama Slika 2. Oštećenja od borovog četnjaka na crnom boru spuštaju niz deblo i zakukulje u zemlju. Jedna ženka snese 150-300 jajašca na iglicu bora. Uz negativno estetsko djelovanje, smanjenje prirasta, te ponekad i sušenje stabala zbog gubitka polovine iglica (naročito u sušnim godinama), važno je znati da su dlačice gusjenica otrovne. U kontaktu s kožom i sluznicom uzrokuju ozbiljne infekcije. Ovaj štetnik suzbija se insekticidima (ujesen), biološkim preparatima na bazi bakterija i virusa, unošenjem mravljih kolonija u borove kulture, te skidanjem i uništavanjem zapredaka spaljivanjem prije napuštanja gusjenica. U razgovoru s upraviteljem šumarije Hrvojem Mažuranom, dipl. ing. i Antom Došenom protupožarnim čuvarom, saznao sam daje ove godine skinuto skoro 80 % zapredaka (što se prethodnih godina nije činilo) na području Crkvenog gaja, ali to nije dovoljno. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Slika 3. Zapreci borovog četnjaka na cedru jer akcija treba obuhvatiti i stabla oko vikendica, obvezom koja bi i vlasnike kuća obvezala da čine isto. Popravljeno stanje u Crkvenom gaju nakon nekoliko desetljeća povećane brige, ukazuje na vjerojatnost pretpostavke da je na ovom području nekada postojala znatno veća šumovitost. Na to upućuje i naziv uvale "Drvarica", gdje se po predaji nekad trgovalo i na brodice utovarivalo drvo za razne namjene, a lučica u naselju Cesarica (6 km od Karlobaga u pravcu Rijeke) na starim crtežima ima rampu za utovar drveta. U članku Zlatka S afarića - Zvona 3, lipanj 1972. pod naslovom CESARICA NEKAD ŠUMOVITA između ostalog piše: "Župa je osnovana 1807. godine, a crkvica svete Jelene posvećena je još 1745. Prvim župnikom imenovanje 1810. Antun Fabijanić. U to vrijeme Cesarica je okružena velikom šumom, koja je glavnim izvorom sredstava za život. Suma, prirodno bogatstvo Cesarice, uvjetovala je i razvoj luke iz koje su brodovi izvozili drvnu gradu i ogrjev u velikim količinama. Župnik se uzdržavao doprinosom vjernika koji se također sastojao u drvima. Višak drva župnik bi prodavao i tako nabavljao sve što je bilo potrebno za crkvu i za njegovu kuću. U drugoj polovici prošlog stoljeća šumu su svu posjekli i tada nastaju sve složenije prilike za župsku zajednicu i za svećenike koji su joj bili na čelu." Na magistralnoj cesti kod vikend naselja Ribarica, nalazi se stara lugarnica impozantnih dimenzija s gospodarskom zgradom, što svjedoči o nekadašnjoj većoj šumarskoj aktivnosti (tu građevinu danas zapuštenu i bez krova 1964. godine radnički savjet ŠG Gospić ustupio je za neznatan iznos revimiku Iliji P r a ž i ću iz Kosinja, s obrazloženjem da za potrebe šumarstva ne služi, a lugar stanuje u svojoj kući. Pražić nije imao izravnih sljeđnika, pa je zgrada prepuštena propadanju, izložena pogledu brojnih turista). Slika 4. Cesarica početkom 19. stoljeća |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 97 <-- 97 --> PDF |
u Karlobagu su podvojena mišljenja o stanju šuma na ovom području u proteklim stoljećima, ali ih većina zna za priču da je u gradnji karlobaške crkve sv. Josipa i kapucinskog samostana upotrebljena grada s ovog prostora i to upravo iz Crkvenog gaja. Zbog informacija uputio sam se u samostan, župni ured, gdje me je vrlo ljubazno primio župnik fra Stjepan Bergove c i odgovorio na moja brojna pitanja. Slika 5. Tesane grede iz Crkvenog gaja Crkva je građena u samom početku XVIII. stoljeća. Na pročelju crkve na latinskom jeziku piše: "Svetom Josipu u čast ovo zdanje podigoše kraljevi Leopold I Austrijski i njegovi sinovi Josip I i Karlo VI." Kamen temeljac je na dan sv. Ante 1910. godine postavio arhidakon Like, prečasni Marko Mesić (1681. g. sudjelovao u oslobađanju Like od Turaka, 1713. umro u Karlobagu), poslanik senjsko-modruškog biskupa grofa Adama Ratkaya i gospodin Karlo Dopp poslanik baruna Karla B e y n e r a, predsjednika Austrijske komore. Nova crkva građena je na ruševinama stare crkve i samostana. Radovima je rukovodio fra Mar in, a gradnja je dovršena 1713. godine, te posvećena 1714 godine. Posvetu je obavio senjsko-modruški biskup grof Adam Ratkay. Godinu dana prije posvete samostan su naselili kapucini, koji su pomogli konačnom uređenju crkve, samostana i okoliša. Po riječima župnika fra Stjepana Bergovca, sav kameni materijal i drvo je s područja Karlobaga, i to drvo upravo iz Crkvenog gaja, koji je otprije bio crkveni posjed (sve do nacionalizacije). Ugrađeno drvo u krovnu i unutarnju konstrukciju nije mijenjano od početka gradnje. Tesane grede u velikoj blagovaonici i hodnicima velikog su presjeka, što svjedoči o dimenzijama stabala od kojih su napravljene. Pod blagovaonice, učvršćen drvenim klinovima ugrađen je naknadno (1847. g.) i može imati drugi izvor, jer prva cesta koja spaja Karlobag s unutrašnjošću izgrađena je 1786. g., dakle tričetvrt stoljeća poslije gradnje crkve i samosta- Slika 6. Župnik fra Stjepan Bergovec ispred legila (stalka za časoslov) na. Crkva svetog Josipa u Karlobagu detaljno je obnovljena 1997. godine, ima veliku sakralnu, povijesnu i turističku vrijednost. Kapucini upravljaju župama: Karlobag, Cesarica, Prizna, Lukovo Sugarje i Baške Oštarije. Na cijelom tom području danas, nažalost, postoji samo jedna osnovna škola u Karlobagu sa svega 47 učenika. Uz upozorenja na potrebu intenzivnije i kontinuirane borbe protiv borovog četnjaka u primorskim kulturama bora, u ovom članku htio sam ukazati na dinamičnost promjena koje treba promatrati u vremenskim odmacima. Pogled na Velebit s mora u posljednjih nekoliko desetljeća ulijeva mnogo optimizma. Nekadašnja siva boja golog krša sve se više mijenja. Zelene površine evidentno se proširuju, dajući krajoliku zeleni ton. Za obnovu vegetacije na morskoj strani Velebita trebat će možda više vremena nego što ga je prošlo u njenom nestajanju, ali je vrlo važno shvatiti daje ta obnova moguća, a za to nam je dobar primjer Crkveni gaj kao i druge zelene oaze na našoj obali. Tu obnovu može ubrzati pozitivno djelovanje, u čemu vodeću ulogu treba imati hrvatsko šumarstvo. Frane Grospić |