DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 102 <-- 102 --> PDF |
ANTON FOLIC, dipl. ing. šumarstva (1938 - 2008) Na mjesnom groblju u Viškovu, nedaleko Rijeke, 3. svibnja 2008. godine članovi obitelji, mnogobrojni šumarske kolege, prijatelji i mještani, oprostili su se od Antona Polica, dipl. ing. šumarstva u mirovini. Rodio se u Sungeru, općina Mrkopalj, 8. siječnja 1938. godine, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju 1957. godine u Delnicama. Kao dječak u svom rodnom Sungeru rastao je medu šumarskom rodbinom u kojoj se isticao njegov ujak poznati šumarski stručnjak, šumarski savjetnik Josip R a d o š e vić , dipl. ing. šum., što je bilo odlučujuće da se nakon velike mature opredijelio za šumarski poziv i ujesen 1957. godine upisao na Šumarski fakultet u Zagrebu, gdje je u listopadu 1962. godine diplomirao na Šumsko-gospodarskom odsjeku i stekao zvanje dipl. ing. šumarstva. Teško se školovao, jer je rano ostao bez oca, ali je brižna majka Ivka unatoč odgoju i skrbi za petero djece, uz veliko odricanje i potporu rodbine nastojala osigurati sinu Antonu fakultetsko obrazovanje. Po završetku fakulteta odlazi 11 mjeseci na služenje vojnog roka u Bileću. Vrativši se u svoj rodni Gorski kotar zapošljava se 1964. god. kao pripravnik u Šumariji Gerovo, a zatim u pogonu Transporta Šumskog gospodarstva Delnice kao pomoćnik upravitelja. Od 1970. do 1984. godine obavljao je dužnost upravitelja Transporta u Šumskom gospodarstvu Delnice. Bilo je to vrijeme početka djelovanja novoosnovanog Šumskog gospodarstva Delnice i prelaska eksploatacije šuma u to poduzeće iz sastava DIP-a Delnice. Time pogon Transporta u prijevozu drvnih sortimenata dobiva značajan prioritet u obnovi svog zastarjelog voznog parka i sveukupnog razvoja, što je bio velik izazov kojega stručno znatiželjni šumarski inženjer Anton Polić zdušno prihvaća i kao upravitelj daje mu svoj značajan doprinos. Unatoč teškoćama oko uvoza, intenzivno se obnavlja vozni park godišnje s pet novih kamiona s utovamim napravama, razvija se servisni i garažni prostor, nabavlja se oprema za radionice i za održavanje vozila, školuju se kadrovi, obavlja specijalizacija osoblja. U tijeku 1978. god. dovršava se izgradnja nove vlastite stanice za tehnički pregled, stoje bilo značajno za Transport koji svoja vozila ne treba više slati na tehničke preglede u Rijeku. Nova stanica za tehnički pregled nije bila značajna samo za Transport, već i za stanovnike-vlasnike autombila s područja Gorskog kotara. Početkom 1981. god. započeta je gradnja nove mehaničke radionice. Sa 100 zaposlenih djelatnika Transport je za nekoliko godina svoj prijevozni park povećao s 350 na 460 tona nosivosti. Osim doprinosa tehničkom i sveukupnom razvoju Transporta, kao upravitelj Anton Polić bit će zapamćen kao izuzetna osoba po svom plemenitom odnosu prema zaposlenicima koji su u njemu uvijek imali osobu spremnu da im s puno razumijevanja i dobrote pomogne. U Delnicama je upoznao suprugu Nadu s kojom je odgojio dvije kćerke - Tihanu i Sandru. S organizacijskim promjenama i prelaskom Šumskog gospodarstva Delnice u Goransko-primorsko šumsko gospodarstvo, 1. siječnja 1985. god. odlazi raditi u Šumariju Rijeka, a zatim u Šumariju Klana, gdje je zbog teške bolesti rano umirovljen 1994. godine. Borio se s opakom bolesti, ali napaćeno tijelo s dvije teške operacije nije izdržalo i Anton Polić je na putu za riječku bolnicu preminuo u prijepodnevnim satima 1. svibnja 2008. godine. Živeći sa svojom obitelji najprije u Delnicama, a od 1984. godine u Viškovu, gdje je s obitelji izgradio kuću, bio je cijenjen i poštivan medu kolegama, zaposlenicima u delničkoj Upravi šuma, u okruženju gdje je živio i radio i medu svima koji su ga poznavali. Pamtit ćemo ga po njegovoj skromnosti, dobroti, poštenju, iskrenom prijateljstvu, jednostavnosti i neposrednosti, po njegovoj svima poznatoj osobini i nastojanju daje uvijek, ne samo u teškoćama, svakome bio spreman pružiti ruku dobrote i pomoći. Stoga svi mi koji smo ga poznavali, s njegovom obitelji kojoj će najviše nedostajati, te rodbinom, dijelimo tugu i bol za Tonom. Njegov ispraćaj na posljednji počinak uz nazočnost rodbine, brojnih kolega šumara i prijatelja, iskaz su suosjećanja za njegov gubitak i odlazak zauvijek. Izraz je to poštovanja prema Toni. Ugasila se njegova samozatajna duša i otišla u vječna prostranstva. Pjesmom Hvala koju je otpjevala riječka klapa i uz riječi svećenika Ivana Androića iz Župe Viškovo, ispraćen je na vječni počinak. Zadržat ćemo Te dragi Tona kao dobrog stručnjaka, čovjeka i prijatelja u trajnom sjećanju Danijel Lončar, prof |