DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Z. Spanjol, K. Biljaković, R. Rosavec, D. Domiiiko, D. Barčić, D. Starešinić: ŠUMSKI POŽARI I FIZIKALNI Šumarski list br. 5-6, CXXXII (2008), 259-267 Žar u šumama u kojima je drveće s tankom korom oštećuje žilište stabla i tada ugiba kambij, pa dolazi do sušenja stabla, a mjestimično i cijele sastojine. Za uništavanje kambij a dovoljna je temperatura od 54 °C. c) Požar u krošnjama ili visoki požar (ovršni požar) je ona vrsta požara koja zasigurno uništava čitav šumski ekosustav. On je ograničen pretežno na šume četinjača. Kod tzv. letećih požara vatra se širi s jedne krošnje na drugu. Potpomognut vjetrom ovaj požar može uništiti velike komplekse šuma. d) Požar osamljenog drveća i grmlja nastaje obično od udara groma i stabla tada čitava izgore. Najčešći je u prašumama. Cesto ga uzrokuju i pastiri, šumski radnici ili izletnici ložeći vatru uz drveće. Klimatske prilike i šumski požari - Najvažniji klimatski pokazatelji koji se uzimaju u razmatranje su vlaga i voda (oborine), budući da su oni uz toplinu najznačajniji za rast i razvoj biljaka, te povezani sa zapaljivošću gorive tvari. Osim toga, sušna i prevlažna razdoblja u godini od posebnog su značenja za vatrogasnu preventivu i sanaciju izgorjele površine. Pri nastajanju, a posebice širenju šumskog požara važnu ulogu ima i vjetar. Ako je gorivi materijal dovoljno vlažan, tada čak ni jak vjetar ne može uvjetovati brzo širenje požara. U uvjetima kad se već stvorio razbuktali požar, vjetar pomaže da se gorivi materijal uz požarnu površinu temeljito isuši, što ubrzava dalje širenje vatre. Vjetar djeluje na razvoj požara mehanički jer prenosi iskre i plamen. Isto tako stalnim donošenjem kisika podržava i rasplamsava vatru. Najveće promjene u vjetrovnom režimu duž obale, obalnom zaleđu i na otocima uočavaju se tijekom kolovoza (Vučetić, 2002). Kako u tom mjesecu najčešće nastaju šumski požari, a po spaljenoj površini ujedno su i najveći, može se zaključiti da je jedan od bitnih vremenskih čimbenika za nastajanje požara upravo promjena u vjetrovnom režimu. Climatic Conditions and Forest Fires Slika 3. Pojava gustog dima jasno ukazuje na nastajanje šumskog požara. Nepristupačnost terena i nepovoljni uvjeti podneblja, osobito jak vjetar otežavaju gašenje požara na kršu Hrvatske. Figure 3 Dense smoke is a clear indication of the occurrence of a forest fire. The inaccessibility of the terrain and unfavorable climatic conditions, combined with strong winds, add to the difficulty of suppressing fires in the Croatian karst region. (Foto: Dujo Bušljeta) Vegetacija i šumski požari - Vegetation and Forest Fires Osim autohtonih fitocenoza u Republici Hrvatskoj, a posebno na području krša imamo i umjetno podignute sastojine (kulture) alohtonih vrsta kojima se vršilo pošumljivanje i melioracija degradiranih površina. Općenito je poznato da su primorske šumske fitocenoze s obzirom na suše klimatske uvjete, te kseromorfiiu građu flomog pokrova, u pravilu lakše zapaljive od kontinentalnih šuma. Kako mediteranske vrste imaju obilje smole (četinjače) ili eterična ulja, tako su i s tog gledišta primorske šume ugroženije od požara. Istovremeno četinjače su mnogo podložnije požarima od listopadnih šuma koje su teže upaljive i slabije podržavaju vatru. Šumski ekosustavi četinjača i vazdazelenih listača u Mediteranu koji su u stalnom kontaktu s vatrom, nazivaju se "pirofilnim ekosustavima". Njega čine vrste iz rodova Pinus, Quercus, Cistus, Calicotome i poro Slika 4. Požarom zahvaćena sastojina crnoga bora na predjelu dice Ericaceae. U mediteranskom području (borove Vratnik, šumarija Senj sastojine) zbog velike frekvencije ljudi (turizam) iz Figure 4 Fire-afi´ected stand of black pine in the area of Vratnik,nimnu opasnost predstavljaju neuređene, nečišćene i Senj Forest Office nenjegovane borove sastojine (alohtone i autohtone) (Foto: Damir Barčić) |