DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Z. Spanjol, K. Biljaković, R. Rosavec, D. Domiiiko, D. Barčić, D. Starešinić: ŠUMSKI POŽARI I FIZIKALNI Šumarski list br. 5-6, CXXXII (2008), 259-267
posebice uz turističke destinacije gdje je velika vjerojatnost
izbijanja požara zbog nemara i nepažnje. Isto tako,
ako se izgrađene protupožarne ceste ne održavaju,
brzo obrastu vrstama koje su sklone lakom zapaljenju.
Ponovljeni šumski požari na već izgorjeloj površini povećavaju
zapaljivost obnovljene vegetacije, budući da
je ona u pravilu jednoličnog sastava i siromašnija vrstama.
Prema dosadašnjim ekološko-fitocenološkim spoznajama,
iskustvu prema stupnju zapaljivosti i brzini
širenja požara, može se napraviti podjela šumske vegetacije
premaBertoviću iLovriću (1987):


I - prirodno nezapaljiva vegetacija, prirodni uvjeti
za nastanak šumskog požara vrlo su mali (močvarni tipovi
vegetacije, poplavne šume gdje prevladavaju hidrofilne
vrste)


II - teško zapaljiva vegetacija, vjerojatnost nastanka
šumskog požara mala (većina listopadnih šuma brdskog
i nižeg gorskog pojasa)


III - umjereno zapaljiva vegetacija, vjerojatnost nastanka
šumskog požara umjerena (cmogorične šume
visokogorskog, te nižeg i višeg pretplaninskog pojasa)


IV - lako zapaljiva vegetacija, vjerojatnost nastanka
šumskog požara velika (kserofitne listopadne submediteranske
šume)


Geološka građa, tlo i šumski požari -


Osim klimatskih uvjeta i vegetacije, posebnu važnost
ima geološka grada, petrografski sastav i pedološki
uvjeti. To se odnosi na njihov utjecaj na nastanak i širenje
požara. Pedološki čimbenici u ponajprije se odnose
na organski horizont (sloj šumske prostirke) koji predstavlja
glavni dio gorivog materijala u šumi. Na količinu
šumske prostirke i brže razlaganje može se utjecati
pravilnim i redovitim šumsko-uzgojnim radovima.
Osobito se to odnosi na šume mediteranskog (krškog)
pojasa. U pravilu nastanku požara dijelom pogoduje
stjenovitost i kamenitost na terenu tj., veća akumulacija
šumske prostirke na reduciranoj površini tla. S obzirom
na opasnost od nastanka i širenja požara, tipovi tla mogu
se razvrstati u dvije skupine prema Martinoviću
(1987):


-
veća opasnost od požara: rendzine, rankeri, crnice,
smeđe tlo na vapnencu i dolomitu,
-
manja opasnost od požara: lesivirana, eutrična i koluvijalna
tla, crvenice i rigolana terasirana tla.
Prema pedološkim istraživanjima i odnosu prema
kemijskim svojstvima tla, te sadržaju gline utvrđene su
sljedeće zakonitosti prema Martinoviću i dr (1978):


-
nakon požara na vegetaciji neznatno se mijenja reakcija
tla, sadržaj topljivog fosfora općenito je nizak
i pokazuje različite promjene, a veću varijabilnost
pokazuje sadržaj topljivog kalija,
-
na zgarištima se tijekom 10-13 godina smanji sadrSlika
5. Sastojina alepskog bora na otoku Hvaru nakon požara


Figure 5 A stand of Aleppo pine on the island of Hvar after afire


(Foto: Damir Barčić)


V - vrlo i krajnje zapaljiva vegetacija - vjerojatnost
nastanka šumskog požara vrlo velika (sredozemne
vazdazelene šume s makijama i garizima, šumske borove
kulture).


Geological Structure, Soil and Forest Fires


žaj humusa od 11-30 %, a ukupnog dušika od 7 do
25 %,
požar utječe na režim dušika u tlu, istraživanja pokazuju
da je na zgarištu u prosjeku idcupni dušik
pao za oko 10 %, a hidrolizirajući porastao za 13 %,
ovisno 0 tipu tla i nagibu terena na zgarištima se mijenja
sadržaj gline u tlu, uzima li se u obzir pad količine
i kvalitete humusa proizlazi da šumski požar
nepovoljno utječe na prirodni izgled i gradu tla.


Slika 6. Hvarski suhozid (Trim) je izvanredan primjer harmonične
suradnje čovjeka i krša, opstao je kroz vrijeme i vatru


Figure 6 Dry wall of Hvar (Trim) is an outstanding example of
harmonious cooperation between man and karst. It has
survived the passage of time and fires


(Foto: Katica Biljaković)