DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Z. Spanjol, K. Biljaković, R. Rosavec, D. Domiiiko, D. Barčić, D. Starešinić: ŠUMSKI POŽARI I FIZIKALNI Šumarski list br. 5-6, CXXXII (2008), 259-267 posebice uz turističke destinacije gdje je velika vjerojatnost izbijanja požara zbog nemara i nepažnje. Isto tako, ako se izgrađene protupožarne ceste ne održavaju, brzo obrastu vrstama koje su sklone lakom zapaljenju. Ponovljeni šumski požari na već izgorjeloj površini povećavaju zapaljivost obnovljene vegetacije, budući da je ona u pravilu jednoličnog sastava i siromašnija vrstama. Prema dosadašnjim ekološko-fitocenološkim spoznajama, iskustvu prema stupnju zapaljivosti i brzini širenja požara, može se napraviti podjela šumske vegetacije premaBertoviću iLovriću (1987): I - prirodno nezapaljiva vegetacija, prirodni uvjeti za nastanak šumskog požara vrlo su mali (močvarni tipovi vegetacije, poplavne šume gdje prevladavaju hidrofilne vrste) II - teško zapaljiva vegetacija, vjerojatnost nastanka šumskog požara mala (većina listopadnih šuma brdskog i nižeg gorskog pojasa) III - umjereno zapaljiva vegetacija, vjerojatnost nastanka šumskog požara umjerena (cmogorične šume visokogorskog, te nižeg i višeg pretplaninskog pojasa) IV - lako zapaljiva vegetacija, vjerojatnost nastanka šumskog požara velika (kserofitne listopadne submediteranske šume) Geološka građa, tlo i šumski požari - Osim klimatskih uvjeta i vegetacije, posebnu važnost ima geološka grada, petrografski sastav i pedološki uvjeti. To se odnosi na njihov utjecaj na nastanak i širenje požara. Pedološki čimbenici u ponajprije se odnose na organski horizont (sloj šumske prostirke) koji predstavlja glavni dio gorivog materijala u šumi. Na količinu šumske prostirke i brže razlaganje može se utjecati pravilnim i redovitim šumsko-uzgojnim radovima. Osobito se to odnosi na šume mediteranskog (krškog) pojasa. U pravilu nastanku požara dijelom pogoduje stjenovitost i kamenitost na terenu tj., veća akumulacija šumske prostirke na reduciranoj površini tla. S obzirom na opasnost od nastanka i širenja požara, tipovi tla mogu se razvrstati u dvije skupine prema Martinoviću (1987): - veća opasnost od požara: rendzine, rankeri, crnice, smeđe tlo na vapnencu i dolomitu, - manja opasnost od požara: lesivirana, eutrična i koluvijalna tla, crvenice i rigolana terasirana tla. Prema pedološkim istraživanjima i odnosu prema kemijskim svojstvima tla, te sadržaju gline utvrđene su sljedeće zakonitosti prema Martinoviću i dr (1978): - nakon požara na vegetaciji neznatno se mijenja reakcija tla, sadržaj topljivog fosfora općenito je nizak i pokazuje različite promjene, a veću varijabilnost pokazuje sadržaj topljivog kalija, - na zgarištima se tijekom 10-13 godina smanji sadrSlika 5. Sastojina alepskog bora na otoku Hvaru nakon požara Figure 5 A stand of Aleppo pine on the island of Hvar after afire (Foto: Damir Barčić) V - vrlo i krajnje zapaljiva vegetacija - vjerojatnost nastanka šumskog požara vrlo velika (sredozemne vazdazelene šume s makijama i garizima, šumske borove kulture). Geological Structure, Soil and Forest Fires žaj humusa od 11-30 %, a ukupnog dušika od 7 do 25 %, požar utječe na režim dušika u tlu, istraživanja pokazuju da je na zgarištu u prosjeku idcupni dušik pao za oko 10 %, a hidrolizirajući porastao za 13 %, ovisno 0 tipu tla i nagibu terena na zgarištima se mijenja sadržaj gline u tlu, uzima li se u obzir pad količine i kvalitete humusa proizlazi da šumski požar nepovoljno utječe na prirodni izgled i gradu tla. Slika 6. Hvarski suhozid (Trim) je izvanredan primjer harmonične suradnje čovjeka i krša, opstao je kroz vrijeme i vatru Figure 6 Dry wall of Hvar (Trim) is an outstanding example of harmonious cooperation between man and karst. It has survived the passage of time and fires (Foto: Katica Biljaković) |