DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 51 <-- 51 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE ZEBA šFringilla coelebs L.) Najrasprostranjenija je europska zeba. Naraste u duzinu oko 15 cm s rasponom krila 25 - 28 cm, te ima oko 20 g težine, pa je po veličini možemo usporediti s vrapcem. Kod mužjaka boja perja glave na tjemenu i zatiljku je svijetlo plava. Lice, grlo, prsa i trbuh su crveno smeđi, a leđa su smeđa. Ženka i mlađe ptice imaju zelenkasto smeđu boju perja tijela, sa svjetlo smeđim trbuhom. Oba spola imaju na krilima naglašene dvije bijele krilne pruge koje su uočljive i u letu, bijela vanjska repna pera i zelenkastu trticu. Kljun je snažan prilagođen prehrani sa sjemenkama. U vrijeme gniježđenja boja kljuna mužjaka mijenja se od svijetlo smeđe postaje svijetlo plava. Rep je dug, na kraju plitko raš- Ijast. Pjev joj je glasan, ugodan poput velikog slavuja. U vrijeme gradnje gnijezda i kada na jajima sjedi žen Ženka zebe u proljeće ka, mužjak pjeva gotovo neprekidno čitav dan. Gnijezdi na području gotovo cijele Europe, osim napuštanja gnijezda roditelji hrane mlade ptice još nekrajnjeg sjevera Skandinavije i Rusije te Islanda. Vezakoliko dana dok se ne osamostale. Odrasle ptice hrane na je za područja bjelogoričnih i cmogoričnih šuma, se kukcima, sjemenkama bjelogorice i bobičastim ploparkove, drvorede, voćnjake i vrtove. Gnijezda gradi dovima. Zeba se vrlo vješto kreće po tlu. visoko na grmlju i na drveću, često u rašljama. Gnijezdi U Hrvatskoj je brojna gnjezdarica i stanarica na ci od travnja do srpnja. Gnijezdo je okruglasto i vrlo jelome kontinentalnom dijelu i gotovo na svim otociudubljeno, građeno od vlakanaca korijenja i travki, mama. Tijekom zime okupljena u jatima karakterističnim hovine, obloženo dlakama i perjem, a izvana prekriza ovu vrstu. Zimi hranu (sjemenke) traži na poljopri veno komadićima kore, lišajevima i mahovinom, zbog vrednim površinama. čega je teško uočljivo. Nese 4 -5 (7) plavkastih jaja sa Zeba je zaštićena svojta u Republici Hrvatskoj. smeđim pjegama, veličine oko 20 mm. Na jajima sjedi ženka oko dva tjedna. U tom razdoblju hranu joj u gniTekst i fotografija: jezdo donosi mužjak. Mlade ptiće u gnijezdu hrane Mr. Krunoslav Arač, đipl. ing. šum. isključivo kukcima oba roditelja oko dva tjedna. Nakon JADRANSKA PERUNIKA Nema tome davno, kako je u rodu perunika (Iris) u Hrvatskoj ustanovljena nova svojta pod imenom jadranska perunika šIris adriatica), srodna s patuljastom perunikom (Irispumila L.) koja se i kultivira. Endemična jadranska perunika je mala biljka koja naraste tek desetak cm uvis. Cvate u proljeće prije mnogih drugih proljetnica. U vrijeme cvatnje od cijele biljke vide se samo krupni žuti ili ljubičasti dijelovi ocvjeća. Ponekad po više biljaka raste u busenima. Biljka raste na škrtim kamenjarskim tlima primorskog pojasa naše Dalmatinske zagore, kao stoje zaleđe Splita tj. Kaštela (Blaca) te zaleđe Trogira (Vinovo) i drugdje. Jadranska perunika iz okolice Vinova u Dalmatinskoj zagori |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 52 <-- 52 --> PDF |
NA IZVORU KRKE Poznato je da rijeka Krka izvire ispod vodopada Topoljski buk, u naselju Kovačić, blizu Knina. Poznato je i to kako se na ovom mjestu razvio osebujan hidrogeološki fenomen, jer rijeka, odnosno voda, koja još nije gotovo ugledala svjetlo dana, već prima svoj prvi pritok Krčić koji se pak u obliku prelijepog vodopada preko osedrene površine slijeva na njezino izvorište. Prizor je moguće promatrati jedino u vrijeme kada u određenim razdobljima Krčić obiluje vodom i kada se vodopad s velikim količinama vode prostre preko cijele širine slapišta. Izvorište rijeke Krke ističe se osobitom čistoćom i prozimošću vode u kojoj obitava probran živi svijet. Međutim, iznad vrela, na površini malih i tamnih poluspilja, razvila se i održava vegetacija tropske papratnjače Venerinog pojasa ili gospinog vlaska šAdiantum capillus veneris L.). Populacija mu nije velika, ali je vitalna, iako se razvija gotovo u polumraku. VELI SLAP NA GRDOSELSKOM POTOKU Grdoselski potok je dobio ime po naselju Grdoselo, sjeverno od Pazina u središnjoj Istri i jedan je od pritoka rijeke Mirne. On ima nekoliko svojih manjih pritoka koji su zanimljivi, jer protječu krajem gdje njihove vode zbog osobite geološke podloge grade nekoliko prelijepih vodopada, pretežito skrivenih u gustoj šumi ili šikari. Na drugom potoku po redu, idući od Pazina prema naselju Kršikla, u blizini modeme prometnice, je Veli slap. Njegova voda za većih količina padalina ruši se desetak metara u dubinu korita potoka, gdje gradi malo jezero. Samo u rano proljeće kada drveće još nije prolistalo, moguće je doživjeti svu ljepotu ovog skrivenog krajolika i svu ljepotu boja vode s dugom iznad slapišta, osobito kada se motritelj nalazi u koritu potoka. Zanimljivost ovog potoka sastoji se i u tome što je voda u dugom razdoblju u mekanijem materijalu izdubila duboko korito, dugačko nekoliko desetaka metara. Njegova lijeva obala je stjenovita, visoka više od 10 metara, pećinasto izdubljena i nekoliko metara zasvodena, a izgledom podsjeća na kakav neobičan tunel. Njegove su litice dijelom obrasle zelenilom, a većim dijelom koji se nalazi u sjeni išarane naseljima modro zelenih alga. Medu zelenilom i ovdje treba istaći nazočnost papratnjače venerinog pojasa šAdiantum caplilus veneris L.), koji u znatnoj populaciji prekriva dio sjenovitih stijena skoro ispod vodopada. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 53 <-- 53 --> PDF |
MONTEGARGANSKA KOKICA Montegarganska kokica (Ophrys passionis Sennen var. garganica /E. Nelson ex O. Danesch et E. Danesch/ P. Delforge) je vrsta sredozemne orhideje koja je tek odnedavno poznata na tlu Hrvatske i postala tako novim članom hrvatske flore. Biljka naraste tek do 15 cm visoko, a u cvijetu joj se osobito ističe jako izbočena medna usna. Do danas je poznato samo nekoliko pojedinačnih nalaza ove male biljke iz roda kokica (Ophrys). Primjerak na slici otkrivenje 30. ožujka 2007. godine u okolici naselja Blaca na ušću rijeke Neretve. Zajedno s njom na istom staništu i u isto vrijeme nazočne su bile još dvije druge svojte orhideja iz istog roda, tako daje tada na tom malom nalazištu cvalo na stotine i stotine primjeraka. Nalaz montegarganske kokice na tlu Hrvatske ukazuje također na poznatu činjenicu o nekadašnjoj kopnenoj povezanosti i srodnosti flore Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Hrvatski naziv ove svojte ukazuje na njezino nalazište u području Monte Gargana u Italiji, samo zato stoje tamo ova svojta najprije otkrivena. Budući da u Hrvatskoj istraživanja orhideja sve do skorašnjeg vremena praktički nije bilo, razumljivo je da prema načelu prioriteta svojta dobiva ime po prvom nalazu, tj. po autoru koji je prvi svojti dao ime. Montegarganska kokica. (Foto: R. Čičmir) BRUSNICA U blizini Štirovače na Sjevernom Velebitu, na nekoliko staništa raste vrsta borovnice koju popularno nazivamo brusnica (Vaccinium vitis idaea L.). Početkom jeseni lakše je otkrivamo, jer u to vrijeme zriju njezini plodovi, bobe crvene boje. Brusnica je drvenasta biljka iz porodice cmjuša šEricaceae), zimzelenih cjelovitih listova kojima su rubovi prema dolje podvinuti, i odozdo po površini imaju mnogo točkica. Od proljeća cvate sitnim rumenim zvonastim cvjetovima. Živi na kiselim šumskim tlima. Plodovi su joj jestivi i osobito zdravi u svježem stanju. Danas se brusnica i neke njezine srodne vrste umjetno uzgajaju u svrhu dobivanja vrijednih prehrambenih proizvoda. Brusnica u plodu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 54 <-- 54 --> PDF |
PATULJASTA ZVONCIKA Danas se slobodno možete kretati šumskom cestom sve do vrha Gole Plješivice. Pri kraju ceste blizu vrha, a osobito uz onaj dio koji je otvoren prema Bosni i Hercegovini, iznad gornje granice šume, na stijenama će našu pozornost tijekom ljetnih mjeseci privući jedna osobita zvončika svijetlo modrih do ljubičastih cvjetova. To je endemična biljka planinskih dijelova Hrvatske, patuljasta ili hrvatska zvončika šCampanula cochleariifolia Lam.). Raste busenasto, a cvjetovi se nalaze na tankim stapkama. Na Goloj Plješivici ovoj biljci je jedno od najbogatijih nalazišta. Populacijajoj je osobito brojna i najljepše razvijena na onim dijelovima stijena koji su bolje osvijetljeni i okrenuti prema sjeveru. Lijepe populacije patuljaste zvončike nalaze se, primjerice, i na Risnjaku u okviru nacionalnog parka. Biljke pod vrhom Gole Plješivice IZ SUME REPAS Oko 4. 000 ha nizinskih šuma Šumarije u Repašu, u koprivničkom Prekodravlju, pripada najvećim dijelom šumskoj zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino hetuli-Quercetum roboris). Međutim, u šumskom području Telek održala se mala sastojina bukve. Kako se nedavno na tim dijelovima obavljala sječa i prorjeđivanje hrastovih sastojina, ostala su nešto bolje vidljiva osamljena stara bukova stabla, za koja se smatra kako imaju starost oko 120 godina. Nazočnost bukve u nizinskim šumama sjeverne Hrvatske nije česta pojava. Prema mišljenju nekih stranih i naših istraživača, smatra se kako objašnjenje ovoj pojavi treba tražiti u ekološkim uvjetima koji su nastupili u ovim prostorima nakon posljednjeg ledenog doba. Na pogodnim staništima, iz tog se razdoblja bukva zadržala i u nizinskom području pa je možemo smatrati reliktom. Šumarski djelatnici već odavno brinu o ovoj maloj bukovoj sastojim i primjerke bukve kao svojevrsne prirodne žive spomenike čuvaju i izuzimaju od uobičajenog načina gospodarenja. Tekst i fotografije: Dr. se. Radovan Kranjčev, prof. Bukva u Teleku u šumi Repaš |