DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 76     <-- 76 -->        PDF

bio gajilištem i duševnim ognjištem, rodila još na 13.
redovitoj glavnoj društvenoj skupštini održanoj dne 4.
rujna 1889. u kr. i slobodnom gradu Osieku, ali nije realizirana
iz financijskih razloga.


Nova prilika pružila se 1896. godine kada je u Budimpešti
održana milenijska izložba, gdje su kraljevine
Hrvatska Slavonija u posebnom paviljonu izložile bi
predmete, zasjećajući u struku šumarsku i lovačku, kao
i u drvarski obrt".


Iz zaključaka kraljevske zemaljske vlade sa sjednice
održane 17. ožujka 1895., gdje je sačinjen program
0 sudjelovanju kraljevina Hrvatske i Slavonije na budimpeštanskoj
milenijskoj izložbi u šumarskoj skupini,
bilježimo:


1.
Autonomna šumarska uprava, krajiške imovne općine
i ostali šumoposjednici, izložit će svoje izloške
u posebnom hrv.-slav. šumarskom paviljonu, koji
će se podići o trošku imovnih općina, zemlje i krajiške
investicionalne zaklade.
2.
Paviljon mora biti tako sagrađen da će kasnije skupa
s izloženim predmetima moći služiti kao novoutemeljeni
šumarski muzej u Zagrebu. U tu svrhu će
se paviljon sa svim izlošcima predati hrvatskoslavonskom
šumarskom društvu koje će imati osnuće
šumarskog muzeja na sebe preuzeti.
3.
Izložbeni predmeti moraju biti tako birani i sastavljeni,
da mogu predočiti stanje šuma i šumskog gospodarenja
uzemlji, ali i da mogu odmah služiti kao
zbirke za šumarski muzej.
4.
Lov će se predstaviti u posebnom dijelu paviljona.
Nakon završetka izložbe, kada je trebalo paviljon
presehti u Zagreb, vidjelo se kako to predstavlja vehki
trošak, pa je na molbu Društva odobreno prodati paviljon
i taj novac upotrijebiti za izgradnju Šumarskog doma
u kojemu se Društvo obvezuje urediti i šumarski


U novouređenom dvorišnom prostoru Hrvatskog šumarskog doma


muzej. Gradsko poglavarstvo na svojoj sjednici 1. veljače
1897. god. besplatno je ustupilo gradilište, a Gradska
općina Zagreb, darovatelj gradilišta, uvjetovala je gradnju
najmanje dvokatne kuće Šumarski dom, u kojemu
će se smjestiti i Šumarski muzej. U isto vrijeme donesena
je odluka o ustrojstvu Šumarske akademije u Zagrebu
s prislonom na Mudroslovni fakultet kr. sveučilišta
Franje Josipa I., i kako kr. zemljska vlada nije mogla
osigurati smještaj Šumarske akademije nametnula misao,
da bi najshodnije bilo, da se šumarska akademija
smjesti u šumarski dom, gdje bi joj pri ruci bile i razne
zbirke družtvenog šumarskog muzeja.


Nakon razgovora društvene uprave i zastupnika kr.
zemaljske vlade, sklopljen je najamni ugovor između
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i Hrv.-slavonskog
zemaljskog erara o najmu prostora za Šumarsku
akademiju u Šumarskom domu na 20 godina, uz nepovisivu
najamninu od 2000 for., s time da zakupac ne
može Društvu otkazati prije isteka 20 godina, a Društvo
može raskinuti ugovor nakon 10 godina, uz otkazni rok
od jedne godine.


Tako se nakon rješenja glavnih pitanja, moglo pristupiti
gradnji Šumarskog doma.Iz redova upravnog odbora
Društva izabran je pododbor za gradnju, na čelu s oba
društvena potpredsjednika, Ferdom Zikmundovsky i
Josipom Flava.


Inicijalna srestva za gradnju Šumarskog doma dobivena
su prodajom spomenutog izložbenog paviljona
i drva, te poklona u ukupnom iznosu (gotovine) od
35.267,95 for. Prema proračunu, za gradnju bilo je
potrebno 110.000 for., pa je od Brodske imovne općine
u Vinkovcima zatražena i dobivena pozajmica od


70.000 for., uz 4 % kamata polugodišnje i 2 % amortizacije
na 27 godina (što znači otplatu u 54 polugodišnja
anticipativna obroka, a što je prema dokumentaciji
uredno otplaćeno).
Šumarski dom je sagrađen kao
dvokatna zgrada prema glavnom i
detaljnim nacrtima te troškovnicima
graditelja Aleksandra pl. Eignera
i Gjure Cameluttia. Dom ima tri
krila - glavno pročelje u Rainerovoj
ulici (danas Vukotinovićeva ulica),
zapadno krilo gleda na Trg Khuen -
Hedervary (prema današnjoj Perkovčevoj
ulici) i istočno krilo na
zapadni gradski perivoj (danas Trg
Mažuranića).
Raspisan je natječaj za građevne
nacrte uz nagradu od 2500 kruna
(prispjelo je 14 građevinskih nacrta
i nagrađena su tri najbolja rada).
Na temelju odluka U. O. od 20.
travnja 1897. g. raspisana je javna