DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 84 <-- 84 --> PDF |
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA ,ća.op.s o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti, Firenze) Iz broja 1., siječanj-veljača 2008. g. izdvajamo: Uredništvo: Treći kongres nacionalnog šumarstva za poboljšanje i očuvanje talijanskih šuma U prvoj najavi Kongresa, koji se treba održati u razdoblju od 16. do 19. listopada 2008. u Taormini (Sicilija) Uredništvo je dalo prezentaciju iz koje izdvajamo dijelove sadržaja: Tijekom vremena, šumarstvo se razvijalo i razvija pod okriljem dvaju osnovnih načela: usvajanje novih smjernica u znanstvenom području i saznanje o važnosti šuma za poboljšanje životnih uvjeta u sadašnjosti i budućnosti. Šuma je prostorno i kulturalno dobro od velikog socijalnog interesa, čije su se vrijednosne granice proširile od isključivih produktivnih interesa na aktualne, koji se zasnivaju na održivosti šumskog okružja i očuvanju vrijednosti od općeg interesa, od kojih su najvažnije: – očuvanje tla i vodenih zaliha, – očuvanje biološke raznolikosti, – ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje zraka i vode, – osiguranje proizvodnje uvećane vrijednosti certifikacijom proizvoda i procesa rada drvnoprerađivačkog lanca i – zaštita specifičnosti izgleda okružja s povijesnim i kulturnim vrijednosti. Šumska baština tvori kompleksni biološki sustav i treba biti zaštićena od negativnih biotskih i abiotskih čimbenika, a šumarstvo je aktivnost visokih troškova i niskog dohotka. Zbog ograničenja u uporabi šume i nedovoljnog prihoda za provođenje adekvatnog gospodarenja u šumarstvu, treba predvidjeti poticajni sustav radi kompenziranja smanjenog dohotka. Zbog povećane osjetljivosti na zaštitnoj i prostornoj funkciji šuma dolazi u pitanje mogućnost zadovoljenja važnih potreba kao što su: – energija iz obnovljivih izvora (ne samo tradicionalno ogrjevno drvo), – drvo kao konstrukcijski materijal optimalnih termičkih, statičkih i kemijskih karakteristika (neutralna bilanca ugljičnog dioksida). Negativni povijesni utjecaji kao što su požari, nekontrolirano pašarenje i neracionalno korištenje prisutni su i danas, posebice na jugu Italije. U tim sredinama potrebna je potpora širokih razmjera za kultiviranje i melioriranje postojećih šuma. Iz tih razloga kongres je organizirala Regija Sicilija, Zajednica Državnih šuma i Akademija šumarskih znanosti uz potporu drugih instanca, upravo na Siciliji (Taormina). Do sada su u Italiji održana dva kongresa: – Prvi Kongres šumarstva: Firenze 14. do 18. svibnja 1954. g. (u organizaciji Akademije koja je osnovana 1951. g.) – Drugi Kongres šumarstva: Venecija 24. do 29. lipnja 1988.g. (u organizaciji Nacionalnog savjeta za šume i drvo, Akademije i drugih institucija). U znanstveni komitet trećeg kongresa izabran je za predsjednika prof. Fiorenzo Mancini , predsjednik Akademije, a za vicepredsjednika prof. Orazio Ciancio, dopredsjednik Akademije. Za članove znanstvenog komiteta imenovani su mnogi uglednici s talijanskih sveučilišta i ostalih institucija. Rad kongresa odvijat će se u 8 sesija (zasjedanja): 1. šumarstvo, biološka raznolikost, genetski resursi, zaštićene površine i fauna, 2. šumarstvo, požari i pašarenje, 3. šumarstvo, očuvanje tla i vodeni resursi, 4. borba protiv degradacije terena, 5. šumarstvo, klimatske promjene i protokol iz Kyota, 6. šumarstvo i zaštita šuma, 7. šumarstvo, krajolik, kulturalne i socijalne funkcije šuma i 8. šumarstvo, šumska i prostorna politika. U sjedištu kongresa bit će organizirana i sesija Poster, koja će obuhvatiti sve glavne tematike rada kongresa. resa. Sebastiano Cullotta, Federico Maetzke: : Šumsko planiranje na različitim razinama Međunarodni interes za detaljnim informacijama o stanju postojećih šumskih resursa, planiranju korištenja i razvoju održivog šumskog sustava u stalnom je porastu i nalazi se u središtu pozornosti Ministarske konferencije o zaštiti šuma Europe (ENCPEE). Italija je na osnovi rezolucija iz Strasbourga (1990), Helsinkija (1993), Lisabona (1998) i Beča (2003) napravila nacrt Održivog šumskog gospodarenja. Nacrt zahtjeva “korektno gospodarenje i uporabu šuma i šumskog zemljišta, na način da održi njenu biološku raznolikost, produktivnost, kapacitet obnove, vitalnost r i sposobnost da osigura sada i u budućnosti ekološke, ekonomske i socijalne funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini, te da ne prouzroči štete drugim ekosustavima”. Moderno gospodarenje područjem uvijek uključuje koncept održivog razvoja, ekokompatibilnog s prostorom. Tako šume i svi ostali prirodni i poluprirodni šumski resursi izražavaju svoju multifunkcionalnu ulogu. Aktualno stanje talijanskog šumskog fonda je kompleksno i u općoj sintezi moguće je razlučiti glavna obilježja: |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 85 <-- 85 --> PDF |
oko 9–10 milijuna ha iznosi površina šumskih tere na, šume se prostiru na raznim nadmorskim visinama od obale mora do alpskih planina što uvjetuje geo pedološku i klimatsku , kli atsku raznolikost raznolikostraznolikost, šu a, vrlo bogata i raznolika tipološka struktura šuma, specifičnos specifičnosspecifičnost tt i bogatstvo šumskih okružja veliki su raznolikosti, rezervoa rezervoarezervoar rr biološk biološkbiološke ee raznolikosti raznolikost vlasničkih odnosa, – veliko učešće zaštićenih područja na regionalnoj i nacionalnoj razini, koji čine ekološku mrežu realno dovoljnu i ekološki povezanu te – trend aktivnosti na području šumarstva gdje su od polovice 80-ih godina do sada postignuti značajni rezultati. Zdravstveno stanje šuma i šumskih ekosustava je pod velikim antropološkim utjecajem, izravnim i neizravnim. Antropološke aktivnosti na šumu trebaju biti planirane i verificirane. Šumsko planiranje je tehničko politička aktivnost koja ima cilj racionalizaciju odnosa između čovjeka i šume. Ti odnosi doživjeli su evoluciju u razmišljanju i interesu prema multifunkcionalnosti šume i omogućili napredak na regionalnoj i nacionalnoj razini. Osnovno zakonsko uporište koje se odnosi na šumsko planiranje u Italiji je E.R.D.L. broj 3267/1293, donesena za zaštitu planinskih područja, održavanje vodne i geološke ravnoteže te regulacija šumsko-kulturnih aktivnosti na javnom i privatnom vlasništvu. U 70-im godinama kompetencije planiranja u području poljoprivrede i šumarstva prelaze na regije i podložne su raznim izmjenama i dopunama. I. važan ministarski dekret donesen je 16. lipnja 2005. g., a donijelo ga je Ministarstvo okoliša. Odnosi se na problematiku šumskog planiranja: “Vodič šumskog programiranja”, koji regulira šumsko planiranje na svim razinama. Planiranja po regijama prilagođena su specifičnostima područja. Glavni akt programiranja u šumarstvu na nacionalnoj razini je “Nacionalni šumski plan (PFN, 1988), s trajnosti od 10 godina, koji je prvi priznao autonomiju šumskog sektora. Novi “Nacionalni šumski plan” koji se treba uskoro pojaviti zasnivat će se na Nacionalnoj inventarizaciji šuma i rezerva ugljena (INFC). Taj plan bit će usklađen s aktualnim zajedničkim smjernicama. Postoje još izvjesne nejasnoće u odnosima država – regije. Iako se planiranje na nacionalnoj razini još nalazi u fazi definiranja, procesi na regionalnoj razini su više određeni nego jasni. Regionalni šumski plan (PFR) je višegodišnji programski dokument, koji obuhvaća cijelu površinu regi je, sve potrebne intervencije i potrebna financijska sredstva za realizaciju plana. Neke regije su već donijele svoje planove, dok se kod drugih nalaze u fazi izrade. Postojeći planovi bit će revidirani na osnovi podataka sadržanih u “Informativnom šumskom sustavu” (posebice inventarizacija i regionalne karte). Tako na primjer, Regionalni šumski plan Regije Sicilija sadrži: – regionalnu šumsku kartu (na tipološkoj osnovi), – šumsku inventarizaciju Regije Sicilija, – smjernice regionalnog šumskog plana, – protupožarne planove, te – smjernice istraživanja (tehničko znanstvena asistencija). Racionalno gospodarenje u svim aktivnostima na šumovitom i nešumovitom području regije s naglaskom na zaštitu prostora, čuvanje i poboljšanje postojećih šuma, te proširenje šuma na neobraslo šumsko zemljište, racionalno korištenje šuma i planinskih pašnjaka, ekonomska valorizacija i socijalna uloga, osnovne su karakteristike planske politike. Paolo Casanova, Anna Memoli, Lorenzo Pi ni : Opažanje o selidbi drozda i zebe Poznavanje načina života (etologija) ptica selica, pogotovo ako su one subjekti lova, (kao što je to zeba u Italiji bila do prije par godina, a drozd je još uvijek) vrlo je teško zbog velikih udaljenosti koje one prelaze od mjesta gniježđenja do zimovališta. U ovom članku autori su iznijeli rezultate istraživanja intenziteta selidbe dviju vrsta: drozda cikelja (Turdus philomelos) i zebe bitkovice (Fringilla coelebs), koja je najbrojnija od svih zeba (važno je napomenuti da se na području Italije, posebice srednje i južne, unatoč zakonskim ograničenjima, love mnoge vrste ptica pjevica u gastronomske svrhe). Najveći dio migracijskih populacija lovi se izvan reprodukcijskih zona, ali u lovnim se planovima trebaju usuglasiti međunarodni dogovori zemalja u kojima se divljač gnijezdi, gdje prezimljuje, te zemljama tranzita i zaustavljanja. Naredba br. 79/409/CEE određuje da se lovna aktivnost odvija u skladu ekološko-uravnoteženog korištenja, a u čl. 2 kaže da se sve europske ptice održavaju “na razini koja odgovara ekološkim, znanstvenim i kulturalnim zahtjevima, vodeći računa o ekonomskim i rekreacijskim potrebama”. Dakle, osnova gospodarenja migracijskih vrsta ptica je održavanje populacije vrsta na optimalnim razinama za njihovo preživljavanje, a planovi izlova ne mogu zanemariti rezultate “prebrojavanja” učinjene za vrijeme raznih faza biološkog ciklusa. |