DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 85     <-- 85 -->        PDF

oko 9–10 milijuna ha iznosi površina šumskih tere


na,


šume se prostiru na raznim nadmorskim visinama


od obale mora do alpskih planina što uvjetuje geo


pedološku i klimatsku ,


kli atsku raznolikost
raznolikostraznolikost,
šu a,


vrlo bogata i raznolika tipološka struktura šuma,
specifičnos
specifičnosspecifičnost
tt i bogatstvo šumskih okružja veliki su
raznolikosti,


rezervoa
rezervoarezervoar
rr biološk
biološkbiološke
ee raznolikosti


raznolikost vlasničkih odnosa,



veliko učešće zaštićenih područja na regionalnoj i
nacionalnoj razini, koji čine ekološku mrežu realno
dovoljnu i ekološki povezanu te

trend aktivnosti na području šumarstva gdje su od
polovice 80-ih godina do sada postignuti značajni
rezultati.
Zdravstveno stanje šuma i šumskih ekosustava je
pod velikim antropološkim utjecajem, izravnim i neizravnim.
Antropološke aktivnosti na šumu trebaju biti
planirane i verificirane.


Šumsko planiranje je tehničko politička aktivnost
koja ima cilj racionalizaciju odnosa između čovjeka i
šume. Ti odnosi doživjeli su evoluciju u razmišljanju i
interesu prema multifunkcionalnosti šume i omogućili
napredak na regionalnoj i nacionalnoj razini.


Osnovno zakonsko uporište koje se odnosi na šumsko
planiranje u Italiji je E.R.D.L. broj 3267/1293, donesena
za zaštitu planinskih područja, održavanje vodne
i geološke ravnoteže te regulacija šumsko-kulturnih
aktivnosti na javnom i privatnom vlasništvu.


U 70-im godinama kompetencije planiranja u području
poljoprivrede i šumarstva prelaze na regije i
podložne su raznim izmjenama i dopunama.


I. važan ministarski dekret donesen je 16. lipnja
2005. g., a donijelo ga je Ministarstvo okoliša. Odnosi
se na problematiku šumskog planiranja: “Vodič šumskog
programiranja”, koji regulira šumsko planiranje
na svim razinama. Planiranja po regijama prilagođena
su specifičnostima područja.
Glavni akt programiranja u šumarstvu na nacionalnoj
razini je “Nacionalni šumski plan (PFN, 1988), s
trajnosti od 10 godina, koji je prvi priznao autonomiju
šumskog sektora.


Novi “Nacionalni šumski plan” koji se treba uskoro
pojaviti zasnivat će se na Nacionalnoj inventarizaciji
šuma i rezerva ugljena (INFC). Taj plan bit će usklađen
s aktualnim zajedničkim smjernicama. Postoje još izvjesne
nejasnoće u odnosima država – regije.


Iako se planiranje na nacionalnoj razini još nalazi u
fazi definiranja, procesi na regionalnoj razini su više
određeni nego jasni.


Regionalni šumski plan (PFR) je višegodišnji programski
dokument, koji obuhvaća cijelu površinu regi


je, sve potrebne intervencije i potrebna financijska
sredstva za realizaciju plana.


Neke regije su već donijele svoje planove, dok se
kod drugih nalaze u fazi izrade. Postojeći planovi bit će
revidirani na osnovi podataka sadržanih u “Informativnom
šumskom sustavu” (posebice inventarizacija i regionalne
karte).


Tako na primjer, Regionalni šumski plan Regije Sicilija
sadrži:



regionalnu šumsku kartu (na tipološkoj osnovi),

šumsku inventarizaciju Regije Sicilija,

smjernice regionalnog šumskog plana,

protupožarne planove, te

smjernice istraživanja (tehničko znanstvena asistencija).
Racionalno gospodarenje u svim aktivnostima na
šumovitom i nešumovitom području regije s naglaskom
na zaštitu prostora, čuvanje i poboljšanje postojećih
šuma, te proširenje šuma na neobraslo šumsko zemljište,
racionalno korištenje šuma i planinskih pašnjaka,
ekonomska valorizacija i socijalna uloga, osnovne su
karakteristike planske politike.


Paolo Casanova, Anna Memoli, Lorenzo Pi ni
: Opažanje o selidbi drozda i zebe


Poznavanje načina života (etologija) ptica selica,
pogotovo ako su one subjekti lova, (kao što je to zeba u
Italiji bila do prije par godina, a drozd je još uvijek) vrlo
je teško zbog velikih udaljenosti koje one prelaze od
mjesta gniježđenja do zimovališta.


U ovom članku autori su iznijeli rezultate istraživanja
intenziteta selidbe dviju vrsta: drozda cikelja (Turdus
philomelos) i zebe bitkovice (Fringilla coelebs),
koja je najbrojnija od svih zeba (važno je napomenuti
da se na području Italije, posebice srednje i južne, unatoč
zakonskim ograničenjima, love mnoge vrste ptica
pjevica u gastronomske svrhe).


Najveći dio migracijskih populacija lovi se izvan
reprodukcijskih zona, ali u lovnim se planovima trebaju
usuglasiti međunarodni dogovori zemalja u kojima
se divljač gnijezdi, gdje prezimljuje, te zemljama tranzita
i zaustavljanja.


Naredba br. 79/409/CEE određuje da se lovna aktivnost
odvija u skladu ekološko-uravnoteženog korištenja,
a u čl. 2 kaže da se sve europske ptice održavaju
“na razini koja odgovara ekološkim, znanstvenim i
kulturalnim zahtjevima, vodeći računa o ekonomskim i
rekreacijskim potrebama”.


Dakle, osnova gospodarenja migracijskih vrsta ptica
je održavanje populacije vrsta na optimalnim razinama
za njihovo preživljavanje, a planovi izlova ne
mogu zanemariti rezultate “prebrojavanja” učinjene za
vrijeme raznih faza biološkog ciklusa.