DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Za migracijske vrste nije moguće obaviti vjerodostojno
prebrojavanje, već samo dinamiku pojedinih populacija.


Za migracijske vrste iz reda Vrabčarki prebrojavanje
je posebno teško, zbog heterogenosti njihove distribucije,
te zbog njihovog okupljanja u vrijeme selidbe.
To okupljanje često čine ptice raznih vrsta koje se gnijezde
na istom području.


Zbog "vjernosti" teritoriju zajedničkog podrijetla,
njihova migracija ima konstantne smjerove koji ih vode
u zimovališta. Ova "konstanta", s kojom selice biraju
lokalna mjesta preleta, predstavlja osnovu na kojoj
se temelje istraživanja.


Primijenjena metodologija sastoji se u tome da se
svake godine na određenom (istom) mjestu prebrojava
odnosno procjenjuje brojno stanje, tj. gustoća preleta.
Za lovno planiranje često puta je korisnije poznavati
"trend", jer brojčani sastav jata ovisi i o vremenskim prilikama.
Bitno je, također, da su brojači (promatrači) iskusne
osobe, po mogućnosti isti u dužem nizu godina.
Prebrojavanje pomoću mreža, koje hvataju jedinke, također
ne mora davati dobre rezultate, jer ptice lete u slojevima,
ovisno o vremenskim prilikama i starosti jedinki.


Istraživanja su obavljena u razdoblju od 8 godina
(1995. do 2002. g) na terenima Toskanskih Apenina, na
površinama gdje je zabranjen lov, svaki dan od 1. listo


PRIZNANJA


pada do 9. studenog, sat prije zore, do podne. Istraživanja
su obuhvatila selidbu zebe bitko vice i drozda cikelja.


Svaki promatrač imao je kvalitetan dalekozor
(10x50) i promatrao je razmak od 50 m lijevo i desno.
Za promatrača je važno da po načinu leta i iskustvu
razlikuju ptice u jatu.


Svi dobiveni podaci obrađeni su grafički: vrijeme
preleta, fenologija i gustoća populacije zebe i drozda.


Statističkom obradom ustanovljena je tendencija jake
ekspanzije zebe. Važno je napomenuti da povećanje
brojnosti jedne vrste može prouzrokovati proredu druge,
koja ima slične ekološke osobine.


Sto se tiče drozda, njegova populacija pokazuje tendenciju
smanjenja na britanskim otocima i u Nizozemskoj,
a u ostalim zemljama je stabilna. Po podacima iz
Francuske populacija drozda ima lagani porast u 29 od
36 zemalja. Po procijeni 12 do 15 milijuna parova gnijezdi
u EU.


Za točnije podatke trebalo bi povećati broj promatračkih
lokacija, proporcionalno odnosnoj površini.


Za korektno gospodarenje migracijskim pticama,
osim programirane lovačke aktivnosti, bitno je održavanje
povoljnog habitata u zonama gniježdenja, zaustavljanja
u preletu i zimovalištima.


Frane Grospić


VELIKO PRIZNANJE ŠUMARIMA


Povodom 22. svibnja. Međunarodnog dana biološke
raznolikosti i Dana zaštite prirode u Hrvatskoj,
već treću godinu Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
dodjeljuje nagradu "Ivo Horvat". Nagrada se
dodjeljuje za izvanredna dostignuća u području zaštite


Slijeva: ministar Bozo Biškupić, Miho Miljanić i Marijan Grubešić


prirode. Nagrada se sastoji od povelje i plakete, te novčanog
iznosa. Na povelji je ugraviran lik poznatog
znanstvenika - prirodoslovca Ive Horvata s jedne
strane i znaka Ministarstva kulture Republike Hrvatske
s druge strane, rad akademskoga kipara Damira
Matašića.


S velikom radošću dajem na znanje svima, da su
ovogodišnju nagradu primili naši kolege:
Miho Miljanić , dipl. ing. šumarstva za životno
djelo na poslovima zaštite prirode i


Marijan Grubešić , izv. prof. dr. se. godišnja nagrada
za izvanredna dostignuća u području zaštite prirode
u 2007. godini.


Nagrade im je 21. svibnja 2008. godine u Hrvatskom
državnom arhivu u Zagrebu iffučio ministar kulture
mr. se. Bozo Biškupić . Tom prilikom ministar
je istaknuo da ta nagrada potiče izvrsnost u području
zaštite prirode, te čestitao dobitnicima nagrade, a sudionicima
svečanosti Međunarodni dan biološke raznolikosti
i Dan zaštite prirode u Hrvatskoj.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Da su Miho Miljanić i Marijan Grubešić zasluženo
primih nagrade, vidljivo je iz njihovog djelovanja na području
zaštite prirode, što navodim u najkraćim crtama.


Miho Miljanić, rođenje u Uskoplju, Konavle 28. 1.
1928. godine. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu diplomirao je 1965. godine. Od 1968. godine
radio je u rezervatu "Lokrum", Dubrovnik, kao referent,
a kasnije direktor. Od 1972. godine voditelj je Odjela za
zaštitu prirode Zavoda za zaštitu spomenika kulture i
prirode Dubrovnik, pa ponovo radi u "Lokrumu" kao direktor.
Istodobno je bio direktor Nacionalnog parka
"Mljet" (1975-1979). U kolovozu 1988. godine imenovan
je direktorom Republičkog zavoda za zaštitu prirode
Repubhke Hrvatske u Zagrebu, gdje je obavljao razne
dužnosti do odlaska u mirovinu (podaci su uzeti iz
Hrvatskog šumarskog životopisnog leksikona).


Prilikom svečane dodjele nagrade "Ivo Horvat" za
životno djelo istaknuto je daje Miho Miljanić cijeli radni
vijek proveo na poslovima usko vezanim uz zaštitu
prirode. Naglašeno je da je on zaslužan za pisanje i objavljivanje
vrijednih knjiga kao što su "Nacionalni parkovi
Hrvatske", "Crvena knjiga zaštićenih i ugroženih
biljnih vrsta Hrvatske", "Prirodna baština Hrvatske" i dr.


Marijan Grubešić, rođen je 31. srpnja 1961. u Karlovcu.
Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao
je 1986. godine. Radni vijek započinje u šumariji
Duga Resa, a od 1987. godine radi kao asistent na
predmetu Lovstvo na Šumarskom fakultetu u Zagrebu,
gdje se i danas nalazi, te radi kao izv. prof na lovstvu.


Marijan Grubešić magistrirao je 1992. godine s temom
"Izučavanje dabrovih staništa". Doktorirao je
1996. godine, za docenta je izabran 1998. godine, a za
izvanrednog profesora 2005. godine.


Na početku radnoga vijeka Marijan Grubešić boravi
u Bavarskoj istražujući dabra šCastor fiber L.). Na


temelju suradnje sa znanstvenicima iz Njemačke 1992.
godine pokreće projekt "Dabar u Hrvatskoj" koji je
realiziran njegovom uspješnom reintrodukcijom.


Gospodin Grubešić uspostavio je brojne kontakte sa
stručnjacima u Hrvatskoj i inozemstvu. Ekspert je FAO-
a za lovstvo na Kosovu. Voditelj je i suradnik na više istraživačkih
projekata, aktivan je na širokom polju vezanom
za zaštitu prirode. U osnovnoj djelatnosti dao je
pečat suvremenim zahtjevima lovstva i gospodarenja
divljači. Objavio je znatan broj znanstvenih i stručnih radova,
koautor je dva lovačka priručnika i drugih publikacija.
U nastavničkom radu obavlja nastavu na dodiplomsko
- preddiplomskom i poslijediplomskom, te doktorskom
studiju. Kao mentor izveo je mnoge studente (preko
70), osam magistara i jednoga doktora znanosti.


Cjelokupan rad na povratku dabra u Hrvatsku traje
od 1992. godine. Uspješna reintrodukcija provedena je
u razdoblju od 1996. do 1998. godine. Danas u Hrvatskoj
imamo stabilnu populaciju, čime je dan doprinos
očuvanju ukupne biološke raznolikosti Hrvatske.


O svim događanjima u svezi s dabrom gospodin Marijan
Grubešić napisao je knjigu "Dabar u Hrvatskoj".
Uzevši u obzir realizaciju cijeloga projekta i ponajprije
spomenutu knjigu, ocjenjeno je da se Marijanu Grubešiću
dodjeli nagrada "Ivo Horvat" za 2007. godinu za izvanredna
dostignuća na području zaštite prirode.


Obje nagrade za životno djelo i za 2007. godinu
zasluženo su došle u prave ruke. To su nagrade dvojici
naših kolega, ali i pobjeda i priznanje cijeloj našoj
šumarskoj struci, na što možemo biti ponosni.


Kolegama Mihi Miljaniću i Marijanu Grubešiću uz
dobre želje upućujem čestitke uz zahvalu za njihov rad,
kao primjer i poticaj drugima.


Prof dr. se. Milan Glavaš