DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 88 <-- 88 --> PDF |
IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA HSD - OGRANAK ZAGREB U POSJETI USP - SISAK I PPS MAJUR Kada u Zagrebu pada kiša u jutarnjim satima, za dolazak na odredište treba predvidjeti dvostruko vrijeme. Ipak 6. lipnja u 8 sati na odredište na Mažurancu stiglo je 28 šumara izletnika za planirani posjet sisačkom području. U upravnoj zgradi u Sisku dočekao nas je upravitelj Uprave šuma podružnice Sisak gospodin Zvonko R o žić dipl. ing., Darinka Žuna dipl. ing i Vlatko Petrovi ć dipl. ing., predsjednik HSD - ogranak Sisak. Upravitelj nas je pozdravio, zaželio nam dobrodošlicu i ugodan boravak, te nam u kratkim crtama predstavio osnovne podatke o USP- Sisak i njenoj djelatnosti: - površina državnih šuma s kojima gospodari USP Sisak iznosi 88 000 ha, - drvna zaliha 18,4 milijuna mČ, - godišnji tečajni prirast preko 600 000 mČ, - godišnji etat oko 300 000 mČ, - učestalost vrsta drva: bukva 30 %, hrast lužnjak 21 %, hrast kitnjak 14 %, poljski jasen 10 %, kesten 8 %, grab 8 %, te ostalo (tvrda i meka bjelogorica te četinjače) 9 %, - 12 % površina nalazi se još u području opasnosti od mina, - na području USP Sisak obavljaju se opsežni šumsko uzgojni radovi, - otvorenost šuma je preko 7 km/l 000 ha Pozdravio nas je voditelj Zvonko Rožić, dipl. ing. šum. Šume su razdijeljene na 25 gospodarskih jedinica, kojima gospodari 10 šumarija (Sisak, Lekenik, Pokupsko. Glina, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Sunja, Hrvatska Dubica, Dvor i Rujevac). Uprava gospodari državnim otvorenim lovištem "Posavske šume", površine 14 000 ha, koje se nalazi na području šumarije Sunja i Hrv. Dubica. Posebno obilježje USP Sisak su veliki kompleksi kestenovih šuma, koje su nažalost ugrožene od raka kestenove kore. Zbog obveza upravitelj nije mogao sudjelovati u daljnjem programu naše ekskurzije, koja je nastavljena u društvenim prostorijama uprave. Tu nam je prikazan film iz bogate povijesti ovog kraja, popraćen komentarima kolegice Darinke, koja se predstavila kao izvrsna poznavateljica povijesnih zbivanja te sugestivna interpretatorica. Po mnogobrojnim bogatim arheološkim nalazištima, područje grada Siska bilo je naseljeno još u davnoj prošlosti, oko 4000 godina prije Krista. U razdoblju 4. do 1. stoljeća prije Krista tu je bio Keltski grad Segestica, koji je bio sagrađen na ruševinama još starijeg naselja. Rimski vojskovođa Oktavijan August osvojio je Segesticu (nakon 30 dnevne opsade) i na istom mjestu, na lijevoj obali Kupe sagradio Sisciu, glavni grad provincije Panonije Savije, koja je imala 40 000 stanovnika i sva gradska obilježja. Darinka Žuna - o povijesti Siska U 9. stoljeću tu stoluje hrvatski knez Ljudevit Posavski, koji se borio protiv Franaka. U daljnjem razvoju nastaje srednjevjekovni grad Sizsek, u kojemu je zbog stalne ugroženosti od osmanlijskog osvajanja, sredinom 16. stoljeća sagrađena vojna utvrda (Stari grad), koju smo posjetili u tijeku razgledavanja gradskih znamenitosti. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Stari grad je impozantna građevina trokutastog tlocrta, kojim dominiraju tri ugaone kule, što ovoj građevini daje posebno obilježje u srednjevjekovnoj fortifikacijskoj gradnji. Bez obzira na nedostatak dekorativnih elemenata, građevina imponira svojom obrambenom funkcionalnošću. U građevini se nalazi mnoštvo izložaka i prikaza povijesnih zbivanja, a posebnu zanimljivost predstavlja velika maketa prikaza najpoznatije bitke za obranu Siska (1593). U toj bitci, koja je doprinijela prestanku daljnjih osmanlijskih napada, kršćanska vojska koju je predvodio hrvatski ban Toma Bakač Erdody, porazila je tursku vojsku. Stari grad - dvorac i replika Sisačke bitke Dobrom strategijom 5340 kršćanskih vojnika, uspjelo je razbiti i natjerati u vode Kupe i Odre 18 200 osmanlijskih vojnika (koji su imali preko 10 000 ljudi kao pomoćno osoblje). Tom prilikom se utopio voda osmanlijske vojske i veći dio njegovih zapovjednika. U 19. stoljeću grad (Sziszek) doživljava veliki razvoj. Grade se velika skladišta, željeznica, trgovačke kuće, ugostiteljski objekti i čak igračnica "kasino". U izgrađenu luku uplovljavaju putničke lađe, šlepovi i parobrodi. Razvoj grada usporen je tijekom 2. svjetskog rata, a u Domovinskom ratu Sisak je dao veliki doprinos obrani domovine. Zbog uporne kiše nismo mogli pješice obići sve znamenitosti grada, ali nam je kolegica Darinka, kao pravi turistički vodič iz autobusa predstavila mnoge značajnije objekte. Po predviđenom programu uputili smo se autobusom u smjeru juga u posjet drvnoj industriji u Majuru, koja se nalazi u vlasništvu obitelji Galeković, a sagrađena je na mjestu starog pogona devastiranog u Domovinskom ratu. PPS Galeković - PPS Majur d.o.o. je modemi pogon drvne industrije, koji ima pilanu i proizvodnju parketa . U pogonu su nas dočekali Filip Galeković (u ime obitelji vlasnika), Vedran Didara (marketing) i Zdravko Bobetko (voditelj proizvodnje), koji su nas upoznali s procesom proizvodnje u Majum. Pilana godišnje propili oko 25 000 kubika pilanske oblo vine hrasta, jasena, bukve i graba (hrasta oko 50 %), a u više linija proizvede oko 500 000 kubika parketa visoke kvalitete obrade. U proizvodnji radi oko 100 radnika. Slijeva: Z. Bobetko, V. Đidara, F. Galeković S velikim zanimanjem pratili smo objašnjenja naših domaćina, koji su odgovarali na mnoga naša pitanja. U svakom dijelu proizvodnje očituje se dobra organiziranost i visoki tehnološki doseg, a posebno možemo izdvojiti nekoliko segmenata koji su za nas bili novitet To je proizvodnja parketa od termo tretiranog drva. Radi se Modemi pogon - linij a za lakiranje |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 90 <-- 90 --> PDF |
o finskoj tehnologiji, kod koje se u posebnim komorama drvo zagrijava na visoku temperaturu (190 do 210 °C), te se tako od vrsta koje su trenutačno manje prodajne (jasen, bukva, grab) dobije potpuno drugačiji tonalitet parketa da sliči na razne egzotične tražene vrste, čime se uspješno proširuje tržišna ponuda. Linija za lakiranje parketa, nakon fine mehaničke obrade drveta, obavlja kvalitetno lakiranje parketa u nekoliko slojeva, te je takav parket spreman za ugradnju bez naknadnih radova. Školovanju budućih kadrova posvećena je posebna pozornost. Osnovana je školska radiona s potrebnom opremom, u kojoj učenici provedu gotovo polovicu obrazovnog programa u praktičnom radu, što će u budućnosti osigurati još brži tehnološki napredak. Sve ovo svrstava proizvodnju obitelji Galeković u sam vrh uspješnosti i izvrsnosti, što je i potvrđeno certifikatom za proizvode. U ime našeg ogranka predsj ednik J a k o v a c uručio je domaćinima monografije dvaju naših najzastupljenijih vrsta - hrasta lužnjaka i bukve, a mi smo od domaćina za uspomenu dobili uzorke parketa. Posljednjom fazom našeg programa predviđen je posjet Hrvatskoj Kostajnici, slikovitom dugovjekom ponosnom hrvatskom gradiću, smještenom podno brda Djed na lijevoj obali rijeke Une. Prirodnim ljepotama obdaren gradić je nažalost u bezumnom razaranju pretrpio velika oštećenja, tako da nekadašnja glavna ulica više ne postoji. Obnova građa je vidljiva, ali će proći još mnogo vremena da opet dosegne nekadašnji izgled građa. U obnovljenoj hali hotela "Central" (32 kreveta) direktora Branke Galeković u ulici V. Nazora 1, koji je star preko 100 godina, gospođa Mirjana je s velikim ushićenjem pričala o povijesti i sudbini građa. Prvi pisani trag seže u daleku 1240. godinu kada se u povelji spominje templarski red koji svjedoči o prodaji zemlje. Potom se Kostajnica opet spominje u ispravi Bele IV. (1258) kao "Terra Coztainicha", da bi konačno povelja kralja Stjepana V. iz 1272. potvrdila vlasništvo imanja Kostajnice plemićkoj obitelji Hetink, koja se potom nazvala Kostajnički (de Coztainicha). Unatoč tomu što su u razdoblju turskih upada u ovaj prostor Subići Zrinski vodili brojne junačke i bespoštedne bojeve s Turcima, ipak 1556. godine Kostajnica je zajedno sa svojim Kaštelom pala u njihove ruke. Oslobođena je tek 1690. godine i odmah se izgrađuje na novom, pogodnijem i sigurnijem prostoru. Tada se vraćaju u Kostajnicu franjevci, grade samostan i drvenu crkvu Sv. A. Padovanskog. Trg se formirao ispred samostana, a franjevci umjesto drvene podižu zidanu crkvu od 1729. do 1746. godine. Biskup Martin Brajković osniva u Kostajnici i Župu, zbog čega se morala proširiti kapela Svetog Nikole. To je vrijeme kada se podno brda Djed počinje formirati mali gradić u kojemu franjevci u svom samostanu 1769. otvaraju prvu pučku školu, koja će neprekidno raditi do 1873. godine. U novouređenom hotelu "Centraf´ Tu je radio i djelovao od 1889 - 1899. g. poznati hrvatski pedagog Davorin Trstenjak, koji je po kazni poslan u Hrvatsku Kostajnicu i koji je ostavio duboke tragove u njenom životu između ostalog pošumivši brdo Djed. U 20. stoljeću nastavlja se razvoj grada, koji dobiva hotel, kino i kladionicu. Prvi svjetski rat usporava njegov razvoj. Između 2 rata dolazi elektrifikacija, otvara se ciglana , kožara, šumarija i gradi se Hrvatski dom s dvoranom koja služi za vježbanje. Prije 100 godina grad je imao tri hotela sa preko 100 ležaja, gotovo uvijek popunjenih. Grad je imao bogat zabavni i kulturni život. Na području općine je prije Domovinskog rata živjelo čak 15 000 stanovnika, da bi 2001. godine sam grad imao samo 1900 stanovnika (sada 2699). Danas indu- Pred ugostiteljskim objektom na brdu Djed |