DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 20     <-- 20 -->        PDF

E. Hukić, A. Dounavi, D. Ballian: ANALIZA DNA HIBRIDNIH PLATANA (Platanus acerifolia /Aiton/ Willd.) Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 337-341
Slika 1. Aleja platana na Ilidži
Figure 1 The walkway of London planetree ad Ilidža


Južni i jugozapadni dijelovi BiH, osobito dolina rijeke
Neretve, odlikuju se mediteranskom i submediteranskom
klimom, koja ekološki odgovara istočnjačkoj
platani. Na temelju stalnih promatranja na terenu, moguće
je zaključiti da se u tom području platana spontano
širi. Isti fenomen primjećen je u srednjem toku
rijeke Une, te duž rijeke Bosne u uvjetima kontinentalne
klime. Dakle, za platanu se može reći da je invazivna
vrsta koja nam može poslužiti kao pokazatelj velikih
promjena u našem okolišu. Ista tako može odigrati
i jako važnu ulogu u šumarstvu, u novonastalim
uvjetima globalnog zatopljenja.


U gradskim uvjetima, platana dobro uspijeva te je
tolerantna prema stalnim gradskim zagađivačima. Platana
se odlikuje snažnim i razvijenim korijenskim sustavom
(i dubinskim i površinskim), te može biti značajna
za zaštitu od površinskog oticanja vode, zaštitu
od erozije i očuvanje vodotoka, a ujedno može biti važan
izvor drvne mase.


Istraživane svojte – Studied taxa


Rod Platanus je relativno mali rod i jedini je predstavnik
porodice Platanaceae i javlja se samo na sjevernoj
hemisferi.


Istočnjačka platana ( P. orientalis L.) rasprostranjena
je u Makedoniji, Albaniji, Grčkoj, Turskoj, Maloj Aziji,
do Perzije, Turkestana i Avganistana (Jo v a n o v ić
1971). Raste obično na vlažnim staništa riječnih dolina.
Izvan svog prirodnog areala, istočna platana odlično uspijeva
u sjevernoj Africi.


Američka platana ( P. occidentalis L.) nastanjuje
istočnu obalu Sjeverne Amerike i drži se dolina rijeka i
aluvija, ali ne raste u područjima gdje voda stagnira
(Axelrod 1975).


Rod Platanus obuhvaća dva podroda, Castaneophyllum
(sa jednim svojim predstavnikom P. kerri) i podrodom
Platanus s ukupno devet svojti (Nixon i
Poole 2003). Filogenetska veza između svojti unutar
roda utvrđena je molekularnim metodama. Potvrđeno
je da se rod može podijeliti u dva podroda, gdje je P.
kerri jedan jedini predstavnik podroda Castaneophyllum
(Leroy 1982).


U hortikulturi, kao i u proizvodnji drvne mase u
mediteranskim zemljama najčešća je javorolisna platana
( P. acerifolia), dobivena križanjem istočnjačke i zapadnjačke
platane. Pretpostavlja se da je hibrid prvi
put dobiven u Engleskoj, 1640, a u literaturi se može
naći pod imenom londonska platana. Treba istaći da
kultivirana stabla javorolisne platane ne čine homogenu
skupinu. Ne tako davno, 1991. godine Henry i
Flood su radeći sa starim herbarskim materijalima,
uz analizu listova i plodova, pokušali rekonstruirati


Slika 2. List zapadnjačke, hibridne i istočnjačke platane (www.aranya.co.uk/planes/text/leaf/photos.html).
Figure 2 American, hibrid and oriental planetree leaves (www.aranya.co.uk/planes/text/leaf/photos.html).