DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 21     <-- 21 -->        PDF

E. Hukić, A. Dounavi, D. Ballian: ANALIZA DNA HIBRIDNIH PLATANA (Platanus acerifolia /Aiton/ Willd.) . Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 337-341
moguću povijest hibrida P. acerifolia (Aiton) Willd., njima između platana dovela su do velike raznolikosti
nastalog u Oksfordskom Botaničkom vrtu tijekom 17. među jedinkama javorolisne platane.
stoljeća. Od tada do danas, brojne aktivnosti na križa-


Tablica 1. Osnovne morfološke osobine zapadnjačke, istočnjačke platane i njihovog hibrida
Tabel 1 Basic morfological features of American and Oriental planetree and their hybrid


asi
Svojta
P. occidentalis,L.
logical features of e
Broj režnjeva na listu
3-(rjeđe) 5
ybrid
širina, dužina, nazubljenost režnja listaKrupno nazubljeni, nisu dublji od
1/3 dužine žile lista
Broj orašica na osi lista
1-2
P. x acerifolia L.
P. orientalis L. 5 (većih) i 2 (manja)
5 Trouglasti i malo nazubljeni, urezi
do 1/3 dužine žile lista
Urezi dublji od ´A dužine žile lista,
vrhovi zašiljeni
2-4
2-6


Biljni materijal – Plant materijal


Izučavane grupe stabala nalaze se na tri lokaliteta u
Sarajevu: Ilidža, Nedžarići, Dobrinja. Kako su drvoredi
podizani u različitim razdobljima, odnosno u različitim
društvenim okruženjima, vrlo je vjerojatno da je i podrijetlo
sadnog materijala različito. Jedinke koje su zasađene
na Ilidži (prije 120 godina) podrijetlom su iz
Mađarske, jedinke zasađene u naselju Dobrinja podrijetlom
su iz Subotice, a drvored koji je podignut u Nedžarićima
podrijetlom je iz Barcelone. Za razliku od
prva dva drvoreda, drvored u Nedžarićima nije homogenog
sastava te je određeno više tipova hibrida, pa čak
i čista vrsta P. orientalis (J a n j i ć N., 2006. osobni kontakt)
nastala, najvjerojatnije segregacijom iz povratnih
križanja. U drvoredu u Dobrinji su i dva specifična kultivara
Cv. globuosa i Cv. piramidalis.


Istraživane platane čine heterogenu skupinu, nesigurnog
genetskog statusa koje nije moguće odrediti na
osnovi fenotipskih obilježja. Odrediti hibridne jedinke,


kao i razlikovanje unutarhibridih vrsta, pomogla bi
identifikacija genotipova, koji u specifičnim uvjetima
gradske sredine pokazuju najbolja fenotipska svojstva.


Cilj istraživanja bio je analizirati tri skupine stabala
hibridnih platana sa Sarajevskog područja i jedinki
istočnjačke platane podrijetlom sa Cipra, usporedbom
četiri kloroplastne mikrosatelitne regije (ccmp3,
ccmp10, ccmp6, ccmp7) (Weising i sur 1999; De-
g u i l l o u x i sur. 2003), jedne nekodirajuće kloroplastne
(trnT-trnL) (Ta b e r l e t i sur. 1991) i jedne jezgrine
(5S) regije (H e b e l i sur. 2006). Na ovaj način, pokušat
će se, na genetičkoj razini razlikovati hibridne
platane u drvoredima i alejama. Na temelju toga bi se
kasnije mogla izvršiti usporedba sa samoniklim platanama
duž gore spomenutih rijeka, u cilju izdvajanja
genetički najperspektivnijih jedinki koje bi mogle poslužiti
kod podizanja novih drvoreda, aleja ili energetskih
nasada.


MATERIJAL I METODA RADA – Materials and methods


Svježi zeleni listovi, sakupljeni tijekom lipnja
2006., zamotani u plastične vrećice pohranjeni su na
temperaturi – 20 °C. Iz svakog drvoreda materijal je
sabran slučajnim izborom sa 24 stabla, osim 10 kontrolnih
jedinki istočne platane (P. orientalis), podrijetlom
sa Cipra dobivenih razmjenom materijala s kolegom
koji je s tog otoka, C. Neophytou, a koji trenutno
radi na FVA instituta u Frajburgu.


Ukupna stanična DNA je izolirana uz pomoć
Dneasy Plant Mini kompleta (Qiagen®), a uspješnostizolacije DNA je provjeravana elektroforezom u 1 %
agaroznom gelu.


Dobivena reakcija umnožena je lančanom reakcijom
polimerazom sa četiri para mikrosatelitnih početnica
ccmp3, ccmp6, ccmp7, ccmp10, (Weising i sur.


1999; D e g u i l l ou x i sur. 2003), te kloroplastnim
početnicama trnT-trnL (Ta b e r le t i sur. 1991), kao iĐ
sa 5S početnicom (Hebel i sur. 2006 i Zhan-Lin
L i u i sur. 2003).


Umnožavanje ccmp mikrosatelitnih regija lančanom
reakcijom polimerazom otopina sadržavala je lx
reakcijski pufer, 2,5 mMVi%CĐ, 200 /iMdNTP, 0,2/iM
para početnica, 1 Š/Taq polimeraze i 5-50 ng DNA otopine.
Ukupni reakcijski volumen bio je 25 /i/.


Umnožavanje spomenutih kloroplasnih mikrosatelitnih
regija provedeno je u Thermal Cycler uređaju
(Applied Biosistems®) sljedećim temperaturnim pro


m


filo
filofilom 9
994 °C 2 min, te 30 ciklusa: 94 °C 1 min, 57 °C


1 min i


na 72 °C 1 min, a završna elongacija na 72 °C


trajala je 10 min. Produkti umnožavanja analizirani su
u ABI3100-Avant Genetic Analyser uređaju (Applied
Biosistem®).


PCR otopina za umnožavanje trnT-trnL regije bila je
ista kao otopina za umnožavanje ccmp mikrosatelitnih
regija, osim što je koncentracija MgCl2 bila 2,0 µM.


tr


Umnožavanje DNA lančanom reakcijom polimerazom
provedeno je pod sljedećim uvjetima: 95 °C 3 min