DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 26 <-- 26 --> PDF |
B. Pintarić: MIKROPROPAGACIJA BIJELE TOPOLE (Populus alba L.) Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 343-354 Postoje različiti pristupi u klasifikaciji tehnika kulture biljaka u uvjetima in vitro. Tehnike se mogu dijeliti ili po tipu eksplantata koji se uvodi u kulturu (ćelije, organi, tkiva) ili po namjeni (haploidi, somatska embriogeneza, somaklonarno variranje, itd.), što je predstavljeno na shemi br. 1. (Vi n t e r h a l t er et Vi nt erh a l t er 1996). Tri kronološki najstarije in vitro tehnike kod biljaka su: kultura tkiva (stanica), kultura embriona i kultura korijenova. Iako su odigrale važnu ulogu u općem razvoju tehnike kulture in vitro, na njima se danas vrši razmjerno malo istraživanja. Shema 1. Tipovi eksplantata koji se koriste za pokretanje in vitro kultura (Vinterhalter et Vinterhalter 1996). Sheme 1 The types of explantants which are used for in vitro cultures initiation 1.2.1. Tipovi kulture in vitro Višestanični biljni organizam izgrađuju različiti tipovi stanica i diferenciranih tkiva. S tim u vezi postoje i različiti tipovi kultura koje se imenuju prema organu, odnosno tipu tkiva početnog eksplantata. Tako se prema vrsti eksplantata razlikuju: a) Kultura cijelih (intaktnih) biljaka, b) Kultura embrija, c) Kultura korijena, d) Kultura antera, e) Kultura meristema, f) Kultura apikalnog i aksilarnog pupa i g) Kultura pojedinačnih nodija. Ako se krene od definicije kulture in vitro, kao zajedničkoga nazivnika manipulacije biljnim uzorkom u sterilnim uvjetima, važnost definicije odnosi se samo na, u užem smislu riječi, kulturu neorganiziranih naku – Tipes of culture in vitro pina stanica, tj. kalusa. Međutim, uporabom eksplantata vršnog meristema izdanka stabla ili korijena procesi razvoja i diferencijacije bit će nastavljeni u istom smijeru (formiranjem izbojka ili korijena), što predstavlja organizirani rast. S druge strane, procesi proliferacije mogu biti usmjereni na kalusiranje, gdje se stanice umnožavaju bez inputa diferencijacije (neorganiziran rast). Organiziran rast u kulturi in vitro nastaje proliferacijom početnog eksplantata u smjerovima koji su genetički determinirani u početnom biljnom uzorku. Uz vršne meristeme, organizirani rast nastavljaju i aksilarni meristemi, lisni zameci, mladi cvijetni pupovi i sl. Neorganiziran rast javlja se kod eksplantata koji ne sadrže niti jednu poznatu strukturu iz biljnog organizma ili su s ograničenim brojem različito diferenciranih stanica. Ovom tipu kulture pripadaju (Međedović 2003): |