DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 31     <-- 31 -->        PDF

B. Pintarić: MIKROPROPAGACIJA BIJELE TOPOLE (Populus alba L.)
Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 343-354
Aklimatizacija se obično obavlja u plastenicima i
staklenicima, a sadnica zasađena u kontejnerima štiti
se plastičnom folijom 2 do 4 tjedna, odnosno dok ne
krene formiranje novih listova.


Što se tiče zemljišnog supstrata u koji se prenose
biljke, ožiljene in vitro radi daljeg uzgoja, potrebno je


omogućiti takvu mješavinu komponenti koja će dati
supstratu sitnu mrvičastu strukturu i dobru aeraciju. U
tu svrhu može se koristiti mješavina treseta i pijeska, a
po potrebi i perlita.


3.6. Metode rada – Methods
Ubičajeni rad odvija se kroz sljedeće faze mikropropagacije:


1.
Prikupljanje materijala za mikropropagaciju,
2.
Površinska sterilizacija,
3.
Obrada biljnog materijala,
4.
Uspostavljanje inicijalne kulture,
5.
Multiplikacija izbojaka,
6.
Izduživanje izbojaka,
7.
Ožiljavanje izbojaka i
8.
Aklimatizacija.
Biljni materijal korišten u ovom eksperimentu potiče
iz laboratorije Firenze Scienze e Tecnologie Ambientali
Forestali i on je već bio uveden u kulturu, tako
da su se u ovom radu izvodili samo postupci pod rednim
brojevima 5–8, tj. multiplikacija izbojaka, izduži


vanje izbojaka, ožiljavanje izbojaka i njihova aklimatizacija.


Naime, biljke su u sterilnim (aseptičnim) uvjetima
vađene iz Ewrlenmajer posuda i pomoću skalpela odstranjeni
su oštećeni listovi i eventualni kalus. Potom
je stabalce segmentirano na pojedinačne eksplantate s
barem jednim nodijem, veličine 1–2 cm. Ovako secirani
eksplantati su prebacivani na svježu podlogu za
multiplikaciju.


Prenos eksplantata na svježe podloge vršio se svakih
28–35 dana, što je, zapravo, i predstavljalo vrijeme supkultivacije
(pasažiranja). Naime, usporavanje i zaustavljanje
rasta eksplantata nastupa zbog osiromašenja hranjiva,
sušenja agara, produkcije otrovnih bioproizvoda i
smanjenja količine oksigena u unutrašnjosti posude,
tako da je potrebno samo zdrava tkiva subkultivirati.


Na podlogama za multiplikaciju nastojalo se vršiti
umnožavanje izbojaka, tj. indukcija diferencijacije no


vih izbojaka iz bočnih pupoljaka. Otprilike, nakon
mjesec dana lako su se mogli uočiti i odstraniti novi
bočni ogranci od matičnog stabalceta.


U Erlenmajer posude, s podlogama za multiplikaciju
je inokulirano u prosjeku po deset eksplantata.


Dio eksplantata je “žrtvovan” u različitim vremenskim
intervalima kako bi se izmjerile i dobile srednje
vrijednosti svježe i suhe mase. Masa suhih uzoraka
određivana je tako što su se uzorci prvo sušili četiri
sata u termostatu na temperaturi od 105 °C. Masa svježih
eksplantata, kao i masa suhih eksplantata određivana
je na analitičkoj vazi.


Po 3–5 izbojaka koji su postigli visinu od 3–4 cm
prebacivani su u Erlenmajer posude s podlogom za zakorjenjivanje,
a nakon sedam dana u Erlenmajer posude
s podlogom bez hormona, što je na kraju rezultiralo
pojavom korjenčića i kompletiranjem biljaka.


Na ovaj način, dobivene biljčice sa razvijenim korijenovim
sustavom su potom presađivane u zemljišni
supstrat (sterilna smjesa zemlje i pijeska u omjeru 3:1)
i prilagođivani na ex vivo uvjete života.


Kulture su održavane u klima komori za rast biljaka,
gdje su kontrolirani uvjeti temperature (25–28 °C),
relativne vlažnosti zraka (60–80 %), intenziteta svjetlosti
(3.000 lx) i fotoperiodizma (16 sati svjetlosti i 8
sati mraka).


Zasađene biljčice u teglama bile su prvih sedam
dana pokrivene staklenim čašama i redovno zaljevane
sterilnom vodom. Tijekom ovih sedam dana čaše su
“uklanjane”, u početku par minuta, a kasnije sve duže,
dok se osmi dan čaše nisu potpuno uklonile i biljke počele
zaljevati nesterilnom vodom.


4. REZULTATI RADA – The results of investigation
4.1. Faza multiplikacije – Multiplication phases
Na osnovne podloge za multiplikaciju, modificirani
Woody Plant Medium (WPM) uz dodatak 0,25 mg/l
BA (M1) ili 0,5 mg/l BA (M2) presađeni su sterilni izbojci
i njihovi dijelovi, različitih veličina. Izbojci su
presađivani (pasažirani) suksesivno svakih 4–5 tjedana
tijekom devet mjeseci izvođenja eksperimenta (od XI
2006. do VI 2007. godine).


U ovom periodu zamijećeno je da se izbojci drukčije
ponašaju na navedenim podlogama. Naime, zbog pro


cjene potencijalne multiplikativnosti i stope multiplikacije
date vrste potencijalni eksplantati razdvajani su s
matičnog eksplantata i presađivani na novu podlogu.


Tijekom prvih pet, od osam pasaža, bila je prisutna
umjerena stopa multiplikacije na obje podloge, tako da
je na podlozi M1 iznosila 5,36 po eksplantatu, a na
podlozi M2 5,86 po eksplantatu. Međutim, u sljedećim
pasažama došlo je do značajne promjene, te se broj novih
izbojaka po eksplantatu na podlozi M1 smanjio na