DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 37 <-- 37 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 UDK 630* 902.1 + 648 + 156 JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG JOSIP ETTINGER – THE FIRST CROATIAN ZOOLOGIST Alojzije FRKOVIĆ* SAŽETAK: Prigodom 100. obljetnice smrti, u članku je dan prikaz života i rada šumarskog stručnjaka i publicista Josipa Ettingera (Nova Gradiška, 20. 11. 1801. – Zagreb, 4. 2. 1908.), jednog od naših prvih zoologa, dendrologa i ornitologa. Završivši šumarske nauke u Mariabrunnu, veći dio svoga radnog vijeka proveo je službujući u Srijemu i bjelovarsko-križevačkom kraju, izučavajući izvornu floru i faunu, skupljajući muzejski materijal za Zemaljski zoološki muzej u Zagrebu i dendrološku zbirku Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva. Posebno izučavajući ptičji svijet Obedske bare, svojim radom “Der Syrmische Sumpf Obedska bara und seine Vogelwelt” (Beč 1857) pobudio je interes stranih i domaćih ornitologa za ovaj ptičji rezervat. Svojom prvom knjigom iz oblasti lovstva “Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje životinje, zvieri i ptice” (Zemun 1857) prvi je opisanim životinjama, uz latinsko i njemačko ime, nadijelio i hrvatsko ime, postavivši tako temelje našega narodnog nazivlja životinja. U suradnji s Ljudevitom Vukotinovićem (JAZU) objavljuje njihov zajednički rad o formama roda Quercus. Njegovo djelovanje na stručnom publicističkom radu dolazi posebice do izražaja u Zagrebu nakon umirovljenja, kada potporom Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva objavljuje više knjiga i poučnika iz oblasti šumarstva i lovstva, od kojih se u radu posebno ističu: Hrvatski lovdžija, Registar pisaca i članaka Šumarskog lista i Hrvatski- šumarski leksikon. K l j u č n e r i j e č i : Josip Ettinger, Obedska bara, ornitologija, hrastovi županije bjelovarske, narodna imena životinja. UVOD – Introduction Prije više od jednog stoljeća, uglednog šumarskog i Lovstvo Frana Ž. Kesterčaneka, našem prvom lolovnog stručnjaka Josipa Ettingera, nakon izlaska iz vačkom priručniku, u kojemu je detaljno opisao 26 iztiska njegove prve knjige “Sriemsko-slavonsko-hrvat-vornih “živina” iliti “divljih zvieri” i 223 vrste ptica, ske divlje životinje, zvieri i ptice” 1857. g., Spriridion nego im je uz latinsko i njemačko ime nadijelio i do- Brusina 1 naziva prvim hrvatskim zoologom, a samu maće, uzevši ga “iz ustah našeg puka”, udarivši tako knjigu “porođajem hrvatske zoološke književnosti”. temelje narodnog nazivlja životinja. Nimalo manje Objavom toga djela Hirtz (1908) ga proglašuje pisznačenje ne zaslužuje ni njegovo odlučno suzbijanje cem prve zoološke radnje na hrvatskom jeziku. Sura-praznovjerja koje je bilo jako rašireno kada su u pitanju đujući već tada kao šumarski stručnjak sa zagrebačkim divlje životinje, pa već “u ono mračno doba pomaže Zemaljskim zoološkim muzejom, Ettinger je “jedan širenju naučne misli” (Finka 1957). Uz “Sriemskood prvih i ustrajnih pobornika na polju znanstvenog rada na proučavanju domaćeg životinjskog svijeta” Spiridion Brusina (1845–1908), sveuč. prof. zoologije, član JAZU, prvi ravnatelj Zoološkog muzeja u Zagrebu. Osnivač Hr (Finka 1957). Ne samo da je u spomenutoj knjizi, uz vatskog prirodoslovnog društva i urednik njegova Glasnika. Uz istraživanje faune Jadranskog mora bavio se ornitologijom, skupljajući muzejski materijal. Prvi u Hrvatskoj promiče evolu * Alojzije Frković, dipl. ing. šum., um. savjetnik za lovstvo Direkcijske ideje C. Darwina. Objavio velik broj znanstvenih i stručcije Hrvatskih šuma d.o.o., 51 000 Rijeka, Kvarnerska 43 nih radova. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 38 <-- 38 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG slavonsko-hrvatske divlje životinje…”, kao svoj prvijenac, Ettinger je u svojoj zreloj dobi za boravka u Zagrebu objavio više knjiga i poučnika te stručnih i znanstvenih rasprava, neumorno surađujući u našem staleškom glasilu zbog čega mu “u hrvatskoj šumarskoj kao i u lovačkoj literaturi pripada vazda odlično Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 mjesto i trajni spomen”. Stoga, prigodom 100. obljetnice njegove smrti valja se prisjetiti života , rada i stvaranja ovog neumornog trudbenika “rodoljuba skroz na skroz, šumara u pravom smislu te riječi”, kako je predstavljen u nekrologu objavljenom ravno prije jednog stoljeća u Šumarskom listu. POLAZNIK ŠUMARSKE ŠKOLE U MARIABRUNNU RADNI VIJEK PROVEO U SRIJEMU, BJELOVARU I ZAGREBU After finishing the School of Forestry in Mariabrunn, he spent his working life in Srijem, Bjelovar and Zagreb Josip Ettinger rodio se 20. studenog 1801. g. u Novoj Gradiški u obitelji Ettinger, oca kolarskog obrtnika i majke Marije r. Karlović, kućanice. Pradjed, rođeni Čeh, potječe iz Wurtemberške, odakle je stigao u tadašnju hrvatsku Vojnu krajinu kao topnik s njemačkom vojskom. Osnovnu školu pohađao je u rodnoj Novoj Gradiški, a gimnaziju u Požegi i Zagrebu. Kako je od malih nogu u njemu tinjala ljubav spram šumarskog poziva, nakon nepunu godinu dana praktičnog rada u šumarstvu kod šumara Franje Kedačića, zaslugom vicebana Z. Markovića, pozitivno mu bijaše riješena molba o dodjeli “krajiške štipendije”, te se mladi Slika 1. Ettinger 1846. g. upisuje na tada Josip Ettinger (1801–1908), šu- mar i zoolog Figure 1 Josip Ettinger (1801–1908), fo znano Šumarsko učilište u Maria- rester and zoologist brunnu kod Beča. Okončavši trogo dišnji studij 1848. g. ne vraća se u domovinu, već prima službu u Šumskoj upravi u Bečkom Novom Mjestu, gdje uz ostala potrebna znanja iz šumarstva uči za nat o prepariranju životinja. Dodijeljen nadlovcu M. Gillonu sve ga više zaokuplja lov, te već sljedeće godine uspješno polaže stručni šumarsko-lovački ispit. Nostalgija za rodnim krajem sili ga da se 1850.g vrati u domovinu. Prvo mjesto kao šumarski vježbenik dobiva kod Krajiške šumske uprave u Kovilju, gdje ostaje punih pet godina (1850–1855), da bi stekavši potrebna praktička znanja u svojstvu šumarnika bio premješten u Titel i Srijemsku Mitrovicu. Za boravka u Titelu osniva obitelj, oženivši se Amalijom r. Berndt. Državni šumarski ispit za vođenje šumskog gospodarstva polaže u Temišvaru, a kao nadšumar 1866. g. dobiva mjesto šefa Šumske uprave u Bjelovaru. Tu ostaje puno jedno desetljeće, sve do 1872. kada dolazi do razvojačenja bivše varaždinsko- križevačke krajiške pukovnije i kad za trajno odlazi u Zagreb. Iako je tu, s obzirom na već stečenu stručnu reputaciju, očekivao neko solidnije i odgovornije radno mjesto, privremeno se zapošljava kod Financijskog ravnateljstva na funkciju financijskog izvjestitelja, da bi 1875. g. definitivno primio službu kr. katastarskog šumarskog nadzornika u novo osnovanom Kr. Katastarskom ravnateljstvu, s kojega radnog mjesta 1886. g. odlazi u zasluženu mirovinu. Živeći kao umirovljenik još gotovo četiri desetljeća, Ettinger ne miruje. Usporedo sa svojim plodnim publicističkim radom redovni je član Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva (HŠD) i jedan od njegovih suobnovitelja (1876), član stručnog povjerenstva za provedbu državnih šumarskih ispita, dugogodišnji šumarski vještak za šumarstvo i lovstvo. Dočekavši punih 86 godina života, umro je u Zagrebu u Kliničkoj bolnici “Sestre milosrdnice” 4. Slika 2. Važnija šumarska i lovačka djela Josipa Ettingera s naz nakom mjesta i godine izlaženja te obima (broja stranica) Figure 2 Some important forestry and hunting works of Josip Ettinger with the place and year of publication, as well as the size (number of pages) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 39 <-- 39 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 veljače 1908. “Službujući toliki niz godina kao šumar i vatske i Slavonije, Ettinger je imao najljepšu priliku nadšumar po raznim krajevima bivše slavonske i upoznati se podrobno sa našim šumsko-gospodarskim hrvatske vojne krajine”, stoji u nekrologu objavljenom u prilikama, pak se može reći, da je bio i jedan od onih Šumarskom listu iste godine, “a kasnije i opet kao katariedkih šumara, koji naše šumske prilike točno poznavastarski šumarski nadzornik za cielo civilno područje Hr-hu u svem kolikom obsegu i pogledu”. OBEDSKA BARA – PTIČJI RAJ – Obedska Bara – Paradise for Birds Iako Ettingerovim trajnim dolaskom u Zagreb zaove povijesno-geografske pokrajine istočne Hrvatske i pravo počinje njegovo djelovanje “na polju hrvatske jugozapadne Vojvodine. Uz Frušku goru, za oko mu je šumarske (i lovačke, op. A. F.) knjige”, vratit ćemo se zapela Obedska bara i njen bogat ptičji svijet, marljivo vremenu njegova ranog službovanja u Srijemu, posebsakupljajući uzorke za zemaljski zoološki muzej dulji no u Srijemskoj Mitrovici, gdje je, sam ili u društvu niz godina. Tu njegovu aktivnost novčano je podupiuglednih mahom stranih prirodoslovaca i istraživača, rala i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti opetovano obilazio i izučavao biljni i životinjski svijet (danas HAZU), s pravom ga uvrstivši u ono malo pio- Slika 3. Ornitološki rezervat Obedska bara u Srijemu, čiji je ptičji svijet prvi predstavio Josip Ettinger Figure 3 Ornithological reserve Obedska Bara in Srijem, whose bird world was first presented by Josip Ettinger |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 40 <-- 40 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG nira suosnivača ove naše značajne zoološke ustanove. Ettinger je posebno prisnu suradnju uspostavio s tadašnjim kustosom Zoološkog muzeja u Beču T. Zeleborom, koji se nije mogao nadiviti Obedskoj bari, tom “čudovištu prirode i bogatom ptičjem svijetu”2. Ne čudi stoga da je njegov prvijenac Sriemsko-slavonskohrvatske divlje životinje, zvieri i ptice uistinu knjiga povijesne i znanstvene vrijednosti, temeljena na viđenom i izučenom. Iz tog vremena od posebnog značenja Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 za svjetsku znanost je njegova studija Der Syrmische Sumpf “Obedska bara” und seine Vogelwelt, tiskana prvi put 1857. g. u bečkom Mitheilungen der zool. Bot. Geellchaf, a dvije godine kasnije u njegovu kalendaru Forst und Jagdkalender fur die Militargrenze za 1859. g. Ovim djelom, kojim je Ettinger prvi u nas upoznao vodeće znanstvenike starog kontinenta, posebno ornitologe, “sa ptičjim svietom ove bare”, taj je lokalitet malo zatim dobio laskavo ime “eldorado ornitologije.” ISTRAŽIVANJE HRASTOVA – Studying Oaks Kako je Josip Ettinger bio ponajprije šumarski stručnjak, veliku je pozornost posvećivao i izučavanju šumskog pokrova, drveća i grmlja, posebice “gorostasnim i raznovrsnim hrastovih”. Zahvaljujući razumijevanju njegovih pretpostavljenih, posebno neposredno nadređenog krajiškog pukovnika u Mitrovici, koji je, uvažavajući njegov znanstveni “rad i mar”, dao mu “skroz slobodne ruke u pogledu tih istraživanja”. Za Ettingera je bila posebno plodna 1866. g. kada je, zadužen za postavu izložbenog prostora Krajiške državne šumske uprave na Šumarsko-gospodarskoj izložbi u Beču iste godine, prikupio velik broj izložaka. “Iz prašume bivše Vojne krajine izloženo bi tako gorostasnog debelog hrašća i drugog drveća, kakovih već poslije na nijednoj kasnijoj izložbi iz naših šuma nije bilo izloženo, a niti će u buduće već izložiti moći”, zadovoljno je rezimirao uspjeh nastupa svoje uprave. Pozabavivši se u svojim istraživanjima, posebno hrastovima, usporedo s premještajem u Bjelovar marljivi nadšumar počeo je po šumama bivše varaždinsko-križevačke krajiške pukovnije skupljati lišće, cvijeće i plodove “raznovrsnih tamošnjih hrastova i njihovih varieteta, opaziv pri tom odmah da bi to trebalo i botaničkim imenom označiti…”. Zbirku stoga najprije šalje bečkom botaničaru dr. Theodoru Kotschyu, a preseljenjem u Zagreb Ljudevitu Vukotinoviću 3, koji se upravo tih godi LOVAČKI PRIRUČNIK IZ 1897. g. Puna četiri desetljeća nakon izlaženja svog prvog djela na lovačku temu, knjige Sriemsko-slavonskohrvatske divlje životinje, zvieri i ptice (Zemun 1857), Josip Ettinger izdaje svog Hrvatskog lovdžiju s pod 2 Obedska bara, u davnoj prošlosti aktivno korito Save, danas “mrtvaja”, locirana u Srijemu između Kupinova i Obreža na oko 2000 ha. Zbog guste vegetacije, osim u tzv. oknima, sve je manje ispunjena vodom. Jedno od takvih je Veliko jezero kog Obreža, a kod Kupinova veliko Gradsko okno. Od šumskog drveća prevladava Salix cinerea, zatim trska i drugo močvarno bilje. Povoljno stanište za gniježđenje ptica močvarica, posebno onih vrsta koje žive u kolonijama. 3 Ljudevit Vukotinović (1813–1893), političar, književnik i prirodoslovac. Iako je kao pravnik velik dio svoga života proveo u politici (član banske konferencije, veliki župan križevački, zastupnik u hrvatskom Saboru), kao prirodoslovac posebno se bavio formama rodova hrastova i ruža. na bavio istraživanjem hrastova. Plod te suradnje je njihov zajednički rad O hrastovih županije bjelovarske, objavljen u XXII. knjizi Radovi JAZU-a. 1873. g. u U znak priznanja svom suradniku Vukotinović je jednu formu hrasta lužnjaka”okitio” imenom Quercus r. Ettinger (Piškorić 1998). Bogatu zbirku šumskog sjemena, koja je svojevremeno krasila bivši Šumarski muzej HŠD-a, također je prikupio naš slavljenik, a izložena je (zbirka žireva hrastova) na jubilarnoj mađarskoj gospodarskoj izložbi u Budimpešti 1896.g. Rezultate svojih šumarskih istraživanja Ettinger objavljuje u svojoj knjizi Šumsko drveće i grmlje u Hrvatskoj i Slavoniji 1890. g. za koju ga je HŠD nagradilo posebnom nagradom. Usko vezan suradnjom uz naše stručno i staleško glasilo, kao član Upravnog odbora inicira i objavljuje Registar pisaca i članaka Šumarskog lista, organa Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, kao prvu bibliografiju našeg glasila za razdoblje prvih 14 godina izlaženja (1877–1890). Dobro znajući što za šumara i šumu znači vrsni stručno potkovani lugar, 1897. izdaje svoj popularni Katekizam za lugare i one koji se žele lugarskom izpitu podvrći, svojevrsni lugarski priručnik s pomnim iskazom gradiva za ispit, a koje je djelce (obima 46 str.) doživjelo dva izdanja što “za naše inače još dosta žalosne šumsko-književne prilike, jur nješto znači”. - The Hunters’ Manual from 1897 naslovom Priručnik za lovce, šumare i sve prijatelje lova. Knjiga obima 286 stranica (s pet litografskih tablica) i malog džepnog formata izašla je potporom Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u nakladi Knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch) 1897. g. Kao neposredan povod izdanju Lovdžije, je donošenje Zakona o lovu iz 1893., poznatijeg kao Franzjozefov zakon, kojim su, kako to u uvodu knjige ističe autor, “udareni temelji racionalnom lovogojstvu”, a kako se “zakon i znanost nadopunjuju”, valjalo je “uputiti lovce, šumare i sve prijatelje lova u sve ono bez česa o pravom lovu ne može biti ni govora”. Lučeći korisnu od štetne divljači, lovstvo definira kao “zvanje, kako da se divlje životinje, koje su lovu škodljive, na umjetni način umanje ili sasma iskoriene, nasuprot, korisnu |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 41 <-- 41 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG divljač uzgajati i proti štetnim uplivom štititi, umjetno hvatati ili ubijati i što bolje moći istu uporabiti”. Priručnik je podijeljen u šest glavnih poglavlja:I. O lovačkom nazivlju (19 str.), II. O prirodopisu lovnih životinja (101), III. O uzgoju divljači (11), I V. O zaštiti divljači (10), V. O lovu na divlje životinje, VI. Zakon o lovu s popratnim propisima (74). Najopširnije i najinteresantnije je, što je i razumljivo, poglavlje o biologiji divljači. Uz vanjski izgled i opis, način života, prehranu, razmnažanje, ponašanje i slično za gotovo svaku vrstu u knjizi se daje i njeno geografsko rasprostranjenje, a dijelom i brojnost i/ili trend. Posebnu vrijednost knjizi daje lovačko nazivlje, od kojih su neki termini i danas u uporabi ili bi ih trebalo uvesti umjesto nepotrebnih tuđica. (F rk o v i ć 2008). Prigovor o ekološkoj neosviještenosti autora ne stoji, imajući na umu ne samo vrijeme kada je djelo nastalo, nego i činjenicu da će primjerice kod detaljnijeg razglabanja o tamanjenju “škodljive zvieradi” uporabom zatrovanih meka (čija je masovna primjena kojih pola stoljeća kasnije Hrvatsku gotovo lišila medvjeda, vukova, orlova), osuditi trovanje, jer se ovaj način lova “ne može smatrati pravim lovačkim zanatom” (Gajski 1994). Slika 4. Priručnik “Hrvatski lovdžija” izišao je potporom Hrvat sko-slavonskog šumarskog društva 1897. g. Figure 4 The manual "Hrvatski lovdžija" (The Croatian Hunter) was published with the support of the Croatian-Slavonian Forestry Association in 1897 Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 ŠUMARSKO-LOVAČKI LEKSIKON – HRVATSKI PRVIJENAC The First Croatian Lexicon of Forestry and Hunting Posljednje i najopširnije djelo Josipa Ettingera je njegov Šumarsko-lovački leksikon, obima 440 str. izdan u Zagrebu 1898. g. u nakladi (i tisku) Knjižare Lav. H a r t m an a, čiju 110. obljetnicu izlaženja bilježimo ove godine. To je prvo tiskano djelo takve vrste u nas, u kojemu su obrađeni pojmovi vezani ne samo za uzgoj, čuvanje, uporabu i uređivanje šuma, nego i nazivi iz šumarsko-lovačke zoologije, šumskog katastra, tloznanstva, meteorologije, klimatologije, mineralogije, ihtiologije (Pi š ko r i ć 1998). Kako to u uvodu ističe autor, leksikon je tako koncipiran da će u njemu korisnik naći odgovor “na svaku stvar koja zasijeca u šumarstvo i lovstvo”. Evo primjerice odgovora na upit: Koje su vrste životinja (divljač), gdje i u kojoj “množini” obitavale na prostoru tadanje Hrvatske i Slavonije? Dok je na smjeni dvaju minulih stoljeća medvjed stanio “gornju Hrvatsku i planinske šume” (“a voze ga u menažeriji i za novac pokazuju”), dotle vuka ima “u svim našim šumama i ritovima, po gustoj šikari i livadama”. Oba ova krupna predatora su se slobodno lovila, a za njihovu glavu isplaćivala taglia. Lovili su ih “na zasjedi kod strvine”…, “vuka s hajkom, a medvjeda s kopovima” (vrsta psa goniča, op. A. F.) ili “pogon cima”, vuka “željezom kad mu se trag znade i otrovom, a medvjeda na brlogu sa izazivanjem”. Jelena je u to vrijeme “ u Hrvatskoj vidjeti riedko”, a na velikoj mu je cijeni koža, dok mu rogovlje “dobro upotrebljavaju orudjari za raznovrsne umjetnine”! Divokoza je vrlo rijetka divljač, a tamo gdje je još ima “lov je na nju zabranjen”. Ne čudi da divlju svinju i ne spominje, jer je očito nije bilo, imajući na umu patent Marije Terezije s kraja 19. st. po kojem se crna divljač smjela uzgajati i držati samo u ograđenim lovištima (Frković 2008). “Kićene srne” ima svuda po šumskim područjima. Od vrijednih krznašica vidra je u Ettingerovo vrijeme “prebivala posvud uz velike vode i ritove, gdje ima dosta ribe”. Krzno se ovoj vodenoj kuni prodavalo po cijeni od 2–4 forinta! Dok se u suvremenim lovačkim udžbenicima divlji puran gotovo ne spominje, u leksikonu je opisan kao divljač “koja je u novije vrijeme unešena u više krajeva naše monarhije”, posebno spominjući Gospoštiju Bisag i to “s dobrim uspjehom”. Kako je to naprijed istaknuto, Josip Ettinger surađivao je u Šumarskom listu i u još nekim domaćim i stranim listovima. Upada u oči da kao lovni stručnjak ne surađuje s Lovačko-ribarskim vjesnikom, tada glasilom |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 42 <-- 42 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG Hrvatskog društva za gojenje lova i ribarstva sa sjedištem u Zagrebu. Razloge “bojkota” Raić (1968) vidi u ne baš najboljoj kritici Ettingerove knjige Hrvatski lovdžija na stranicama tog lovačkog mjesečnika iz pera urednika Fran Ž. K es t e r č a n e ka , čija je knjiga Lovstvo objavljena iste godine (1897), svega nekoliko mjeseci ranije. Ettinger mu nije ostao dužan objavivši u Obzoru, “žučno i neobjektivno”, kritiku Kesterčanekove knjige, što je jasno rezultiralo trajnom netrpeljivošću i nesuradnjom ove dvojice šumarskih i lovačkih velikana onoga vremena, a zbog čega je najviše štete imalo samo lovstvo. Slika 5. U Šumarsko-lovačkom leksikonu iz 1898. autor je pokušao dati odgovor “na svaku stvar koja zasijeca u šumarstvo i lovstvo” Figure 5 In his Lexicon of Forestry and Hunting from 1898, the author attempted to provide the answer to “every single thing connected with forestry and hunting” LITERATURA Anon. (1886). O napretku zoologije kod nas. Šumarski list (10): 43. Anon. (1996). Ettinger Josip. Hrvatski šumarski životopisni leksikon A–F, knjiga 1. Tutiz Leksika, Zagreb, str. 296–297. E tt i ng er, J. (1883). Pregled drveća i grmlja od osobite vrsti koje rastu u perivoju Maksimir. Šumarski list (3). Ettinger, J. (1888). Obedska bara kod Kupinova u Slavoniji, nekoč i sad. Glasnik Hrvatskog Naravoslovnog družtva 13.b F i n k , N. (1957). Stogodišnjica prve hrvatske zoološke knjige. Priroda XLIV(2):36–41. F r k o v i ć , A. (2008). Pisac hrvatskih šumara i lovaca. Sto godina od smrti Josipa Ettingera. Lovački vjesnik CXVII (1–2): 41. Gajski, D. (1994). Carpent tua poma nepotis. Uvodnik reprint izdanju knjige Hrvatski lovdžija Hrvatskog lovačkog saveza Zagreb. Hirc, M. (1908). Josip Ettinger. Narodne novine II Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 References Kesterčanek, F. (1896). Odgovor na tzv. ocjenu knjige “Lovstvo” u Obzoru. Lovačko-ribarski viestnik V (11): 131–132. Kesterčanek, F. (1898). Šumarsko-lovački leksikon Josipa Ettingera. Lovačko-ribarski viestnik VII (6) 75–76; VII (8): 97–100. Ke st erč a n e k , F. (1908). Josip Ettinger. Šumarski list (32):81–88. P i š k o r i ć , O. (1998). Ettinger Josip. Hrvatski biografski leksikon 4 (E–Gm). Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb, str. 98–99. Raić, L. (1963). Lovački vjesnik od osnutka 1892. do 1918. g. Lovački vjesnik LXXX (10): 223–225. Raić, L. (1968). Jedno zaboravljeno djelo. Lovački vjesnik LXXVII (5): 107–110. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 43 <-- 43 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 SUMMARY: On the occasion of the 100th anniversary of the death of Josip Ettinger (Nova Gradiška, 20 November 1801 – Zagreb, 4 February 1908), the article presents the life and work of this forestry expert and publicist, one the first Croatian zoologists, dendrologists and ornithologists. After completing the study of forestry in Mariabrunn, he spent most of his working life in Srijem and the Bjelovar-Križevci region, where he investigated the authentic flora and fauna of the area and collected material for the Country Zoological Museum in Zagreb and the dendrological collection of the Croatian-Slavonian Forestry Association. His special interest involved the bird world of Obedska Bara. His work “Der Syrmische Sumpf Obedska Bara und seine Vogelwelt” (Vienna 1857) attracted the interest of foreign and home ornithologists in this birds´ reserve. In his first book from the field of game management, “Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje životine, zvieri i ptice” (The Srijem-Slavonian-Croatian Wild Animals, Beasts and Birds) he complemented the Latin names of the described animals with their Croatian equivalents. The JAZU (Yugoslav Academy of Sciences and Arts) published the work dealing with the forms of the genus Quercus, which he produced in cooperation with Ljudevit Vukotinovic. After his retirement in Zagreb, he became highly active in science and publishing. With the support of the Croatian- Slavonian Forestry Association, he published several books and manuals from the field of forestry and hunting. This article deals particularly with the following works: Hrvatski lovdžija (The Croatian Hunter), The Registry of Authors and Articles published in the Forestry Journal and the Croatian Forestry Lexicon. Key words: Josip Ettinger, Obedska Bara, ornithology, oaks in the r, Bjelovar County, common namesof of animals |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 44 <-- 44 --> PDF |
362 |