DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 55 <-- 55 --> PDF |
U MERAŠKOJ JAMI Malo je ljudi koji znadu za ovaj dio prirode otoka Cresa. Otok Cres u tom svom sjevernom dijelu ima neka značajna nalazišta biljnih vrsta svojstvenih kontinentalnom, a ne primorskom dijelu Hrvatske. Kad se vozimo trajektom iz Valbiske prema Meragu na otoku Cresu, već izdaleka s desne strane od plovila, ukazuje nam se na sjevernoj obali otoka neobična i velika udubina. Rekli bismo kako je ona nastala nekim davnim urušavanjem vapnenačkih stijena u podzemnu šupljinu i kao takvu je danas vidimo kao veliku jamu. Kako se nalazi u blizini malog naselja Merag, dobila je naziv Meraška jama. Uz dobrog vodiča pronašli smo put do njezinog dna prolazeći šumicom crnike i lovora. Silazak u jamu usred bijela dana činio se kao spuštanje u neki mračan hodnik, jer se prolazilo kao kroz labirint, uz velike blokove kamenja. Gusta makija uzrokuje veliku sjenu. Sve kamenje i donji dijelovi drveća prekrili su buseni mahovina i papratnjača za koje ovdje vladaju posebno povoljni uvjeti, jer je posvuda mnogo vlage. Tu bi se mogla načiniti prava kolekcija naših kopnenih vrsta mahovina i papratnjača. Prolazimo uz oveće spilje, s čijeg stropa kaplje voda, a stijene su joj izgrađene od razlomljenih i slijepljenih vapnenačkih dijelova stijena, što ukazuje na neke osobite procese u davnoj geološkoj prošlosti. Pre- Meraška jama ma poraslom bilju moglo bi se reći kako se i ovdje više nalazimo u nekom sličnom dijelu prirode u unutrašnjosti Hrvatske, a ne na sjeverno jadranskom otoku Cresu. Međutim, nalaz jedne primorske svojte naših orhideja na maloj čistini uz rub ove jame, ukazuje ipak kako se nalazimo u neposrednoj blizini, odnosno u našem dijelu Sredozemlja. Bogato i raznoliko živo naselje na dnu ovog udubljenja pobuđuje želju za pomnijim pregledom i mali je izazov budućim istraživačima prirode. IVANOVO SELO – SELO RODA Desetak kilometara jugoistočno od Grubišnog Polja proteže se uz cestu naselje Ivanovo Selo. Skoro na svakom stupu električne rasvjete nalazimo rodino gnijezdo, pa bismo i ovo naselje, kraj Čigoča u području Lonjskog polja, mogli nazvati selom roda. Uzrok ovako velikoj populaciji bijele rode u ovom području Hrvatske svakako se nalazi u povoljnim prehrambenim uvjetima koji vladaju na okolnim staništima. Naime, još od Grubišnog Polja pa sve do iza Ivanovog Sela, proteže se razmjerno široki pojas dolinskih vlažnih livada uz potok staru Ilovu i rječicu Đurđičku. Dio ovih livada u proljeće je plavljen, a u njihovom mikro reljefu ima veći broj malih uzvišenja i udubljenja gdje se dulje vremena zadržava voda. Tu je obilje vodozemaca i predstavnika drugih životinja, osobito ptica. Među ostalim mnogobrojnim biljnim vrstama na ovim livadnim staništima održava se velika populacija proljetnice prave kockavice (Fritillaria meleagris L.), jedne od najvećih ako ne i najveće u Hrvatskoj. Bijele rode u Ivanovom Selu i okolnim naseljima uz ova bogata staništa samo su mali dio ovog velikog i Ivanovo Selo vrijednog ekosustava koji se i dalje održava stalnom čovjekovom djelatnošću. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |