DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 64 <-- 64 --> PDF |
što je često uzrokovano postojećim regionalnim zakonima, različitim oblicima zakonodavne autonomije, socijalno-ekonomskim čimbenicima i tradicijom. Regija Piemont je jedina koja je za cijelo područje donijela Šumski područni plan, podijelivši cijelo područje na 47 homogenih cjelina, zvanih “Šumske zone”, koristeći se tehničkim normama elaboriranim u šumarskom institutu (IPLA 2004). Po istim načelima Regija Sardinija je svoje područje podijelila na 25 oblasti, homogenih teritorijalnih zona na kojima se provode područni šumski planovi, koji proširuju svoju vrijednost na okolišnu komponentu sukladnu internacionalnim procesima. S druge strane, mnoge talijanske regije nisu još otvorile problematiku regionalnog šumskog planiranja na područnoj razini. Tako je na primjer Sicilija tek nedavno aktivirala proučavanje glavnih i osnovnih tematskih točaka u šumskom sektoru u sklopu Projekta tehničke pomoći u šumskom sektoru regije Sicilija. U istoj ili sličnoj pokusnoj fazi nalaze se i druge regije: Basilicata, Emilia- Romagna, Lombardija, Molise, Sardegna, Trentino- Alto Adige i Umbria. Uz ove, regionalne planove, dosta daleko se otišlo u izravnim, praktičnim šumsko-uzgojnim planovima, koji imaju konkretne nazive, kao na primjer: Plan šumskog gospodarenja, Plan uređivanja šuma, Plan revizije, Plan šumskih kulturnih radova, Plan sječe i slično. Poseban slučaj je Regija Friuli-Venezia Giulia, koja je prve oblike planiranja imala po zakonu iz 1923. g. Neki od tih zakona doživjeli su već šestu reviziju. U posljednjih 20 godina u toj regiji realizirano je 98 planova uređivanja šuma, što je gotovo kompletna javna površina Regije. U regiji Sicilija je naprotiv učinjeno vrlo malo, tako da su ukupno donesena svega tri plana za šume otoka, koji nažalost nisu realizirani. U ovoj raznolikoj situaciji po regijama osjeća se naglašena potreba za donošenje planova, koji bi u prvoj fazi obuhvatili sve zaštićene zone u svim Regijama, s konkretnim planskim zadacima i kratkim rokovima za njihovo provođenje. Grupa autora: Ptičji svijet kao indikator biološke raznolikosti u gradskom okružju – primjer zelene površine grada Barija. U posljednje vrijeme sve je očitije da zelene gradske površine mogu biti važan čimbenik u očuvanju biološke raznolikosti. Kontinuirano proširenje urbanih površina na zelena područja ugrožava kvalitetu okružja, pa ostaci gradskog zelenila značajno doprinose očuvanju biološke raznolikosti ograničenih razmjera. Proučavanjem strukture ornitoloških zajednica u zelenim gradskim zonama došlo se do zaključka da su ptice izvrsni indikatori biološke raznolikosti. Gradsko okružje, zbog svojih specifičnih karakteristika i složenosti procesa koji ga reguliraju, uzrokuje negativan utjecaj na ptičje populacije, kao što je uznemirivanje, smanjenost prostora, izloženost predatorima, zagađenje zraka i ambijenta i dr. Cilj ovog istraživanja je ustanovljavanje ornitološke raznolikosti na tri različite površine gradskog zelenila u gradu Bariju. Prva površina su vrtovi Trga Umberto, ukupne površine 18.800 m2, smješteni u povijesnoj zoni, koja da , s tira iz kraja XIX st stst. Vegetaciju obilježavaju vazdazele . na stabla česmine (143 stabla), alepskog bora (17 stabala), lovori i cedrovi, te od listopadnih koprivić i brijest. Od alohtonih vrsta nalaze se brojne palme raznih vrsta, što daje parku posebno egzotično obilježje. U sloju grmlja nalazi se mnoštvo oleandera, patuljastih palma, kalina, pitosporuma i leprika (Viburnum tinus). Stara stabla s razvijenim krošnjama pokrivaju gotovo cijelu površinu i reduciraju svjetlosne zrake koje prima sloj grmlja te ga potiskuju prema rubovima parka i stazama. Park 2. Lipnja, druga ispitivana lokacija, je također smještena u blizini centra, ali znatno novijeg ustanovljenja (1974.), tako da su stabla i grmovi mlađeg doba, osim nešto jedinki koje su presađene kao odrasle. Veći dio parka predstavlja travnjak, okružen stablima crnike i Judinog drveta te platane. Tu su i zone za dječje igre, košarkaško igralište, boćalište, klupe za odmor i dr. Od posebne važnosti za biološku raznolikost je vodeni bazen, koji neprekidno osigurava potrebnu vodu za biljke i životinje. Uz tipične mediteranske elemente stabala i grmlja, nalazi se dosta egzotičnih ukrasnih vrsta (palme). Postoje također i listopadne vrste kao što su lipa, crna topola i tužna vrba. Treća zona je Lama Balice, vlažni pojas uz korito starog potoka, obrastao spontanom mediteranskom vegetacijom. Radi se o perifernom parku, razvijenim u dužinu i povezanim s agrarnim površinama izvan gradske cjeline. U ovom parku mogu se uočiti obilježja visoke i niske makije, gariga i travnate površine, a zastupljene su mnoge mediteranske vrste. Istraživanja su vršena u razdoblju travanj-lipanj (vrijeme gniježđenja i veće aktivnosti ptica), a odnosila su se samo na dnevne ptice. U tom periodu je lakše uočavanje ptica, a i njihov pjev je intenzivniji. Istraživanja su vršena s dvije potpuno različite metode, čija kombinacija daje vrlo pouzdane rezultate. – metoda punktova (stajališta) za osluškivanje (Bi b b i i dr. 2000) po kojoj je odabrano 11 stajališta (i od toga 5 u Lama Balice, po 3 u ostale dvije zone). Stajališta su posjećena 6 puta dnevno po 10 minuta u prvim jutarnjim satima i ponavljana 6 puta u sezoni. Evidentiraju se kontakti s pticama u radijusu od 25 m. Da se izbjegne dvostruko evidentiranje, stajališta su na razmaku od 200 m jedno od drugoga. – metoda Mac Kinnon-a (1990. g.) predstavlja kvalitativni i polukvalitativni popis ptica i omogućava procjenu bogatstva vrste, koje je dobar indikator |