DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 64     <-- 64 -->        PDF

što je često uzrokovano postojećim regionalnim zakonima,
različitim oblicima zakonodavne autonomije,
socijalno-ekonomskim čimbenicima i tradicijom.


Regija Piemont je jedina koja je za cijelo područje
donijela Šumski područni plan, podijelivši cijelo područje
na 47 homogenih cjelina, zvanih “Šumske zone”,
koristeći se tehničkim normama elaboriranim u šumarskom
institutu (IPLA 2004).


Po istim načelima Regija Sardinija je svoje područje
podijelila na 25 oblasti, homogenih teritorijalnih
zona na kojima se provode područni šumski planovi,
koji proširuju svoju vrijednost na okolišnu komponentu
sukladnu internacionalnim procesima. S druge strane,
mnoge talijanske regije nisu još otvorile problematiku
regionalnog šumskog planiranja na područnoj razini.
Tako je na primjer Sicilija tek nedavno aktivirala
proučavanje glavnih i osnovnih tematskih točaka u
šumskom sektoru u sklopu Projekta tehničke pomoći u
šumskom sektoru regije Sicilija. U istoj ili sličnoj pokusnoj
fazi nalaze se i druge regije: Basilicata, Emilia-
Romagna, Lombardija, Molise, Sardegna, Trentino-
Alto Adige i Umbria.


Uz ove, regionalne planove, dosta daleko se otišlo u
izravnim, praktičnim šumsko-uzgojnim planovima,
koji imaju konkretne nazive, kao na primjer: Plan šumskog
gospodarenja, Plan uređivanja šuma, Plan revizije,
Plan šumskih kulturnih radova, Plan sječe i slično.


Poseban slučaj je Regija Friuli-Venezia Giulia, koja
je prve oblike planiranja imala po zakonu iz 1923. g.
Neki od tih zakona doživjeli su već šestu reviziju. U posljednjih
20 godina u toj regiji realizirano je 98 planova
uređivanja šuma, što je gotovo kompletna javna površina
Regije. U regiji Sicilija je naprotiv učinjeno vrlo
malo, tako da su ukupno donesena svega tri plana za
šume otoka, koji nažalost nisu realizirani. U ovoj raznolikoj
situaciji po regijama osjeća se naglašena potreba za
donošenje planova, koji bi u prvoj fazi obuhvatili sve
zaštićene zone u svim Regijama, s konkretnim planskim
zadacima i kratkim rokovima za njihovo provođenje.


Grupa autora:


Ptičji svijet kao indikator biološke raznolikosti u
gradskom okružju – primjer zelene površine grada Barija.
U posljednje vrijeme sve je očitije da zelene gradske
površine mogu biti važan čimbenik u očuvanju
biološke raznolikosti. Kontinuirano proširenje urbanih
površina na zelena područja ugrožava kvalitetu okružja,
pa ostaci gradskog zelenila značajno doprinose očuvanju
biološke raznolikosti ograničenih razmjera.


Proučavanjem strukture ornitoloških zajednica u
zelenim gradskim zonama došlo se do zaključka da su
ptice izvrsni indikatori biološke raznolikosti. Gradsko
okružje, zbog svojih specifičnih karakteristika i složenosti
procesa koji ga reguliraju, uzrokuje negativan
utjecaj na ptičje populacije, kao što je uznemirivanje,


smanjenost prostora, izloženost predatorima, zagađenje
zraka i ambijenta i dr. Cilj ovog istraživanja je ustanovljavanje
ornitološke raznolikosti na tri različite površine
gradskog zelenila u gradu Bariju.


Prva površina su vrtovi Trga Umberto, ukupne površine
18.800 m2, smješteni u povijesnoj zoni, koja da


, s
tira iz kraja XIX st
stst. Vegetaciju obilježavaju vazdazele


.
na stabla česmine (143 stabla), alepskog bora (17 stabala),
lovori i cedrovi, te od listopadnih koprivić i brijest.
Od alohtonih vrsta nalaze se brojne palme raznih
vrsta, što daje parku posebno egzotično obilježje. U
sloju grmlja nalazi se mnoštvo oleandera, patuljastih
palma, kalina, pitosporuma i leprika (Viburnum tinus).
Stara stabla s razvijenim krošnjama pokrivaju gotovo
cijelu površinu i reduciraju svjetlosne zrake koje
prima sloj grmlja te ga potiskuju prema rubovima parka
i stazama.
Park 2. Lipnja, druga ispitivana lokacija, je također
smještena u blizini centra, ali znatno novijeg ustanovljenja
(1974.), tako da su stabla i grmovi mlađeg doba,
osim nešto jedinki koje su presađene kao odrasle. Veći
dio parka predstavlja travnjak, okružen stablima crnike
i Judinog drveta te platane. Tu su i zone za dječje igre,
košarkaško igralište, boćalište, klupe za odmor i dr. Od
posebne važnosti za biološku raznolikost je vodeni bazen,
koji neprekidno osigurava potrebnu vodu za biljke
i životinje. Uz tipične mediteranske elemente stabala i
grmlja, nalazi se dosta egzotičnih ukrasnih vrsta (palme).
Postoje također i listopadne vrste kao što su lipa,
crna topola i tužna vrba.
Treća zona je Lama Balice, vlažni pojas uz korito
starog potoka, obrastao spontanom mediteranskom vegetacijom.
Radi se o perifernom parku, razvijenim u
dužinu i povezanim s agrarnim površinama izvan gradske
cjeline. U ovom parku mogu se uočiti obilježja visoke
i niske makije, gariga i travnate površine, a zastupljene
su mnoge mediteranske vrste.
Istraživanja su vršena u razdoblju travanj-lipanj
(vrijeme gniježđenja i veće aktivnosti ptica), a odnosila
su se samo na dnevne ptice. U tom periodu je lakše uočavanje
ptica, a i njihov pjev je intenzivniji. Istraživanja
su vršena s dvije potpuno različite metode, čija
kombinacija daje vrlo pouzdane rezultate.



metoda punktova (stajališta) za osluškivanje (Bi b b i
i dr. 2000) po kojoj je odabrano 11 stajališta (i od
toga 5 u Lama Balice, po 3 u ostale dvije zone). Stajališta
su posjećena 6 puta dnevno po 10 minuta u prvim
jutarnjim satima i ponavljana 6 puta u sezoni.
Evidentiraju se kontakti s pticama u radijusu od 25 m.
Da se izbjegne dvostruko evidentiranje, stajališta su
na razmaku od 200 m jedno od drugoga.

metoda Mac Kinnon-a (1990. g.) predstavlja kvalitativni
i polukvalitativni popis ptica i omogućava
procjenu bogatstva vrste, koje je dobar indikator