DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 65 <-- 65 --> PDF |
biološke raznolikosti. Sastoji se u tome da se na po sebne liste unose sve vrste čuvene ili viđene, unutar određenog prostora. Te se liste naknadno statistički obrađuju. Na pojedinoj listi jedna vrsta unosi se samo jedanput. Na taj način metodom Mac Kinnon-a ustanovljuje se biološka raznolikost, a metodom punktova za osluškivanje njihova učestalost. U tijeku istraživanja evidentirano je ukupno 49 vrsta, od koji većina samo na lokaciji Lama Balice, koja po očekivanju ima najveću biološku raznolikost i učestalost vrsta. 11 vrsta su indikativne, a 5 ekskluzivne za Lama Balice. S obzirom na strukturu vegetacije i položaj ovog prigradskog parka, koji je povezan s agrarnim površinama, ovi rezultati su bili očekivani. Navodimo po učestalosti vrste evidentirane u parku Lama Balice, od kojih se neke (u manjem broju) pojavljuju u ostala dva parka: – ćubasta ševa – grmuša (muharica), – lastavica, – vjetruša kliktavka, – kućanska lasta, – vrabac, – šojka, – gugutka, – crvenooka grmuša i – slavuj. U parku Trg Umberto naglašeno je brojno stanje lastavica i čavki, čiji je način života vezan za gradski ambijent, gdje tvore brojnu koloniju. U zaključku članka autori naglašavaju da biološka raznolikost opada od rubnih dijelova prema središtu, pri čemu je važan čimbenik veličina parka i sastav vegetacije. Istraživanja u drugim gradovima Italije i Europe potvrdila su slično stanje tj. siromašnost vrsta u strogo urbaniziranim zonama, a pogotovo je ograničen broj vrsta ptica čiji je život vezan za šumsko okružje. Fauna i šume Paolo Casanova, Anna Memoli: Šume divljih svinja – zapuštene panjače Posljednjih desetljeća na gotovo svim šumskim površinama Apeninskog poluotoka pojavljuje se “problem divljih svinja”. Loše gospodarenje ovom divljači uzrokuje ekološke poremećaje, ne samo na štetu šuma, već i na štetu ostale faune. Razlog tomu je što se divlja svinja često ponaša kao predator, a posebice krmače u vrijeme dojenja mladunčadi. Antičke kulture pridavale su veliku važnost lovu na divlje svinje, ali ne isključivo zbog prehrambenih ciljeva. Zbog njihove crne boje i noćnog života, divlje svinje su identificirane sa smrću i zagrobnim životom, a stari Grci su lov na divlje svinje smatrali kao osnovni trening mladih, za teškoće koje će morati savladavati u ratu. U klasičnoj antici lov na divlje svinje se u pravilu vodio uz korištenje čopora velikih pasa, koji su trebali pronaći, slijediti i zaustaviti lovinu, omogućiti lovcu da joj se približi i usmrti je kopljem (koje je imalo graničnik koji je sprječavao da koplje prođe kroz divljač) ili kratkim mačem s kojim je trebalo prerezati vratne žile. Svakako je za takav lov trebalo puno vještine i hrabrosti. Sve do 1923. g. divlja svinja se u Italiji lovila svim sredstvima, bez lovostaja, jer se smatrala nepoželjnom štetočinom (konkurencija u prehrani s domaćim životinjama), a početak demografskog uspona počinje polovicom 70-ih godina, da bi danas obuhvatila cijeli poluotok i zapadni alpski luk. Divlja svinja preferira šumske površine s gustim podrastom, dovoljnim količinama vode i hrane, posebno za razdoblje zime pod snježnim pokrivačem. Žir, kesten i bukvica osnove su zimske prehrane, iako je divlja svinja prilagodljiva i drugoj hrani, te pri zanemarenom gospodarenju može prouzročiti ekološke probleme. Mediteranska šuma u raznim oblicima predstavlja povoljno stanište zbog obilja hrane i vode koja je potrebna za piće i kaljužanje. U ljetnoj prehrani od velike važnosti su pinjoli, (sjeme bora pinije, koji u sušnom periodu padaju na tlo), izdanci šaša i druge podzemne i nadzemne biljne i životinjske organske tvari. Svakako nisu zanemarivi noćni pohodi divljih svinja na obrađene površine, gdje čine značajne štete. Važnu komponentu u prehrani čine divlje i pitome masline, te ostaci kukuruza, voća i grožđa nakon mehaničke berbe. Posebno treba naglasiti važnost napuštenih kestenovih šuma, panjača, s kojima se ne gospodari, a koje obilno rode kestenima i maronima. S takvom prehra nom većina mladih krmača od 8–10 mjeseci starosti je rodukciju, što doprinosi demografs aninskim zonama također postoje povoljni uvjeti uz miješanu vegetaciju cera, medunca, graba, trešnje, oskoruše, javora i drugoga, uz ostatke kestenika za tanin. Lošije uvjete predstavljaju šume bukve koje zbog prelaska u visoki uzgojni oblik imaju slabu podstojnu etažu. Zbog velike prilagodljivosti gotovo svim šumskim površinama i velike reprodukcijske sposobnosti, gospodarenje populacijom divljih svinja je vrlo kompleksno, otežano čestim premiještanjem ove divljači. Teško je održavati na jednoj površini brojno stanje divljih svinja koje je kompatibilno s drugom divljači (npr. srnećom) i podnošljivim štetama na poljoprivrednim i šumskim kompleksima. Jedini način na koji se može regulirati brojno stanje ove divljači je izlov prekobrojnih jedinki, konkretnom lovnom aktivnošću, što predstavlja velike teškoće. |