DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 69 <-- 69 --> PDF |
MEMORIAM GOJKO PINJUH, dipl. ing. šum. (1938–2008) U Slavonskome Brodu umro je 22. svibnja 2008., u 71. godini, u svome domu, nakon teške i neizlječive bolesti, Gojko P i n j u h , dipl. ing. šumarstva. Naš kolega iz malobrojne starije generacije slavonskobrodskih šumara rođen je 4. ožujka 1938. godine u Čerigaju, mjestancu smještenom 5 km jugozapadno od Širokoga Brijega, u Bosni i Hercegovini, u obitelji Marka i Mare, rođene Čolak. Osnovnu školu završava 1949. u rodnom mjestu, maturira 1958. u širokobriješkoj gimnaziji, a na Šumarskom fakultetu u Zagrebu diplomira 1965. godine. Prvo zaposlenje kolega Gojko dobiva u Agrokombinatu “Jasinje” u Slavonskome Brodu, a 1970. zapošljava se u istom gradu u ondašnjem Šumskom gospodarstvu, u Službi za planiranje. Budući da je u međuvremenu završio i prvi stupanj studija na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, sve vrijeme radi na poslovima planiranja u šumarstvu, a kraće i na organiziranju knjigovodstvenih i financijskih poslova (šef računovodstva). U mirovinu odlazi 31. srpnja 2003. godine, s mjesta rukovoditelja Planskoanalitičkog odjela novogradiške podružnice Hrvatskih šuma. Njegovi kolege i najbliži suradnici pamtit će ga kao kvalitetnog i nadasve savjesnog stručnjaka, koji je svojom strpljivošću, samozatajnošću i samoprijegornom upornoš ću, svaki radni zadatak uspješno privodio kraju. Neobično je volio svoj posao u koji je utkao sklonost prema planiranju i analizi, primjenjujući je zavidnom preciznošću u specifičnim uvjetima šumarstva. Zalagao se za odgovornost, marljivost, odanost, brižnost, a krasile su ga skromnost, druželjubivost, mudrost te srdačnost i toplina u međuljudskim odnosima. Osim ljubavi prema poslu, posebno mjesto u njegovu životu zauzimali su članovi obitelji, s kojima je kao umirovljenik proveo tek nekoliko godina. Supruga i kćerka su tijekom teške bolesti stalno bile uz njega, olakšavajući mu bolesničke dane. U slobodno vrijeme bavio se vinogradarstvom i voćarstvom, a nerijetko je prijateljima oduševljeno pričao o svojoj vikendici u Bukovačkom brdu, gdje je imao voćnjak i vinograd, kojima je posvećivao znatan dio vremena. Vino nije proizvodio samo za sebe, nego i za svoje prijatelje i susjede. Skroman, tih i nenametljiv, rado je i s veseljem izmjenjivao iskustva o uzgajanju i zaštiti vinove loze, no neumoljiva bolest oduzela mu je radost boravka u tome prirodnom okružju. Kao iskusan planer i analitičar poslovnih događanja, svoje je bogato znanje nesebično prenosio mlađim kolegama i rijetkim šumarskim stručnjacima koji su pokazivali sklonost prema tim poslovima. Pamtimo ga kao člana Uređivačkog odbora mjesečnika, koji je izlazio u Radnoj organizaciji šumarstva “Slavonska šuma” Vinkovci, a na stranicama toga glasila često su se pojavljivali i njegovi tekstovi. Bio je aktivni i zaslužni član slavonskobrodskog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva, a svojim će kolegama šumarima trajno ostati u sjećanju. Iza Gojka će ostati nenadoknadiva praznina. U tišini krematorija na zagrebačkom groblju Mirogoj, od Gojka Pinjuha oprostili su se 27. svibnja supruga Jagoda, kćerka Željka, unuka Lana, zet Danko te najbliža rodbina, susjedi, prijatelji i suradnici. Neka mu je vječna slava i hvala! Ivica Tomić, dipl. ing. šum. |