DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 69     <-- 69 -->        PDF

MEMORIAM


GOJKO PINJUH, dipl. ing. šum. (1938–2008)


U Slavonskome Brodu umro je


22. svibnja 2008., u 71. godini, u
svome domu, nakon teške i neizlječive
bolesti, Gojko P i n j u h , dipl.
ing. šumarstva. Naš kolega iz malobrojne
starije generacije slavonskobrodskih
šumara rođen je 4. ožujka
1938. godine u Čerigaju, mjestancu
smještenom 5 km jugozapadno od
Širokoga Brijega, u Bosni i Hercegovini,
u obitelji Marka i Mare, rođene
Čolak. Osnovnu školu završava
1949. u rodnom mjestu, maturira
1958. u širokobriješkoj gimnaziji, a
na Šumarskom fakultetu u Zagrebu
diplomira 1965. godine.
Prvo zaposlenje kolega Gojko
dobiva u Agrokombinatu “Jasinje”
u Slavonskome Brodu, a 1970. zapošljava
se u istom gradu u ondašnjem
Šumskom gospodarstvu, u
Službi za planiranje. Budući da je u
međuvremenu završio i prvi stupanj
studija na zagrebačkom Ekonomskom
fakultetu, sve vrijeme radi
na poslovima planiranja u šumarstvu,
a kraće i na organiziranju
knjigovodstvenih i financijskih poslova
(šef računovodstva). U mirovinu
odlazi 31. srpnja 2003. godine,
s mjesta rukovoditelja Planskoanalitičkog
odjela novogradiške
podružnice Hrvatskih šuma.


Njegovi kolege i najbliži suradnici
pamtit će ga kao kvalitetnog i
nadasve savjesnog stručnjaka, koji
je svojom strpljivošću, samozatajnošću
i samoprijegornom upornoš


ću, svaki radni zadatak uspješno privodio
kraju. Neobično je volio svoj
posao u koji je utkao sklonost prema
planiranju i analizi, primjenjujući je
zavidnom preciznošću u specifičnim
uvjetima šumarstva. Zalagao se
za odgovornost, marljivost, odanost,
brižnost, a krasile su ga skromnost,
druželjubivost, mudrost te srdačnost
i toplina u međuljudskim odnosima.
Osim ljubavi prema poslu, posebno
mjesto u njegovu životu zauzimali
su članovi obitelji, s kojima je kao
umirovljenik proveo tek nekoliko
godina. Supruga i kćerka su tijekom
teške bolesti stalno bile uz njega,
olakšavajući mu bolesničke dane. U
slobodno vrijeme bavio se vinogradarstvom
i voćarstvom, a nerijetko
je prijateljima oduševljeno pričao o


svojoj vikendici u Bukovačkom brdu,
gdje je imao voćnjak i vinograd,
kojima je posvećivao znatan dio
vremena. Vino nije proizvodio samo
za sebe, nego i za svoje prijatelje i
susjede. Skroman, tih i nenametljiv,
rado je i s veseljem izmjenjivao iskustva
o uzgajanju i zaštiti vinove
loze, no neumoljiva bolest oduzela
mu je radost boravka u tome prirodnom
okružju.


Kao iskusan planer i analitičar
poslovnih događanja, svoje je bogato
znanje nesebično prenosio
mlađim kolegama i rijetkim šumarskim
stručnjacima koji su pokazivali
sklonost prema tim poslovima.
Pamtimo ga kao člana Uređivačkog
odbora mjesečnika, koji je izlazio u
Radnoj organizaciji šumarstva
“Slavonska šuma” Vinkovci, a na
stranicama toga glasila često su se
pojavljivali i njegovi tekstovi. Bio
je aktivni i zaslužni član slavonskobrodskog
ogranka Hrvatskoga šumarskog
društva, a svojim će kolegama
šumarima trajno ostati u sjećanju.
Iza Gojka će ostati nenadoknadiva
praznina.


U tišini krematorija na zagrebačkom
groblju Mirogoj, od Gojka
Pinjuha oprostili su se 27. svibnja
supruga Jagoda, kćerka Željka, unuka
Lana, zet Danko te najbliža rodbina,
susjedi, prijatelji i suradnici.


Neka mu je vječna slava i hvala!


Ivica Tomić, dipl. ing. šum.