DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 110     <-- 110 -->        PDF

gom području Viša matematika, kada
je znao burno iznositi svoja brojna
rješenja najkompliciranijih zadataka
pred ispit. Znao je okupiti i
zainteresirati velik broj brucoša.
Činilo se kao da je on u tome negdje
mnogo dalje ispred nas ostalih.


Sada kada je zauvijek otišao, mi
preostali njegovi kolege još živuće
generacije apsolvenata godišta


1960/61. g. uvijek ćemo žaliti što se
zbog toga naš Krešo, alias Joe, nije
mogao nama pridružiti 2006. g. na
našoj i njegovoj proslavi 45. godišnjice
i obilasku svog Šumarskog fakulteta
i evociranju uspomena.


Hrvatsko šumarsko društvo ogranak
Zagreb zajedno s Organizacijskim
odborom godišta odali su počast
preminulom zaslužnom kolegi


šumaru profesionalcu iz Kanade i
minutom šutnje oprostili se od njega.
Neka mu je vječna hvala i slava!


Za HŠD ogranak Zageb i
Organizacioni odbor godišta
Davorin Kapec, dipl. ing.


JOSIP ĐURĐEVIĆ, šum. tehn. (1931 – 2007)


U spliskom KBC Firule napustio
nas je nakon kratke bolesti i pozivom
Gospodina s blagoslovom dušebrižnika
Njegovog nauka, pohranjen
od svojih najmilijih i brojnih
kolega šumara Dalmacije te prijatelja
i sugrađana štovatelja našeg Joze,
u kamenu krša svog mjesta rođenja
u Imotskom s nadnevkom 3. siječnja
2007. Bio je to početak nove godine
u hladno vjetrovito poslijepodne
susnježice uz buru, burno kako
mu je i život protekao. Život ga nije
mazio kao ni roditelje u vremenu između
dva Svjetska rata, tijekom
Drugog, dočekavši umirovljenje u
svitanje samostalne Države Hrvatske
koju je sanjao, volio i kao uvijek
s pjesmom u susretima uveseljavao
nas o Bože čuvaj Hrvatsku!


Na Imotskom groblju u ime Hrvatskog
šumarskog društva, ogranka
Dalmacija Split, svih djelatnika
Hrvatskih šuma, Uprave šuma Podružnice
Split i Odjela za šumarstvo
Instituta za jadranske kulture i melioraciju
krša Split, oprostio se dr.
sc. Vlado To p i ć , ispričavši tužnom
skupu poslijednju životnu pripovjetku
našeg Joze kako smo ga iz njegove
dobrote i kolegijalnosti zvali:
“Smrt čovjeka rastužuje za svim ljudima,
a pogotovo za onim ljudima
koji su tijekom života svojim radom
i pregalaštvom doprinjeli napretku i


razvoju sredine u kojoj su živjeli.
Upravo takav čovjek bio je gospodin
Josip Đurđević. Ugasio se život velikog
šumara s krša, s bogatom riznicom
znanja i iskustva, koje je nesebično
prenosio na mlađe kolege”.


Život mu je započeo 19. ožujka
1931. godine u Imotskome, podrijetlom
roditelja iz plemenite građanske
– činovničke hrvatske rimokatoličke
obitelji, od oca Antuna
sudskog činovnika, podrijetlom i
korjenima iz povijesnog grada Korčule,
a majke Bogoslave rođene
Šušnjar iz Imotskog. Usudom oca
sudskog državnog činovnika koji je
morao po dekretu službovati i seliti
s obitelji, Josip započinje pohađati
osnovnu školu u mjestu Blatu na
Korčuli, pa nastavlja u rodnom


Imotskom. Drugi svjetski rat zatiče
obitelj ponovno u Korčuli okupiranoj
od Talijanskih okupacijskih vlasti
te su s ocem i starijim bratom Anđelkom
prognani u Sarajevo okupirano
od Njemačkih okupacijskih
vlasti u sabirni logor. Vraćaju se u
Imotski gdje završava osnovnu školu
uz braću Anđelka, Jakova, Ivana i
sestru Franicu.


Krašku srednju šumarsku školu u
Drnišu upisuje u jesen 1947. godine,
koja se slijedeće godine premješta u
Split s nazivom Srednja šumarska
škola za krš Split, nju završava kao
najuspješniji maturant drugog
naraštaja u proljeće 1951. godine.
Po stjecanju diplome šumarskog
tehničara, dekretom je upućen na
rad u Ivanićgrad u Crnu Goru. Zamolbom
mjerodavnim vlastima direktora
Šumskog gospodarstva
Imotski, dipl. ing. šum. Ante Dubravca
zapošljava se kao mlađi pristav
u tom Gospodarstvu. Kroz stručne
poslove i terensku praksu nakon
tri godine stječe pravo i polaže
državni – stručni ispit te odlazi na
odsluženje vojnog roka u Bileća u
Hercegovinu, a zatim u Zagreb. Vraća
se po odsluženju 1956. god. u
Imotski nastavljajući raditi u Šumskom
gospodarstvu Imotski. Te godine
upoznao je gospođicu Tonku
Brstilo mladu “apotekaricu” – far