DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 110 <-- 110 --> PDF |
gom području Viša matematika, kada je znao burno iznositi svoja brojna rješenja najkompliciranijih zadataka pred ispit. Znao je okupiti i zainteresirati velik broj brucoša. Činilo se kao da je on u tome negdje mnogo dalje ispred nas ostalih. Sada kada je zauvijek otišao, mi preostali njegovi kolege još živuće generacije apsolvenata godišta 1960/61. g. uvijek ćemo žaliti što se zbog toga naš Krešo, alias Joe, nije mogao nama pridružiti 2006. g. na našoj i njegovoj proslavi 45. godišnjice i obilasku svog Šumarskog fakulteta i evociranju uspomena. Hrvatsko šumarsko društvo ogranak Zagreb zajedno s Organizacijskim odborom godišta odali su počast preminulom zaslužnom kolegi šumaru profesionalcu iz Kanade i minutom šutnje oprostili se od njega. Neka mu je vječna hvala i slava! Za HŠD ogranak Zageb i Organizacioni odbor godišta Davorin Kapec, dipl. ing. JOSIP ĐURĐEVIĆ, šum. tehn. (1931 – 2007) U spliskom KBC Firule napustio nas je nakon kratke bolesti i pozivom Gospodina s blagoslovom dušebrižnika Njegovog nauka, pohranjen od svojih najmilijih i brojnih kolega šumara Dalmacije te prijatelja i sugrađana štovatelja našeg Joze, u kamenu krša svog mjesta rođenja u Imotskom s nadnevkom 3. siječnja 2007. Bio je to početak nove godine u hladno vjetrovito poslijepodne susnježice uz buru, burno kako mu je i život protekao. Život ga nije mazio kao ni roditelje u vremenu između dva Svjetska rata, tijekom Drugog, dočekavši umirovljenje u svitanje samostalne Države Hrvatske koju je sanjao, volio i kao uvijek s pjesmom u susretima uveseljavao nas o Bože čuvaj Hrvatsku! Na Imotskom groblju u ime Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Dalmacija Split, svih djelatnika Hrvatskih šuma, Uprave šuma Podružnice Split i Odjela za šumarstvo Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša Split, oprostio se dr. sc. Vlado To p i ć , ispričavši tužnom skupu poslijednju životnu pripovjetku našeg Joze kako smo ga iz njegove dobrote i kolegijalnosti zvali: “Smrt čovjeka rastužuje za svim ljudima, a pogotovo za onim ljudima koji su tijekom života svojim radom i pregalaštvom doprinjeli napretku i razvoju sredine u kojoj su živjeli. Upravo takav čovjek bio je gospodin Josip Đurđević. Ugasio se život velikog šumara s krša, s bogatom riznicom znanja i iskustva, koje je nesebično prenosio na mlađe kolege”. Život mu je započeo 19. ožujka 1931. godine u Imotskome, podrijetlom roditelja iz plemenite građanske – činovničke hrvatske rimokatoličke obitelji, od oca Antuna sudskog činovnika, podrijetlom i korjenima iz povijesnog grada Korčule, a majke Bogoslave rođene Šušnjar iz Imotskog. Usudom oca sudskog državnog činovnika koji je morao po dekretu službovati i seliti s obitelji, Josip započinje pohađati osnovnu školu u mjestu Blatu na Korčuli, pa nastavlja u rodnom Imotskom. Drugi svjetski rat zatiče obitelj ponovno u Korčuli okupiranoj od Talijanskih okupacijskih vlasti te su s ocem i starijim bratom Anđelkom prognani u Sarajevo okupirano od Njemačkih okupacijskih vlasti u sabirni logor. Vraćaju se u Imotski gdje završava osnovnu školu uz braću Anđelka, Jakova, Ivana i sestru Franicu. Krašku srednju šumarsku školu u Drnišu upisuje u jesen 1947. godine, koja se slijedeće godine premješta u Split s nazivom Srednja šumarska škola za krš Split, nju završava kao najuspješniji maturant drugog naraštaja u proljeće 1951. godine. Po stjecanju diplome šumarskog tehničara, dekretom je upućen na rad u Ivanićgrad u Crnu Goru. Zamolbom mjerodavnim vlastima direktora Šumskog gospodarstva Imotski, dipl. ing. šum. Ante Dubravca zapošljava se kao mlađi pristav u tom Gospodarstvu. Kroz stručne poslove i terensku praksu nakon tri godine stječe pravo i polaže državni – stručni ispit te odlazi na odsluženje vojnog roka u Bileća u Hercegovinu, a zatim u Zagreb. Vraća se po odsluženju 1956. god. u Imotski nastavljajući raditi u Šumskom gospodarstvu Imotski. Te godine upoznao je gospođicu Tonku Brstilo mladu “apotekaricu” – far |