DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 50     <-- 50 -->        PDF

D. Ballian, B. Giersberg, U. Tröber: GENETIČKA VARIJABILNOST OBIČNE TISE (Taxus baccata L.) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXII (2008), 431-443
Analizom podataka iz tablice 3 možemo primijetiti
da enzimski sustav Adh pokazuje najveći monomorfizam,
a on je registriran u četiri istraživane populacije.
Kod genskog lokusa Got – B monomorfizam imamo u
dvije populacije, dok je genski lokus Skdh – A monomorfan
u jednoj populaciji. Ostali enzimski sustavi pokazuju
prisutnost većeg ili manjeg polimorfizma.


Daljnjom analizom dobivenih rezultata primjetna je
prisutnost uvjetno rečeno relativno rijetkog alela u području
Bosne i Hercegovine, a koji je registriran s malom
učestalošću samo u populaciji Plješivica i Prenj.
To se odnosi na alel A3 kod genskog lokusa 6-Pgdh s
učestalošću 0,022 i 0,004. Analizom genotipova možemo
primijetiti da je prisutan samo u heterozigotnom
stanju (tablica 4). Analizom ostalih genskih lokusa situacija
je nešto drukčija, te su analizirani aleli prisutni
obično u dvije ili više populacija, a imaju relativno
veću učestalost.


Analizom alelne dominantnosti prema genskim lokusima
evidentno je da kod genskog lokusa Got – B dominira
alel B2. Kod genskog lokusa 6-Pgdh dominira alel
A2, a kod Pgm – A alel A3. Analizom genskog lokusa
Skdh – A vidljiva je dominantnost alela A2, a kod Adh
alela 3. Kod genskog lokusa Idh – A dominira alel A2.


Tablica 4. Relativna genotipska učestalost
Table 4 Relative genotype frequencies


Enzimski sustav Genotip


Enzyme system Genotyp Plješivica Prenj


Analizom genotipskih učestalosti nemamo drukčiju
situaciju nego što smo imali kod analize alela. Tako smo
ukupno registrirali 24 genotipa, što je prikazano u tablici
4. Interesantno je da je najviše genotipova registrirano
kod genskog lokusa Pgm – A, ukupno šest, iako u i
drugi gen lokusi imali iste predispozicije i isti broj alela
kao i lokus Pgm – A. Ovo ukazuje na specifične procese
koji vladaju u istraživanim populacijama tise, a koji su
dosta konzervativni i usmjeravaju populacije u određenom
smjeru, bilo da se favoriziraju homozigoti ili heterozigoti
kod određenih genskih lokusa.


Genetička raznolikost – Genetic variability
Analizom broja alela prema genskim lokusima (tablica
5) može se primijetiti da između populacija postoje
određene razlike, o čemu je već bilo riječi ranije.
Ako pak analiziramo potencijalnu genotipsku raznolikost
možemo primijetiti da dobivena vrijednost od
1944 za populaciju Ozren (tablica 5) znatno odstupa od
svih ostalih, a razlog tomu treba tražiti u dobroj strukturi,
broju i rasporedu alela po genskim lokusima. Ovo
ukazuje da je populacija Ozren vrlo vjerojatno i najprilagodljivija
za razliku od drugih. U suprotnosti s Ozrenom
je populacija Plješivica koja ima jako malu vrijednost,
koja iznosi 162, na što je vjerojatno utjecao i broj


Populacija – Populacija
Olovo Borja Bjelašnica Ozren


11 0,000 0,000 0,000 0,059 0,000 0,000
Got-B 12 0,000 0,026 0,000 0,471 0,453 0,488
22 1,000 0,974 1,000 0,471 0,547 0,512
11 0,000 0,000 0,091 0,000 0,000 0,000
12 0,000 0,000 0,027 0,012 0,000 0,037
Pgm-A 13
22
0,043
0,000
0,246
0,035
0,445
0,009
0,271
0,000
0,019
0,000
0,000
0,000
23 0,000 0,228 0,064 0,000 0,000 0,707
33 0,957 0,491 0,364 0,718 0,981 0,256
12 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 0,073
Adh-A 13
23
0,000
0,000
0,000
0,000
0,145
0,100
0,000
0,000
0,000
0,000
0,146
0,000
33 1,000 1,000 0,755 1,000 1,000 0,780
11 0,000 0,000 0,173 0,388 0,358 0,000
6-Pgdh-A 12
22
0,674
0,283
0,474
0,518
0,327
0,500
0,365
0,247
0,453
0,189
0,488
0,512
23 0,043 0,009 0,000 0,000 0,000 0,000
22 0,609 0,965 0,973 0,447 0,868 1,000
Skdh-A 23 0,391 0,035 0,027 0,471 0,132 0,000
33 0,000 0,000 0,000 0,082 0,000 0,000
12 0,174 0,263 0,136 0,141 0,057 0,963
13 0,000 0,000 0,000 0,082 0,000 0,037
Idh-A 22 0,826 0,737 0,864 0,282 0,943 0,000
23 0,000 0,000 0,000 0,388 0,000 0,000
33 0,000 0,000 0,000 0,106 0,000 0,000