DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 53     <-- 53 -->        PDF

D. Ballian, B. Giersbere, U. Tröber: GENETICBCA VARIJABILNOST OBIČNE TISE (Taxus baccata L.) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXII (2008), 431-443
ih s tim čimbenicima ne možemo povezati. Ako bi pos- veni rezultat, a objašnjenje treba tražiti u veličinama
tojala povezanost s klimom ili zemljopisnom pripad- populacija, kao i genetički specifičnim procesima koji
nošću, tada se moglo očekivati da populacije Olovo i postoje u malim i izoliranim populacijama (S a v o l a i -
Ozren, te Ozren i Bjelašnica budu prilično bliske, a ne n e n i K u i t t i n e n 2000).
populacije Olovo i Prenj. Ipak se mora poštivati dobi-
Table 9. Procjena genetičkog odstojanja (d) parovima srednjih alelnih odstojanja (Nei 1972)
Table 9 Estimates of genetic distances (d) with pair of mean allelic distances (Nei 1972)


Populacija Populacija – Population
Population Plješivica Prenj Olovo Borja Bjelašnica Ozren
Plješivica —
Prenj 0,101 —
Olovo 0,118 0,085 —
Borja 0,190 0,233 0,262 —
Bjelašnica 0,112 0,163 0,177 0,149 —
Ozren 0,251 0,169 0,192 0,266 0,240 —


Slika 5. Dendrogram na temelju genetičkih odstojanja
Figure 5 Dendrogram based of genetic distances


Ako se dobiveni rezultati za alelna genetička odsto- kosti. Najbliže, kao što je već rečeno su populacije
janja predstave u obliku dendrograma (slika 5) dobit će Prenj i Olovo, s njima je povezana Plješivica koja je
se nešto jasnija slika o genetičkim vezama između is- zemljopisno najviše udaljena, slijedi Bjelašnica, Borja
traživanih populacija. Postoji pet razina povezivanja te u konačnici kao peta veza populacija Ozren.
prema genetičkoj srodnosti, odnosno genetičkoj blis-


RASPRAVA Discussion


U ovom istraživanju sa šest populacija obične tise u aleli koji su samo svojstveni za bosanskohercegovačke
Bosni i Hercegovini dobivena je nešto niža prosječna populacije. To tim više, što su naše populacije bliže poalelna
vrijednosti nego u sličnim istraživanjima koja su tencijalnom glacijalnom pribježištu od onih iz srednje i
provedena u Europi (tablica 10). Razlog tomu treba tra-sjeverne Europe, a koje su na svom migracijskom putu
žiti u broju analiziranih genskih alela, broju populacija izgubile dio stare, odnosno, prvobitne genetičke struktuili
broju uzoraka koji su predstavljali populacije. U is-re koju su imale nakon zadnje glacijacije.
traživanju je stvarna prosječna heterozigotnost prilično


O razvojnom putu obične tise, kao i njezinim popu


niska, a razlog može ležati u grupiranju analiziranih in


lacijama nemamo mnogo podataka, kako onih iz tercidividua
iz naših populacija na jednom manjem prostoru,


jara i kvartara, tako i u postglacijalnom razdoblju, pogdje
postoji stalno zatvoreno kretanje gena. Također se sebice u kome smjeru je tekao njihov razvoj. Zato je
treba osvrnuti i na uporabljene genske lokuse, koji su vrlo važno poznavati da li su u malim i izoliranim posamo
istovjetni lokusima koje je uporabila Tr ö b e r pulacijama vladali specifični selekcijski procesi i mu(
2004) u središnjem i istočnom dijelu Njemačke. Ipak tacijske promjene genoma, koje bi dovele do diferencikada
se usporede dobiveni rezultati komplementarnih jacije populacija, a o čemu detaljno piše S a v o l a i n e n
genskih lokusa, može se primijetiti da postoje specifični i K u i t t i n e n (2000). Kao primjer djelovanja selekcije