DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 59     <-- 59 -->        PDF

SPRUDOVI DRAVE


Drava u koprivničko-đurđevačkoj Podravini još je
uvijek brza i silovita rijeka velike razorne snage, velikog
erozivnog djelovanja, transporta i akumulacije
šljunka i pijeska. Zato su joj obale utvrđene visokim
nasipima, iako je u nekim dijelovima izgradila široko
korito u kojemu nerijetko mijenja svoj tok i gradi veće
ili manje otoke i sprudove. Većina tih sprudova ima
razmjerno kratak vijek, jer ih snaga vode premješta s
jednog mjesta na drugo ili ih potpuno razara u vrijeme
visokih vodostaja. Međutim, u tom širokom koritu,
kakvo je, primjerice, vidljivo kod naselja Molve ili kod
Novog Virja, gdje je akumulacija dravskog materijala
vrlo velika, održavaju se dugo vremena manji sprudovi
koji samo djelomično mijenjaju svoju veličinu i svoj
izgled. Oni u tom dijelu dravskog toka predstavljaju u
krajoliku vrlo privlačna mjesta, jer razbijaju jednoličnost
matice, a gotovo cijele godine predstavljaju i mjesta
okupljanja znatnog broja ptičjih vrsta. Zbog velikog
utjecaja i plavljenja, na njima se ne uspijeva održati
ni pionirska vegetacija sprudova, kakvu nalazimo
na sličnim, ali većim i stabilnijim sprudovima.


Primjer ovakve raznolikosti u krajobrazu Drave nalazimo
u blizini betonskog mosta kojim prolazi cesta od
Molvi prema Repašu te uzvodno od Repaša na lokaciji


Sprudovi Drave kod Molvi


zvanoj Baronićev konak. Na ovom, preko jedan kilometar
velikom dravskom sprudu, uspješno se održavaju
inicijalni oblici vegetacije sprudova koje predvodi pomladak
crne johe, crne topole bijele vrbe i raznih drugih
vrsta vrba. Zato je ovo područje dijelom pošumljeno, a
dijelom otvoreno, te je postalo već dugo vremena veliko
okupljalište, pa i gnjezdilište ptica (čigre, crna roda, bijela
žličarka, liske, kormorani, labudovi), a među kojima
se može susresti i orao štekavac.


MAZINSKO POLJE


Istočno i jugoistočno od planina Kremena (1510 m)
i Javornika (1212 m) te Velikog Urljaja (1295 m) i Vršine
(1092 m) zapadno, u duljinu od desetak i širinu
3–5 km proteže se Mazinsko polje. Prostire se na visini
700–800 metara, mjestimično ravno, mjestimično blago
valovito. Vapnenačke stijene izbijaju na površinu
samo na malim dijelovima travnjaka.


Krajem proljeća i početkom ljeta Mazinsko polje je
velik i šarolik cvijetnjak u kojemu populacije nekih
biljnih vrsta zauzimaju velike površine, i u to vrijeme
pružaju prevladavajući izgled krajolika. Niži vlažniji
dijelovi travnjaka naseljeni su populacijama žabnjaka
ljutića (Ranunculus acris L.), raznim vrstama djetelina
te gomoljastom končarom (Filipendula hexapetala
Gilib.). Mjestimično je nazočna i vrlo bujna ovsenica
pahovka (Arrhenatherum elatioris /L./ J. et K. Presl).
Na nešto višim staništima travnjaka prisutne su velike
populacije lavljeg zuba (Leontodon autumnalis L.),
ptičje grahorice (Vicia craca L.) i šuškavca (Rhinanthus
angustifolius /Gmel./ Heynh.).


U to vrijeme u jugozapadnim dijelovima Mazinskog
polja velika je populacija velike pečurke ili kračuna
(Agaricus macrosporus /Moell. Et Schff./ Pilat). Pojedini
primjerci narastu do 30 cm promjera klobuka. Gljive rastu
u polukrugovima s 10–20 ili više primjeraka.


Dio travnjaka Mazinskog polja


Na sjeveroistočnom dijelu travnjaka Mazinskog
polja na kojima uz spomenute vrsta raste i klinčić (Vi s caria
viscosa Aschers.), veće su populacije danjih leptira,
među kojima se osobito ističe rijetka variajnta leptira
Erebia medusa s jasno istaknutim nizom mrlja na
oba para krila.