DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Na usputnom točilu u sitnom siparu, jedino se održava obrubljena pušinica (Silene marginatra L.), a malo poviše točila veliko je naselje zvončike žutih cvjetova (Campanula thyrsoides L.), čije stabljike i gusti cvatovi dosežu visinu preko pola metra. Tu je i Valdštajnova grmolika vrba (Salix valdsteiniana L.) oko koje se razvila skromna vegetacija planinskih vrtića. Na samoj širokoj kamenitoj stazi blagog uspona susreće se znatna populacija zasad nepoznate svojte orhideje kruščike (Epipactis) u hrvatskoj flori, koja umjesto crvenih ima cvjetove, kao i veće dijelove stabljika žuto smeđe do skoro žute boje. Kako se nalazimo iznad granice šume, posvuda su stijene i gorske rudine prekrivene sastojinama klekovine bora (Pinus mugho Turra), a na mnogo mjesta po okolnim stijenama i liticama zamijećuju se mnogobrojne škrape. Ukazuje nam se ustvari tipični visokogorski velebitski krajolik, kojemu prostranstva jedva naziremo. Popevši se klekovinom do uzdužne velebitske staze, oko nas je sve više udovičice ili zvjezdoglavke (Scabiosa sp.) koja mjestimično prekriva znatne površi ne gorskih travnjaka, rudina. Kako je početak srpnja, mnogobrojni primjerci ljiljana već su ocvali, ali na više mjesta susreću se primjerci dimaka i runjika krupnih žutih cvatova. Među njima je i endemična malovanska runjika. U višim dijelovima planine česta je Vitasekova zvončika (Campanula Witasekiana Vierh.). Malovansko jezero na oko 1600 m visine odavno je bez vode, ali njegove obrise prepoznajemo po bujnijoj vegetaciji travnjaka. Inače, posvuda je najviše oštre vlasulje (Festuca pungens Kit.) kojom je prekrivena i cijela južna velika padina Malovana sve do vrha. S vrha se pruža lijep vidik na Bunovac, koji nam se ukazuje u cijeloj duljini, a velik dio Like sa Zirom i okolnim brdima kupa se u izmaglici ljetnog dana. Na dosta teško dostupnim točilima sjeverne malovanske strane trebalo bi očekivati nekoliko rijetkih biljaka hrvatske flore, kao što je hrvatska tarčuka (Aubrietia croatica Sch. N. Ky.), hrvatska ognjica, prenjska kamenika i dr., po čemu se Malovan može ubrojiti u botanički najzanimljivije dijelove Velebita. ROGAČ Otok Lastovo obiluje sredozemnim oblicima vegetacije i razmjerno bogatom florom. Uz kultivirane svojte na više mjesta rastu i divlji oblici rogača (Ceratonia siliquaL.). Ako po ničem drugom, zamijetit ćemo ih po neugodnom mirisu koji se pojavljuje u vrijeme njihove cvatnje tijekom jeseni. Razliku ćemo zamijetiti ako usporedimo pitomi rogač u vrijeme cvatnje, s primjercima ovih svojti. Veliko i staro stablo pitomog rogača s granama, gotovo do zemlje, nalazi se u blizini crkvice Sv. Antuna. Tako, primjerice, na putu iz polja Prgovo prema selu Lastovu raste veći broj stabala-grmova ovih svojti, visine nekoliko metara, pa čine prave šumarke čije jedinke u neko drugo godišnje doba ne bismo niti zamijetili. One se u vrijeme cvatnje ujesen razlikuju i po obliku, građi i veličini svojih cvjetova. Plodovi rogača danas u Hrvatskoj nisu na osobitoj cijeni. To je razlog zašto su i neki stari nasadi ovih biljaka, primjerice, oni na otoku Visu ili na Korčuli, danas većinom zapušteni, a plodovi često trunu na tlu. Odlika divljeg rogača s Lastova u cvatnji. Sredina listopada |