DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 63 <-- 63 --> PDF |
kama prinijeli nekoliko biljaka ilirske kokice u čašici s vodom, kojima veći broj cvjetova još nije bio oprašen, počeo se odvijati pred našim očima i ispred pripremljenog foto-aparata uzbudljiv i najvećem broju ljudi nepoznat i nevidljiv događaj. Mužjak pčele koji je do tada bio zaposlen unutar jednog cvijeta zvončike, nakon nekoliko sekundi doletio je na usnu jednog od ponuđenih cvjetova ilirske kokice i otpočeo glavom naprijed, živahne radnje koje su nalikovale pokretima kopulacije. To je trajalo 20–30 sekundi i nikakvi vanjski utjecaji nisu ga mogli omesti u tom naumu. Na glavi je kukac ubrzo imao prilijepljena dva polinija, dva spremišta polena kakva su poznata u svijetu orhideja, s kojima će vjerojatno posjetiti koji drugi cvijet ilirske kokice, te tako učiniti unakrsno oprašivanje cvjetova te biljke. Važno je istaći neospornu činjenicu kako je blizina cvjetova orhideja ilirske kokice bila jači mamac, jači atraktant, nego u ovom slučaju peludom i nektarom bogati cvjetovi mrkvaste zvončike. Istovjetan događaj dogodio se nekoliko minuta kasnije opet uz cvjetove mrkvaste zvončike, nekoliko desetaka metara dalje. Čovjek je u oba slučaja tek “pomogao” ostvarivanju ovog zadivljujućeg prizora i procesa u prirodi, koji inače ostaje tako teško vidljiv neupućenom motritelju. Upravo nepoznavanje dijela kukaca oprašivača u svijetu orhideja, uzrokom je još uvijek mnogim dvojbama oko priznavanja statusa pojedinih vrsta kokica, koje se, prema mišljenju suvremenih orhidologa, međusobno razlikuju ne samo morfološko-anatomski i ekološki, već i po specifičnim oprašivačima. U tom smislu poučan je primjer orhideje zrcalne kokice (Ophrys speculum Link) koja je u Sredozemlju nazočna u istočnom i zapadnom dijelu kao dvije geografske varijante. Hrvatski dio Sredozemlja za sada nema u svojoj flori ovu biljnu vrstu, jer nema u tom prostoru njezinog oprašivača, pčele Dasyscolia ciliata. Kako su odgovarajuća intenzivna istraživanja entomologa- orhidologa u tijeku, može se očekivati u tom pogledu još mnogo zanimljivih novih spoznaja. Evolucija orhideja išla je barem djelomično usporedno s evolucijom još jedne skupine organizama. Riječ je o specifičnim vrstama gljiva bez čije nazočnosti i osobitog simbiontsko-nametničkog odnosa ne bi moglo biti klijanja sjemenki i početnog dijela razvoja orhideja. To je dodatni primjer čvrste i neminovne povezanosti svijeta gljiva, orhideja i njihovih kukaca oprašivača. DIVLJI OLEANDER Oko 2 km jugoistočno od Slanog kod Dubrovnika, odvaja se prema jugoistoku, put prema naselju Majko vi. Već na raskrižju uz slabo vidljiv protupožarni put koji počinje odmah nakon mosta u smjeru Dubrovnika, vidljiva je prema jugoistoku razmjerno duboka jaruga tj. korito periodičkog potoka Ratačkog kanala. S obje strane te jaruge, često i visoko do gornjih dijelova okolnih brda, pozornost nam privlači tijekom mjeseca lipnja crvenilo divljeg oleandra (Nerium oleander L.). Biljka pripada porodici zimzelena (Apocynaceae). Deseci manjih ili većih grmova dobro se ističu u niskoj sredozemnoj vegetaciji, s elementima makije hrasta crnike. Raste na visini 84–97 m iznad razine mora. To je jedno od rijetkih nalazišta ove biljke u Hrvatskoj. Oleander kod Slanog raste na sunčanim staništima s vapnenačkom podlogom. Raste u niskim šikarama. Često uz plavljena staništa vodenih tokova. Za populaciju kod Slanog vjeruje se kako pripada jedinoj prirodnoj populaciji samoniklog oleandra u Hrvatskoj, iako se za većinu populacija u Sredozemlju misli kako imaju sekundaran, antropogeni karakter, tj. da su biljke odbjegle iz kulture i dalje rastu u prirodi samostalno bez utjecaja čovjeka. Zajednica oleandra kod Slanog je novo opisana tek nedavno i čini ju, uz primjerke oleandra, visoka trava kršin (Chrysopogon gryllus /L./ Trin.) pa je nazvana Chrysopogono grylli – Nerium oleandri Jasprica, Ko vačić, 2007.). U ovoj zajednici nalazi se još tridesetak biljnih vrsta sredozemnih šikara i gariga, kao što su Rubus ulmifolius, Phyllirea latifolia, Pistacia lentiscus, Olea europaea var. sylvestris, Arbutus unedo, Helichrysum italicum, Juniperus phoenicea, Brachypodium retusum i dr. Iako na staništu nisu zamijećeni nepovoljni utjecaji čovjeka, cijelu zajednicu kao prirodnu rijetkost trebalo bi zaštititi kao posebni botanički rezervat. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |