DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Dekan Šumarskog fakulteta izv. prof. dr. sc. Andrija Bogner, u svome je referatu 110 godina sveučilišne šumarske nastave u Republici Hrvatskoj, informirao nazočne kratko o tome putu, pa njegove riječi citiramo: Poštovane gospođe i gospodo, 110. godina visokoškolske nastave šumarstva i 60 godina nastave drvne tehnologije relativno su kratka razdoblja u usporedbi s burnom poviješću našega naroda, no istovremeno paralelno s razvojem i djelovanjem pojedinih struka, to je značajno razdoblje, posebice ako se uzmu u obzir rezultati koji su postignuti u tom vremenu na području edukacije i znanstveno-istraživačkog rada. 20. listopada 1898. godine svečano je otvorena Šumarska akademija pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Akademija je otvorena u domu koji je podiglo Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo za potrebe osnivanja šumarske nastave. Bila je to četvrta visokoškolska ustanova tadašnjeg Sveučilišta u Zagrebu. Studij je trajao tri godine, a program je bio sličan onome na Šumarskoj akademiji u Banskoj Šćavnici. Tako je omogućeno mnogim nadarenim studentima da studiraju u domovini, a ne u Beču ili Šćavnici gdje su se do tada uglavnom školovali šumarski stručnjaci. Prije Šumarske akademije šumari su se školovali na Gospodarskom šumarskom učilištu u Križevcima koje je osnovano1860. godine s namjerom školovanja stručnjaka za potrebe tadašnje šumarske operative. Razvoj šumarske struke i želja za novim spoznajama, kao i bojazan od nestanka šuma, te ideja racionalnog korištenja i gospodarenja šumskim dobrom i potreba za većom razinom znanja zahtijevali su osnivanje Šumarske akademije. Radi toga Šumarski odjel Gospodarskog učilišta u Križevcima godine 1897. prestaje s radom, a šumarski stručnjaci školuju se na novoosnovanoj Šumarskoj akademiji. Time je ostvareno visokoškolsko obrazovanje šumara, koje se tražilo i Zakonom o uređenju šumsko-tehničke službe od 1894. godine, a prema kojem se za mjesta viša od 10 činovničkog razreda zahtijevalo akademsko obrazovanje. O pitanju gdje i kako da se uredi ustanova koja će obrazovati stručnjake s visokoškolskim obrazovanjem, da li u Zagrebu ili Križevcima, bilo je dosta polemike. Na kraju je prevladalo mišljenje onih koji su smatrali da profesori visoke škole trebaju biti znanstvenici i u trajnom kontaktu sa znanstvenicima prirodoslovnih, matematičkih, fizičkih, pravnih i socijalnih znanosti, a slušači studenti moraju usvojiti stručno znanje i one kulturne elemente koji će od njih stvoriti visokoobrazovane ljude, sposobne za rješavanje svih zadataka. U sklopu Sveučilišta u Zagrebu takva je nastava, između ostalog, mogla koristiti biblioteku, Botanički vrt, laboratorije, zbirke i studentsku menzu. Neprihvaćanje takve visokoškolske nastave od strane ugarske vlade slomljeno je zahvaljujući upornosti banskog savjetnika dr. I. M a l l i n a i prof. F. K e s t e r č a n e k a . Već 1900.-te godine mijenja se nastavni program Akademije, koji je još više usklađen s potrebama šumarske operative, a 1908 godine nastava se produžuje na četiri godine. Stručne šumarske discipline predavali su stalni profesori Šumarske akademije, a predmete kao botanika, matematika, nacrtna geometrija, geologija, meteorologija, klimatologija i dr. predavali su profesori i docenti na Sveučilištu. Šumarska akademija imala je zbor nastavnika čiji je prvi pročelnik bio prof. Fran Kesterčanek. Na Akademiji je otvoren i dvogodišnji geodetski tečaj koji godine 1918/19 prelazi na Visoku tehničku školu u Zagrebu. Tako Akademiju možemo smatrati pretečom visokoškolske tehničke naobrazbe u Zagrebu. Tadašnji šumarski sveučilišni profesori dr. Andrija P e t r a č i ć i dr. Đuro N e n a d i ć koji su predavali i radili na Šumarskoj akademiji, osjećali su ipak potrebu da se šumarska nastava potpuno osamostali. Uz pomoć svojih kolega poljoprivrednika, u tome su i uspjeli, kada je 31. kolovoza 1919. godine izdan ukaz o osnivanju Gospodarsko-šumarskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. Prvi dekan fakulteta bio je prof. dr. Andrija Petračić. Nakon toga Fakultet proživljava teške godine (1926/27) jer mu je Ministarstvo prosvjete u Beogradu obustavilo dotacije s namjerom da se ukine, no usprkos tomu Fakultet nije prestao s radom, zahvaljujući energičnom stavu tadašnjih profesora i studenata. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Fakultet je ponovno proživljavao teške dane, pa je radi ratnih prilika rad na Fakultetu zamro. Nakon Drugog svjetskog rata fakultet se obnavlja i razvija, i 1947. godine provedena je prva bifurkacija kojom je nastava podijeljena u dva smjera, i to Biološki smjer i Tehnički smjer. Biološki smjer je trebao odgajati stručnjake za uzgajanje šuma i upravu, a Tehnički smjer za tehničke radove u šumarstvu i drvnoj industriji. Drvnotehnološki se stručnjaci obrazuju od 1948. godine, a 1952. godine zbog ukazanih potreba privrede, smjerovi su još više specijalizirani, jedan za šumarstvo, a drugi za drvnu industriju. Na taj način nastoji se popuniti nedostatak visoko obrazovanih kadrova za drvnu industriju koja je bila u razvoju. Od 1947. godine uvodi se i obvezna terenska nastava, a od 1949. godine Fakultet dobiva smještaj u Maksimiru i svoje nastavno pokusne šumske objekte. Razvoj poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije utjecao je na razvoj Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, kako u području obrazovanja, tako i u području znanosti. Za daljnje unapređenje nastavnog i znanstvenog rada sve se više osjećala potreba osamostaljenja Poljoprivrednog i Šumarskog odjela u samostalne fa |